Osvrt na rad županijske Skupštine - pogled iz oporbenog kuta

Novi izbori su iza ugla, sudjelujete na njima kao kandidat za vijećnika županijske skupštine na listi SDP-a. U prošlom mandatu bili ste vijećnik u Skupštini, član Predsjedništva županijske skupštine i predsjednik Kluba vijećnika SDP-a, Goran Knežević. Kad biste jednom riječju morali opisati vaše viđenje, vaš doživljaj općenitog funkcioniranja Županijske skupštine u posljednjem mandatu, koja bi to riječ bila?

Uff…Točno, kandidat sam na listi SDPa. Odmah, ako mogu, iskoristio bih priliku pozvati sve birače, moje prijatelje i poznanike i radne kolege da me svojim glasom podrže. Što se tiče posljednjeg mandata…, odakle početi? Iz moje perspektive, one vijećnika iz redova oporbe, ako bih morao koristiti jednu riječ, ta riječ bi bila „frustrirajuće“.  

Zašto?

Vi odmah na početku postavljate teška pitanja.  Da frustrirajuće je bilo. I to iz više razloga. Već sama konstituirajuća sjednica je donijela nepotrebno „pokazivanje mišića“ od strane većine, kada je jedna od prvih rasprava završena riječima – „dobro, mi imamo većinu i mi ćemo sada glasovati ovako, a vi se žalite ministarstvu uprave“. 

Jedan razlog je i taj što se sjednice ne prenose uživo. Skupština bi trebala biti predstavničko tijelo građana, no ne čini se tako. Vijećnici bi trebali predstavljati građane i nije logično da građani nemaju mogućnost pratiti rad onih koje su birali. Sjednice bi trebale biti prenošene uživo. Ako ne u cijelosti, onda  barem kada su u pitanju značajnije točke dnevnog reda. Ovako ljudi ne mogu biti  dovoljno upoznati sa radom vijećnika. Ipak je drugačije kada vidite odnosno čujete s kakvim žarom i energijom nastupa pojedini vijećnik, koje ideje zastupa, je li pripremljen za sjednicu ili je samo dio glasačke mašinerije.

Također je bilo frustrirajuće i zbog političke naive koju bih sebi pripisao. Zbog očekivanja da će vijećničke rasprave imati nekakav učinak na tijek sjednice. Na žalost, moram reći da su rasprave uglavnom bile folklornog karaktera. Tijek rasprave, ma koliko vijećnička rasprava bila kvalitetna i potkrijepljena argumentima, ni na koji način ne bi utjecala na tijek glasovanja. Većina u skupštini koja podržava izvršnu vlast bi vojničkom disciplinom glasovala onako kako se unaprijed bila dogovorila. Događalo se, i to ne jednom, da bi naša vijećnička rasprava ukazala na nove okolnosti i činjenice zbog kojih pripremljeni zaključci ne bi trebali biti usvojeni. No svejedno su takvi zaključci potpuno nekritički bili usvajani samo da bi ih se na sljedećim sjednicama mijenjalo. Zbilo se i to da su se određeni predloženi zaključci kosili sa vladinim uredbama, a ponekada i sa zdravim razumom, pa se na njima svejedno inzistiralo. 

Govorite u uopćenim kategorijama. Možete li konkretizirati poneku situaciju?

Evo, na primjer, kod županovog prijedloga o visini koeficijenata za izračun plaća zaposlenih u županijskoj upravi – otvoreno smo ukazivali na zaista lako provjerljivu činjenicu kako  prijedlog nije u skladu s uredbom Vlade Republike Hrvatske. Znate što se potom dogodilo? Dogodilo se usvajanje tog prijedloga kojeg se kasnije na jednoj sjednici moralo mijenjati. Umjesto da se odmah uvažila rasprava i prijedlog korigirao prije usvajanja. To je samo jedna situacija, a bilo ih je još sličnih, kada se usvojene zaključke odmah na sljedećoj sjednici ili nekoj od sljedećih moralo mijenjati. To upućuje na neučinkovitost, pa i neozbiljnost u radu, na koju sam u svojim raspravama i ukazivao. Posebno frustrirajuća je bila priča o vodocrpilištu u Sikirevcima. Nije bilo lako ostati smiren slušajući tu raspravu. Znači, po slovu zakona, po završetku projekta vodocrpilišta kojeg vode Hrvatske vode, to vodocrpilište bi trebalo biti predano na upravljanje Vodovodu Slavonski Brod. No bilo je očito da je vladajuća većina htjela taj, naglašavam zakoniti scenarij, iz samo njima znanih razloga izbjeći pod svaku cijenu. I na kraju su to voljom većine i odradili. Rekao sam to tada i reći ću to i sada, svi koji su glasovali za usvojeni zaključak izdali su građane ove županije koji su ih birali u Skupštinu.

