Na temelju mog, sada već velikog iskustva, smatram da smo suočeni s problemom koji je ukorijenjen u ljudskoj svijesti – narod smo koji odustaje od posla i prije no što uistinu pokušamo nešto napraviti, kaže Mario Pavlović koji sa suprugom Ankicom i djecom ne odustaje od poljoprivrede.

Nakon sedam godina života u podstanarstvu, mijenjanja smjerova u poljoprivredi, od svinjogojstva, preko ratarstva, uzgoja pšenice, uljarica, mahunarki, pa do proizvodnje povrća, Mariju i Ankici Pavlović, trud i upornost su se konačno isplatili. Prije nekoliko mjeseci, preselili su u vlastitu kuću. Obiteljska kućica u cvijeću i netaknutoj prirodi prava je oaza mira u kojoj njihova djeca, devetogodišnja Viktorija i sedmogodišnji Karlo, odrastaju doslovno dišući punim plućima.

"Poljoprivredom se bavim od 2003. godine, počeo sam sa svinjogojstvom, 30 rasplodnih krmača, no odustao sam zbog velikih problema s naplatom. Prešao sam na novi izazov – ratarstvo, no od proizvodnje pšenice, uljarica, mahunarki i šećerne repe, jednostavno nisam mogao servisirati sve, od doprinosa, mirovinskog, zdravstvenog, socijalnog, do poreza, prireza i ostalog. Budući da u toj proizvodnji, osim dobiti, nema ni dovoljno radnih sati, radne smo sate, supruga i ja, dodali kroz proizvodnju povrća tako da sada posla imamo kroz cijelu godinu.

Konačno smo zadovoljni. Kroz proizvodnju rajčice, krumpira, kupusa, graha, sjemenki bundeva, graška, luka, ostvarujemo mnogo bolju zaradu od one koju smo imali samo od proizvodnje pšenice, uljarica i mahunarki“, kažu nam Mario i Ankica Pavlović, koji ove posljednje dane siječnja već punom parom rade na njivama, kako bi vjernim kupcima na vrijeme osigurali povrće iz vlastitog uzgoja. Da je odluka da ostanu na selu bila prava, kako za njih, tako i za njihovu djecu, potvrđuje im se, kažu, svaki dan, posebno sada kada slušaju zabrinjavajuće podatke o lošoj kvaliteti zraka u gradovima.

Mlada smo obitelj, a već smo u vlastitoj kući i sami smo svoji šefovi!

"Nadu u bolje sutra ulijeva nam i to što u Hrvatskoj, iz godine u godinu, ima sve više ljudi koji traže domaće, zdrave proizvode izvornih okusa i mirisa. Upravo stoga, sve što proizvedemo, bez problema prodamo na kućnom pragu. Takva nam prodaja uvelike štedi vrijeme, ali i smanjuje troškove, što nam omogućava da svojim kupcima ponudimo svježe proizvode po cijenama znatno nižim od onih u trgovačkim centrima“, kaže simpatični par iz Slavonije.

Na ukupno 80 hektara danas proizvode žitarice, uljarice, mahunarke i povrće. U sklopu svog OPG-a imaju i ekološku proizvodnju i preradu povrća te proizvode i vlastitu, kako kažu, paradajz-juhu. Iako im je mehanizacija stara preko dvadeset godina, snalaze se, a kako bi si olakšali posao, sami popravljaju strojeve, ali i patentiraju neobična pomagala, pa im tako usisavač služio kao "stroj" za vađenje koštica.

Na zakup državnog zemljišta čekaju gotovo 20 godina

Iako su optimistični, Pavlovići ističu kako je poljoprivreda posao visokog rizika u kojem ima mnogo problema.
"Veliki problem, koji još uvijek nismo uspjeli riješiti, je poljoprivredno zemljište. Na zakup državnog zemljišta čekamo već gotovo 17 godina. Zbog tog neriješenog problema ne koristimo niti EU poticaje. Kada sam se počeo baviti poljoprivredom, bilo mi je 25, sada imam 39 godina i za godinu dana više neću pripadati skupini mladih poljoprivrednika. Još uvijek u zakupu nemam niti hektar državnog poljoprivrednog zemljišta, a upravo dugoročni zakup državnog zemljišta, na 50 godina, stvara temelj za dugoročna ulaganja u proizvodnju. Nadamo se da će naš trud, rad i rezultate netko uskoro ipak prepoznati te nam dati vjetar u leđa", kaže Mario.

Iako tog vjetra još uvijek nema, povjetarac u leđa su, kažu, ipak dobili.

"Općina Vrpolje je, svim mladim obiteljima koje su ispunjavale uvjete, dodijelila bespovratna sredstva za kupnju kuće, adaptaciju ili obnovu u iznosu do 30 tisuća kuna, što je odluka vrijedna pohvale“, kaže Mario čiji OPG sada radi na 80 hektara zemlje koju su uzeli u zakup na 5 godina, od privatnika po cijeni od čak 800 kuna po hektaru.



Problem vlasnicima OPG-a stvara i nedostatak radne snage

“Posla ima, tržište smo si osigurali, ali, kao i svi ostali, imamo problem s radnom snago koje je, iz mjeseca u mjesec, sve manje i manje. Problem nije samo to što ljudi odlaze, nego i to što mnogi jednostavno ne žele raditi. Primjerice, trebali smo pomoć u kupljenju krumpira, ponudili smo radnicima 25 kuna po satu, plus markica za radnu knjižicu i jedva smo uspjeli pronaći pet žena. Na temelju mog, sada već velikog iskustva, smatram da smo suočeni s problemom koji je ukorijenjen u ljudskoj svijesti – narod smo koji odustaje od posla i prije no što uistinu pokušamo nešto napraviti. Naša mala obitelj, moja supruga, devetogodišnja kći Viktorija, sedmogodišnji sin Karlo i ja uistinu uživamo u svakom plodu koji proizvedemo i prirodi koja nas okružuje.

Izvor: www.agroklub.com