Košarkašica, trenerica, profesorica, sportska direktorica.......

U ugodnom ambijentu jednog brodskog kafića razgovarali smo s Kristinom Pehar trenericom i sportskom direktoricom Košarkaškog klub Brod. Puno toga zanimljivog ispričala nam je ova žena puna entuzijazma i pozitivne energije.

Kako predstaviti Kristinu Pehar, košarkašica, trenerica, profesorica, sportska direktorica?

Puno funkcija ste nabrojali, ne znam je li to dobro. U klubu sam sportska direktorice i trenerice u mlađim kategorijama. Radim u Oš „Bogoslav Šulek“ kao nastavnica tjelesne i zdravstvene kulture, sudjelujem u projektima. Ne mogu sve ni nabrojati, što više poslova to manje vremena za privatni život. U klubu kao sportska direktorica zadužena sam za organizaciju i provedbu programa rada, planiranje aktivnosti i realizaciju tih aktivnosti, praćenje rada trenera i stručno provođenje programa. S obzirom da vodim cjelokupnu administraciju kluba, mogu reći da je puno toga. Jako je puno posla, puno vremena i ljubavi ulažem u sve ovo. Osobno smatram da u malim sredinama jedino osobe koje istinski vole sport drže sport na nogama, jer u našoj državi samo nekolicina osoba može egzistirati od sporta.

Od svih tih funkcija što smo nabrojili što je vama najlakše raditi?

Iskreno, najlakše je voditi trening. Moje primarno zanimanje je kineziologija, planiranje i programiranje trenažnih aktivnosti. Potom je najlakše voditi utakmice. Teži dio rada je pronalaženje i animiranje igračkog kadra, pronalaženje financijskih sredstava za realizaciju plana i programa rada kluba. Zajedno sa upravom i predsjednicom Kornelijom Kvesić održati sve ovo na okupu u svim dobrim i lošim okolnostima. 

Smatrate li da je sustav kolektivnog sporta u krizi?

Kolektivni sport, pa tako i košarka je na „koljenima“. Sve osim vrhunskog sporta u koji se ulaže postalo je rekreativni natjecateljski sport. Poteškoće nastaju kada uočite nepravilnosti u sustavu i ako ste nezadovoljni tim nepravilnostima. Koliko god da ukazujete na neke stvari i predlažete ideje, najviše me pogađa kad to ne možete promijeniti. Teško se je pomiriti kada svoj rad morate spuštati na neke niže nivoe zato što sustav iznad vas ne funkcionira ili ljudi koji vode taj sustav ne funkcioniraju na profesionalnoj razini. U sportu općenito, pa tako i u košarci ima previše improvizacije i ne sustavnog planiranja i rada, zato nam se cijeli sustav kolektivnog sporta urušava.

U sportu je problem što se struka ne cijeni i što veći dio stručnih osoba napušta sport, jer si u sportu ne mogu osigurati egzistenciju. Malo se ulaže u kvalitetan rad sa djecom, sve se svodi na entuzijazam nekolicine osoba i to je to. A kada želite ukazati i predložiti na nešto što će donijeti napredak, to nažalost ne dopire do osoba koje odlučuju iznad vas.

Tako da većinu toga ne možete promijeniti, ili se pomirite s tim i plovite na takav način ili pronalazite neke druge načine kako da održite funkcioniranje klub. 

Da se malo vratimo na početak karijere. Gdje ste počeli igrati i gdje ste sve igrali?

Košarkašku karijeru započela sam u Slavonskom Brodu kad je osnovan Ženski košarkaški klub 1244. nakon slavnog ŽKK Rade Končar to je bilo ponovno vraćanje ženske košarke u Slavonski Brod sa trenerima Antunom Premužom i Daliborom Kikerecom. Tada sam bila prvi razred srednje škole, a danas djeca treniraju od prvog razreda osnovne škole. U Brodu su počeli moji prvi košarkaški koraci. Završetkom srednje škole 1998. godine nastavila sam igrati aktivno košarku u zagrebačkom ŽKK Medveščaku. Paralelno sa studiranjem na Kineziološkom fakultetu aktivno sam igrala košarku. Nakon pauze zbog ozljede karijeru sam nastavila u ŽKK Montmontaži. Nakon studija 2005.g se vraćam u Brodu i igrački se priključujem u rad ŽKK Broda. 

