KOLUMNA Kristina Čuljak: Drugo lice Angele Merkel-Zadnja godina vladavine

Njemački građani sa 6 minuta aplauza oprostili su se od Angele Merkel nakon 18 godina vodstva stranke CDU, a nakon listopadskih izbora koji slijede 2021. godine prestaje zadnja godina njezine političke vladavine. Nisam se s njom slagala oko politike vezane za izbjeglice, što su joj uostalom spočitavali i njezini birači, ali možda nismo dovoljno svjesni što tjera ljudski život iz rata i beznađa. Iznimno cijenim njenu političku snagu u kojoj je Njemačka postala vodeća zemlja EU s najvećim GDP-om, ali prvenstveno cijenim njenu skromnost. Gospođa Merkel živi u običnom stanu kao svaki drugi građanin. Živi u istom stanu u kojem je živjela dok nije izabrana za njemačku premijerku, i nije ga napustila i nije vlasnik vile, sluga, bazena, vrtova. Povijest će pokazati tko je Angela Merkel, savezna kancelarka Njemačke, najveće europsko gospodarstvo !!! Nakon Konrada Adenauera, Helmuta Kohla, ime koje se u Njemačkoj neće zaboraviti. Respect

Kako je rasla politička moć Angele Merkel

Novinar The Australiana Roger Boyes opisuje kako je prvi bijes Angele Merkel osjetio u berlinskom sushi baru kada ga je nazvao njezin glasnogovornik govoreći mu kako je kancelarka tako duboko razočarana intervjuom u kojem je ispala rastresena, prtljala je po telefonu i govorila malo.

U izgradnji njezine slike, uvelike su pomogli brbljivi članovi socijaldemokratske i slobodne demokratske stranke zbog kojih je postala persona non grata. Pomogli su joj u preobražaju, naučili je kako stajati, kako se dobro nasmiješiti, kodiranju njezinih poznatih sakoa u boji (narančati sakoi za međunarodne samite kako bi se istakla u grupnom snimku s muškarcima u plavim odijelima, zelena boja prilikom ekoloških događanja kao znak predanosti klimatskim promjenama, nikad crveno kod Vladimira Putina, nikad odijelo boje marelice s Donaldom Trumpom da se ne bi kosila s njegovim tonom kože). O ovome mi je govorila PR stručnjakinja koja je radila s bivšom predsjednicom RH Kolindom Grabar Kitarović, te su mi postale jasne činjenice koliko su u visokoj politici važni tako sitni detalji koje mi obično niti ne primjećujemo.

Neki su promatrači bili su fascinirani njezinom pameti - niti jedan od njezinih konzervativnih prethodnika, Helmut Kohl i Konrad Adenauer, nisu imali njezinu vrstu intelekta. Na jedan blagdan uzela je za sebe čitati djela ekonomista iz Staljinove ere Nikolaja Kondratijeva. Na svoj 60. rođendan 2014. pozvala je svoje prijatelje na predavanje povjesničara Jürgena Osterhammela o tome kako su se Europa i Azija viđale u 19. stoljeću. Ono po čemu se bitno razlikovala od ostalih europskih čelnika - Blair, Brown, Cameron, May, četiri francuska predsjednika; ona ih je sve nadmašila, bila je njezina duboka ozbiljnost.

Odakle ta moralna izdržljivost?

Angela Merkel potječe iz Templina. U mjesnoj crkvi je potvrđena kao protestantica. Njezin otac, Horst Kasner, tamo je propovijedao. Na Dan reformacije u rodnom gradu željela je od srca reći nešto o odgovornosti prema izbjeglicama koje su već počele pristizati iz sirijskog rata, i o složenosti biti kršćanin i vođa, kako kaže, vođa služenja duše za traženje duše.

"Bog ne želi marionete ili robote", rekla je okupljenima. Ljudi su morali donositi promišljene odluke, a ne samo raditi ono što im se kaže ili progutati dobiveno mišljenje. Kao vođa prepoznala je da je nesavršena; sve što je mogla učiniti bilo je ozbiljno shvatiti svako pitanje s kojim se suočava. Jedan od župljana nazočnih tamo, pitao ju je trebaju li davati oružje Kurdima - što je s kršćanskim pacifizmom?. "Pomažemo im da pomognu drugima", rekla je, ali ne na malo. "Ne možemo se pretvarati da ti ratovi nemaju nikakve veze s nama". Razmišljala je kao ozbiljan političar, kao bivša znanstvenica i kao kršćanka. Na pitanje što učiniti s onim izbjeglicama koje su pristizale iz ratnih područja, prelazeći balkanske granice u Europsku uniju, odgovorila je „Nitko se ne osjeća dobro zbog ovoga, a ne zbog njihovog slanja natrag, jer se ne kvalificiraju kao azilanti. Ali Njemačka ne može primiti sve siromašne i očajne."

Ta izjava progonila ju je kad je na kraju otvorila granice i dopustila oko milijun izbjeglica i migranata u zemlju. Odluka je neizravno dovela do porasta popularnosti krajnje desnice i cijepanja njemačke politike; često je opisivano kao trenutak nepromišljene velikodušnosti. Ali Merkel je neprestano naglašavala pitanja, - Što znači biti Nijemac u globalnom svijetu? Gdje započinju i završavaju njemačke odgovornosti? Kako kao lider pred nemogućim izborom između pružanja pomoći potrebitima i naprezanja vlastitih građana zadržati svoj moralni kompas?.