Također u jednom navratu nam je kao vijećnicima bilo uskraćeno sudjelovati u donošenju zaključaka o provedenoj raspravi. Nakon dvosatne rasprave o alarmantnom stanju u grupaciji Đuro Đaković, a na prijedlog predsjednika Skupštine, HDZ sa svojom većinom odlučio je da se vijećnike izuzme iz donošenja zaključaka županijske skupštine, te da će zaključke pripremiti tijela županijske uprave, a izglasati Predsjedništvo skupštine. Na taj način vijećnike se spriječilo u iznošenju volje građana koju u Skupštini i predstavljaju. Radilo se o grubom kršenju demokratskih načela. 

Dodatno je frustrirajuća i činjenica da kod donošenja proračuna amandmani oporbe nisu ozbiljno razmatrani. Istovremeno profesionalno su me frustrirale situacije kada su se amandmanima većine smanjivala sredstva Upravnom odjelu za obrazovanje, sport i kulturu. 

Kad već spominjete amandmane, kako komentirate proračun naše županije?

On je iznosom velik, ali samo zato što županijski proračun djeluje kao protočni račun kroz kojeg se spuštaju sredstva iz državnog proračuna prema krajnjim korisnicima, velikim institucijama poput naših bolnica i sl. Sam izvorni proračun je tek nešto preko deset posto iznosa kojeg možete pročitati. Fiskalni kapacitet izvornog proračuna naše županije je takav da bi sami, bez pomoći centralnog proračuna, jedva financirali rad jedne škole. Istovremeno iz godine u godinu županijska administracija je sve skuplja. Na to smo upozoravali aktualnog župana. Troškovi rada uprave bujaju, a ne uvode se nove usluge za građane. Ne dobivamo ništa više, a plaćamo više.

Također problem jesu i učinci izvršenja proračuna na život ljudi, kako ovog zadnjeg proračuna tako i svih ranijih. A ti učinci su izostali, odnosno krajnje su poražavajući. Na skupštinama se moglo čuti s papira čitane, unaprijed napisane hvalospjeve, mi interno velimo „ode radosti“, o izvršenim stavkama proračuna, ali malo se moglo čuti o posljedicama koje to izvršenje ima na građane. 

Na žalost prava posljedica ovog i svih ranijih proračuna očituje se u stopi siromaštva koja je za našu županiju najviša u cijeloj Republici Hrvatskoj. Po dohodovnoj metodi ona iznosi 35.9%. To znači da će dijete rođeno u Brodsko-posavskoj županiji živjeti život u siromaštvu s vjerojatnošću od gotovo 36%. To je pravi problem! Problem kojega ova i prethodne županijske uprave nisu rješavale ili nisu bile sposobne riješiti, odnosno umanjiti. Navedeni postotak izračunat je po dohodovnoj metodi u istraživanju što ga je proveo Centar za mirovne studije. Dohodovna metoda implicira da rizik od siromaštva ima uzroke u nemogućnosti našeg čovjeka da si osigura dohodak koji će omogućiti obiteljski život kakvoga želi, kakvoga u konačnici i zaslužuje. Tu je ova županijska uprava podbacila. 

Plaće građana dolaze od gospodarske aktivnosti. Kako županija podupire gospodarstvo?

Kad god smo raspravljali o podršci gospodarstvu, o stvaranju uvjeta koji bi potaknuli generiranje radnih mjesta u realnom sektoru, slušali smo župana koji je ponavljao kako županija tu nije nadležna i da to nije njezin posao. Ako je zaista tako koja je svrha postojanja županije, ako nije nadležna skrbiti za kvalitetu života svojih građana? Ispada da skrbe sami o sebi. 

Na žalost čini se da županijska uprava nije svjesna koja je njena primarna zadaća. A ona je osiguravanje uvjeta za podizanje gospodarske aktivnosti. Vidite, porast gospodarske aktivnosti odmah će za posljedicu imati povećanje plaća i/ili otvaranje novih radnih mjesta. Umjesto toga mi smo u skupštini slušali župana kako priča o fasadama, opremanju prostora i sličnome kao o velikim kapitalnim projektima županije. Ako je to najbolje od ove županijske vlasti, onda je vrijeme za njezin odlazak. Ostanu li oni, bojim se, narod će otići. Priča o fasadama koju smo slušali i sama je fasada kojom se nastoji prikriti pravo stanje. Kako ne bih bio krivo shvaćen, treba ulagati u zgrade, podizati razinu energetske učinkovitosti, treba opremati prostore. Ne osporavam da i  to generira gospodarsku aktivnost, ali temeljenu na trošenju javnih sredstava, koja traje dok tih sredstava ima. A poslije? Tu nema trajnog učinka. Ako županija ne vodi politiku stvaranja uvjeta za dugotrajni i stabilni gospodarski razvoj, politiku kojoj je cilj trajni i stabilni napredak ljudi Brodsko-posavske županije , ljudi će otići. I odlaze. Za koga onda obnavljamo zgrade, ako ne za naše ljude? Za koga obnavljamo škole, ako ne za našu djecu?  Moglo bi sve to biti uzalud, jer ljudi pod pritiskom spomenutog visokog rizika od siromaštva odlaze. A s njihovim odlaskom pada i zadnja fasada. Mogli bi imati pustoš, naš Pripyat. S ključnom razlikom što je tamo bila potrebna nuklearna katastrofa u Černobilu. A ovdje takav učinak, ravan nuklearnoj katastrofi, ima dosadašnji rad županijske vlasti, koju, podsjećam,  u našoj županiji obnašaju ljudi iz HDZa od osnutka županije. To je činjenica. Ispričavam se na pretjeranoj patetici, ali bojim se da bi u našoj županiji mogao uslijediti muk. Muk na školskim hodnicima, muk na dječjim igralištima. Neće se čuti ni krikovi starih i bolesnih što pate u s novim fasadama izoliranim bolničkim zgradama - jer ih neće imati tko liječiti.