U Košarkaškom klubu Brod ste trenerica i sportska direktorica, koje sve kategorije vi trenirate i uz djevojke postoji i muški pogon. Koliko ima kategorija i koja su to natjecanja?

Klub je ustrojen tako da krećemo od onih najmanjih. Prošle godine smo pokrenuli novi program Basket kids s uzrastom od 5 i 6 godina, to su djeca 2015./16. godište. Nakon toga je uzrast škole košarke od 7 do 10 godina, a program se provodi u Oš „Ivan Goran Kovačić“ i Oš „Bogoslav Šulek“. Škole košarke nastupaju na turniru „Mini basket“.

Kada bi imali veći broj trenera proširili bi se i na više osnovnih škola. Trenutačno je to najveći problem, nedostatak trenera. Nakon škole košarke sljedeća kategorija su početnici za uzrast 11. i 12.g te oni igraju ligu kao i najstarije kategorije , a to su : pretkadeti, kadeti i juniori. Kompletno takav sustav je ustrojen što se tiče djevojaka. Od mini basketa do juniorsko-seniorske ekipe koja igra Prvu žensku ligu. Pogon je ogroman imamo jako puno djece. Svi ovi pogoni funkcioniraju zahvaljujući trenerima Krunoslavu Rimcu, Davorinu Rupčiću, Marinu Bitunjcu, vanjskom suradniku Tomislavu Didoviću i mojoj malenkosti. Klub se natječe u svih uzrasnim kategorijama na regiji Slavonije i Baranje, sudjelujemo u Prvoj seniorskoj ligi za djevojke, sudjelujemo u međunarodnoj Waba ligi za djevojke. Odlazimo na brojne turnire u Hrvatskoj i izvan nje.  Za sada pokrivamo sve, da je teško, teško je. Nažalost nitko od nas nije zaposlen u klubu nego svi radimo svoj primarni posao i uz to još vodimo ovako jedan veliki pogon.

Jesu li financije najveći problem?

Često razgovaram sa ostalim klubovima i kolegama, gdje zaključujemo isto. Sve je lakše kada su financije osigurane. Moramo biti svjesni da nisu u svim sredinama isti financijski uvjeti. Negdje se ulaže više u sport, negdje manje. Moramo biti realni koliko prikupite sredstava toliko možete realizirati aktivnosti. Kada bi imali dovoljno financija i mogli platiti trenere da im to bude posao mogu samo zamišljati kakav bi to bio pogon i kakve bi sve aktivnosti mogli provoditi. Ovako kompletan rad padne na nas nekoliko entuzijasta koji to drži do jednoga dana, dok ne kažemo hvala lijepo doviđenja. To je problem koji treba promijeniti u našoj sredini. U većini gradova riješen je model financiranja trenera i time su osigurani uvjeti za kvalitetan rad. Kada bi se ta stavka skinula s financija kluba bilo bi puno lakše. Treneri bi bili motiviraniji posvetiti se radu u klubu, ne možete od osobe očekivati koji je na dva radna mjesta da daje svoj maksimum. Kroz sve ove godine od 2005. do danas sve obveze klub podmiruje redovito. Planski i skromno raspoređujemo financije, jer drugačije i ne možete kad nemate više.

Što se tiče igračkog kadra u zadnje vrijeme pogotovo djevojaka pozvane su u razne selekcije reprezentacije. U principu dosta je prvenstveno djevojaka uz dečke pozvano u reprezentaciju Hrvatske.

