DREVNI OBIČAJI NA SVETU LUCIJU - Hoćemo li u Lucijaše?

Sveta Lucija je bila kršćanska mučenica i djevica iz 3. stoljeća, a zbog svoje vjere podjela je mučeništvo 303. godine. Njezin spomendan 'trači' se 13. prosinca. Bila je poznata vezilja i jako zaljubljena u ručno vezenje tako da je vezla svakodnevno. Prema narodnom vjerovanju toliko je voljela vezenje da si je čak i oči skrpala. Danas se štuje kao svetica od bolesti očiju. Na spomendan svete Lucije u Slavoniji je običaj da se sije žito za Božić, za posvetu.

OBIČAJI LUCIJAŠA

Po usmenoj predaji kod nas su poznati običaji koji su se održavali na dan svete Lucije: čim pade prvi mrak djeca bi bježala unutra bojeći se 'strašne Luce' koja obilazi selo. Lucijaši bi išli kroz selo, a to su bili dječaci od desetak godina. Svatko je sebi od bundeve teglice, a neko zove i nateg, napravio strašnu glavu Luce. Bundevu bi ižunjili, izrezali oči, nos, usta i unutra stavili zapaljenu svijeću lojanicu. Obilazili bi selo i pod prozorom podizali Lucinu glavu.

Djeca u sobi na prozoru bi spazila glavu strašne Luce, bojala se, pa čak i pod krevet bježala. Koja su djeca malo nevaljala bila morala su ocu i materi obećati da će se popraviti, jer ako neće - Luca će ih odnijeti. Lucijaši bi stalno podizali svoje Luce na prozor dok netko od starijih ne izgleda van, a onda bi svi lagano izgovarali ovu pjesmicu:

Luca žedna, Luca gladna,
pogleđite što je jadna.
Njena usta naranite, njeno grlo napojite,
a i nama udiljite.

U kući vam sreća bila, to vam đeca poželjila.
Lucu boli glava, ne more da spava.
Lucu bole zubi, oće da poludi.
Luca žedna, Luca gladna,
dajte Luci jajce, da misi rezance.

Od domaćina bi dobivali jabuka, oraha, kalotina, bonbona, a gdjekad i novaca. Na kraju, Lucijaši bi domaćinu zahvalili ovom pjesmicom:

Domaćine, tebi hvala,
što je tvoja desna ruka dala.

Tako Lucijaši obiđu dosta kuća, a dobivene darove međusobno podijele. Običaj Lucijaša se najduže zadržao u Trnjanskim Kutima gdje je naš poznati fotograf Damir Klasiček i snimio fotografiju na kojoj su Lucijaši iz Trnjanskih Kuta početkom 1970-ih godina.

Djeci koja se nisu voljela moliti, a i djevojkama koje nisu znale, niti voljele vezti, matere bi govorile da će im sveta Luca prste u žar turiti. Nagovorile bi neku stariju osobu da se u Lucu spremi i uvečer posjeti takvu djecu i djevojke. Ta Luca bi na sebe nabacila kaku bijelu ponjavu, u jednoj ruci držala bi zapaljenu svijeću, a u drugoj lopaticu sa žari. Još kad bi obula drvene klompe koje prilikom hodanja glasno klampću, bila bi baš 'strašna Luca'. Luca bi djecu pitala znaju li se moliti, a jadna djeca i ako bi znala nisu mogla od straha izgovoriti molitvu nego se samo prekrižiti, ali su obećala da će naučiti. Neke djevojke su baš pred svetu Luciju brže-bolje počele učiti vezti da ih sveta Luca ne posjeti.

U Donjoj Bebrini usmenom predajom i danas se prenosi priča kako se jedna lijena djevojka nije obazirala da će ju posjetiti sveta Luca, a mater joj je govorila da će ju pored svete Luce posjetiti i sveta Cecilija koja je bila isto tako 'strašna' kao i Luca, a bila je druga od svete Luce i kao svečari su bile u kalendaru blizu jedna drugoj. - Dok Ceca dokleca i Luca dotuca, ja ću se naučiti vezti - bome nikad se nije naučila, a ne znamo jesu li joj Luca i Ceca turile prste u žar?

I momci pokriveni ponjavom su znali djecu i djevojke plašili. Ižunjitu veću bundevu s izrezanim očima i ustima, s upaljenom svijećom, nabili bi na vile ili držali na glavi, te tako ih plašili.

Na dan svete Lucije mlade djevojke bi ispisivale 12 muških imena na 12 papirića. Papiriće uviju kao bonbon te svaku večer do Badnjaka izvlače jedan koji odmah zapale i proces se ponavljao do Badnjaka. Na Badnjak ostane jedan papirić na kojem je napisano ime za koga će se udati. Tako sveta Lucija predvidi sudbinu mlade djevojke.

Oni koji su željeli otkriti koje su žene vještice, mogli su otkriti preko drvenog tronošca koji se počima praviti baš na svetu Luciju. Tronožac bi ponijeli na ponoćku u crkvu i prije završetka ponoćke stali bi na taj tronožac i vidjeli žene koje su vještice. One bi bile okrenute od oltara jer ne podnose križ i druge kršćanske svetosti, sve se izbezume kad to ugledaju.