Dajete prilično negativnu sliku.

Slika je to koju slika HDZ, u njihovim je rukama kist svih ovih godina. Oni, kolokvijalno govoreći drmaju županijom od njenog osnutka. To je činjenica. Mišljenja mogu biti različita i oko njih možemo polemizirati, no činjenice su neosporne. Na jednoj od sjednica iznio sam javno dostupne podatke koje je o našoj županiji prikupio EUROSTAT, dakle radi se o podacima iz Europske Unije koja nema razloga biti pristrana. U tom izvješću stoji da je naša županija među 3% najlošijih regija u čitavoj Europskoj Uniji. Upitan što misli o tome, jer to izvješće priča priču o rezultatima rada ove i prethodnih HDZ-ovih  županijskih vlasti, župan je samo odmahnuo rukom uz komentar kako je to samo statistika i da to ništa ne znači. Eto vam još jednog razloga za frustraciju. Nije to samo statistika. To su objektivni pokazatelji kako se u našoj županiji živi. A ljude koji su u izvršnoj vlasti kao i vijećnike s njihovih lista očito nije briga.

Dobro, za kraj, kakva je vaša vizija za sljedeći mandat. Na što će biti usmjeren vaš politički rad u novom sazivu  Skupštine, budete li izabrani?

Prvenstveno na to da zaista budemo predstavnici građana. Bit ćemo usmjereni na to da Skupština počne funkcionirati kao predstavničko tijelo građana, a ne kao do sada, gdje složena većina zapravo predstavlja izvršnu vlast i nju slijepo podržava, neovisno o tome što i kako ona radila. Kao i do sada, pokušat ćemo vratiti izgubljeno ono važno obilježje predstavničke demokracije u kojoj predstavničko tijelo tj. Skupština kontrolira izvršnu vlast županije koja odgovara pred Skupštinom u kojoj sjede izabrani predstavnici građana.

Nadalje Naša županija je ruralna. Imamo samo dva grada. Suradnja županije i gradova je nužna. A ona je u slučaju odnosa grada Slavonskog Broda i županijske uprave bila vrlo teška. Tu ključnu ulogu igraju predstavnici izvršnih vlasti, gradonačelnici i župan. I podjednako snose odgovornost za disfunkcionalan odnos koji vlada među njima, a čiji taoci smo svi mi. Mario Vučinić, kojeg ovim putem pozdravljam, jamac je kvalitetne suradnje s budućim izabranim gradonačelnicima. 

Inzistirat ćemo na snažnijoj financijskoj podršci našim seljacima, našim hraniteljima. Posebnu podršku treba im pružiti kod plasmana proizvoda, kod zastupljenosti njihovih proizvoda na policama ponajprije lokalnih trgovačkih centara, a onda i šire. Bezrezervnom podrškom ćemo nastojati pružiti sigurnost i motivaciju mladim ljudima, ako to žele, da postanu poljoprivredni proizvođači. Tu osim o financijskim subvencijama govorim i o drugoj vrsti podrške, podršci u edukaciji organizirajući radionice i predavanja od strane dokazanih autoriteta ili pak slanja zainteresiranih na međunarodne sajmove kako bi mogli lakše obaviti transfer tehnologija, u čemu im također treba pomoći. U proračunu treba povećati sredstva za takve namjene.

Paralelno s tim svjesni smo činjenice da mladi ljudi neće ostajati na selu ako nemaju barem približne uvjete života kakvi se nude u gradu. Potrebno je poboljšati prometnu povezanost javnim prijevozom s gradovima koji su administrativna središta. Pa mi imamo općine u čijim selima se ljudi samoorganiziraju po pitanju prijevoza učenika do škola. To nije normalna situacija. Županija mora naći načina motivirati pa ako i treba kompenzirati koncesionara koji bi nudio linijski prijevoz od/do takvih sela. Ukidanjem javnog prijevoza polako se guši život u selima. 

Ukratko, u skupštini ćemo zastupati interese stanovnika naše županije. Na ovim izborima mi tražimo njihov glas kako bi mogli biti njihov glas u Skupštini. 

Hvala na razgovoru.

Hvala vama.