Od kada klub postoji bilo je jako puno poziva djevojaka u reprezentaciju. U košarci je tako da nakon srednje škole djevojke i dečki idu na fakultet, ako ih ne primi neki klub u kojem mogu paralelno igrati i studirati tu je priči kraj. U tom kratkom vremenu dok su tu stvaranje bilo kakvog rezultata je veliki uspjeh. Međutim i u takvim uvjetima se mogu stvarati igračice i igrači za reprezentaciju. Nina Novak je pozvana u juniorsku reprezentaciju i trenutno je na pripremama reprezentacije. Andrea Stanković pozvana je u kadetsku reprezentaciju te 11.07. odlazi na pripreme. Rea Sudar je dobila poziv za juniorsku reprezentaciju, ali zbog obaveza pripremanja na fakultet i organizacije upisa na fakultet zahvalila se na pozivu. Prošle godine stigao je poziv za Karla Sudića, ali ga je ozljeda skočnog zgloba udaljila od reprezentacije. Mislim da su neki dečki iz našeg kluba ali i drugih slavonskih klubova trebali biti pozvani u reprezentacije, bar na širi spisak i time pokazati svoje znanje. Međutim susrećemo se s velikim problemom u cijeloj regiji da navodno naša djeca iz Slavonije i Baranje nisu na tom nivou. Kada se analiziraju muške reprezentacije u jednoj reprezentaciji nema niti jednog igrača od Zagreba do Vukovara, i onda mi očekujemo razvoj hrvatske košarke i očekujemo da djeca u Slavoniji i Baranji zavole taj sport. 

Ne mogu se pomiriti s činjenicom da se Slavoniju i Baranju spominje kao regiju u kojoj se ništa ne radi. Argumentirano tvrdim da pojedini stručnjaci nikad ne bi ni pomislili doći raditi u uvjetima u kojima se ovdje radi. 

Djevojke igraju Prvu žensku ligu. Postoji li mogućnost da dečki sljedeću sezonu igraju seniorsku košarku odnosno da se uključe u A2 ligu?

Razmišljamo u tom smjeru da dečki igraju A2 ligu. Trenutno pravimo projekciju plana i programa za sljedeću sezonu, ako se usvoji taj program mislim da ćemo od jeseni ići u smjeru A2 lige za dečke. Dečkima koji su sada juniori omogućit ćemo igranje u A2 ligi za stjecanje iskustva kroz jače utakmice. Želimo našim brodskim dečkima pružiti mogućnost da se popnemo stepenicu više. Ako ćemo nešto raditi sustavno idemo vidjeti što možemo napraviti s našom djecom. Jedino tako možemo djecu zadržati u Slavonskom Brodu odnosno motivirati ih da studiraju u svome gradu i igraju za naš klub.

Osim košarke u koje se aktivnosti uključujete kao klub?

Naše primarno djelovanje je košarka, ali osim tih aktivnosti cilj nam je da djeci omogućimo aktivnosti i izvan košarke. Jednom godišnje organiziramo zajedničko druženje na Poloju, okupljanjem svih nas članova, roditelja i djece. Pratimo društvena i sportska događanja od trkačkih maratona, pečenkijade, pokušavamo djeci pokazati i druge društvene aktivnosti. Sudjelujemo u humanitarnim akcijama kad god možemo, uključujemo se u razne projekte, obilježavamo Olimpijski dana i Europski tjedan sporta. Četiri godine za redom organizirali smo naš ljetni kamp „Medena“ u Trogiru. U planu nam je pokrenuti i zimski košarkaški kamp.

Koji vam je sportski uzor?

Dražen Petrović i Kornelija Kvesić

A životni?

Majka Tereza

Za kraj poruka djeci u Slavonskom Brodu


U današnje vrijeme koje je puno izazova i u kojem su se mnoge stvari promijenile, savjetujem da se djeca uključe u bilo koji sport. Roditelje molim da im budu velika podrška pri tome, jer kroz sport ulažete u tjelesno i mentalno zdravlje svoje djece.

Voljela bih da se djeca više uključe i u druge društvene aktivnosti poput glazbe, glume i ostalih primjerenih programa. Budite dio aktivnosti kojima možete obogatiti svoj razvoj i odrastanje. Uključujte se u pozitivne programe i poticajna okruženja. Neka vam uzori budu mladi, pametni i sposobni ljudi. Budite aktivni u svom životu, jer život je toliko kratak da se neke prilike i situacije ne smiju propustiti. 

Uživajte s prijateljima pokrenite sebi i njih.