Templin je udaljen 80 km od Berlina, na kraju željezničke pruge koja prolazi šumom i neravnim poljima - smatra se zaostatkom bivše Istočne Njemačke. Njena majka Herlind Kasner, bivša učiteljica jezika, još uvijek tamo živi. Sve značajne zamke pretpolitičkog života Merkel nalaze se unutar srednjovjekovnih zidina toga grada. Njezina se bivša škola postavlja vrlo merkelijanski, te kažu kako: „Ovdje svi imaju jednaka prava bilo njemačka ili strana, iz grada ili države, jaka ili slaba. „Otvoreno razgovaramo o svojim problemima i pomažemo drugima. Ne toleriramo fizičko ili psihičko nasilje ...“.

Merkel je živjela u kampusu za ljude s teškoćama u učenju i tjelesnim invaliditetom, jer je župno dvorište njezinog oca bilo na terenu. Budući da je bio svećenik u komunističkoj zemlji i preselio se iz Hamburga u zapadnu Njemačku. Mladu Angelu smatrali su pomalo nakazom. Mnogo kasnije, kad je postala čelnica njemačke konzervativne kršćansko-demokratske unije, njezini bivši školski kolege surovo su se našalili da je ona uvijek bila članica druge vrste CDU - Club der Ungeküssten, Kluba neljubaznih. Dječake je zaprepastila njezina oštrina, bila je drugačija, imala je veliku snagu volje.

Njezini bliski suvremenici iz Templina kažu kako izračunava svaki nivo rizika prije nego što donese odluku, čak i ako postoji pritisak da se djeluje, drugi kažu kako je namjerno sebe postavila u središte pozornosti, dok treći kažu da je majstor vremena, jedne od osobina koje su je gurnule na vrh.

Kao luteranski pastor, njezin je otac bio predmet interesa Stasija, ne samo zato što je vodio seminare koji su ponekad završavali raspravama o smislu života u društvu koje je marginaliziralo Boga. Naučio ju je kako davati javne izjave o potrebi rada u skladu s pravilima socijalizma, istovremeno djelujući kao disident ispod radara. Imala je blago pobunjenički niz, pušila je u šumi sa školskim kolegama, uzimajući album Beatlesove žute podmornice na putovanju u Rusiju. Pridružila se i Slobodnoj njemačkoj omladini, komunističkom omladinskom krilu. U jednoj je fazi ta sposobnost skrivanja njezinih istinskih osjećaja privukla pažnju regrutnog tima iz Stasija. Majka joj je rekla da, ako za to dođe vrijeme, kaže Stasi da je blebetava, nesposobna čuvati tajnu. Kako Merkel kaže, to joj je uspjelo i prestali su je gnjaviti. Ipak, rekla je ranoj biografkinji Evelyn Rol, "Najveća stvar koju ste naučili iz života u Istočnoj Njemačkoj bilo je kako šutjeti."

Merkel je napustila Templin jer je bio premalen i zaista je bilo nemoguće čuvati tajnu. Umjesto toga odlučila je studirati fiziku u Leipzigu. Tamo je upoznala Ulricha Merkela, kolegu studenta koji je trebao postati njezin prvi suprug. Nakon četiri godine razišli su se bez velike rasprave, vrativši se u stan kako bi uzela perilicu rublja kad je bio vani. Razveli su se 1982. Prošlo je 16 godina prije nego što se ponovno udala za znanstvenika Joachima Sauera.

Ako ste odrasli u jednom političkom sustavu, gledate ga kako umire, a zatim se uzdignete na vrh drugog, razumijete princip čistog prekida. To joj je, osim tečnog ruskog jezika, pružilo i pronicljiv uvid u Vladimira Putina. U početku njezini muški suparnici nisu razumjeli njezinu čeličnost. U prvim danima Kohlovog pokroviteljstva kada se uzdizala - žena, razvedena, mlada, nekatolička i istočnonjemačka, imala je sve karakteristike vođe s interesom za modernizacijom stranke. Helmut Kohl ju je u autobusu za kampanju pitao što ljudi na istoku misle o njemu. Merkel nije znala iskreno odgovoriti. Većina istočnjaka presudila je ilegalno gledajući zapadnonjemačku televiziju, a zapadni kanali su mu se rugali. Na kraju je odgovorila: misle o vama kao o velikoj povijesnoj ličnosti. Kohl je bio zadovoljan.

Uživala je blagodati njegovog mentorstva sve dok javno nije osudila njegovo mlitavo i korumpirano vodstvo. "To je izgledalo kao političko ubojstvo", izjavio je visoko pozicionirani izvor iz CDU-a. "Nikada joj nije oprostio." Dugo nakon toga, Kohlovi pristaše provodili bi večeri u „Capricciu“, jednom od njegovih omiljenih berlinskih restorana, žaleći se na Merkeličinu izdaju i njezin nemilosrdni pomak ulijevo.

Njemačka je tada bila prevelika za ravnotežu, premala za prevlast; nije se moglo voditi s leđa. Zahtijevalo se „teškaša“, nekoga samopouzdanog tko bi mogao nadmašiti američke, francuske i ruske vođe. Naime, smatralo se da je vođenje Njemačke bio posao za muškarca.

Merkel je brzo shvatila protiv čega je suočena. Muškarci su je podcjenjivali, posebno oni koji su u kampanji putovali kroz provincije. Jedan za drugim tzv. politički baruni spoticali su se na terenu. Zapravo je znala da uvijek može računati na mušku taštinu. Merkel je proučavala, a zatim u velikoj mjeri i odbacivala lekcije Margaret Thatcher. Dok je Thatcher favorizirala muškarce u svom kabinetu nad ženama, znajući da mora kooptirati političare iz zavjereničkog Westminstera, Merkel je stvorila paralelni ženski svemir. Njezin moćan ured kontrolirale su vratarke. Neko je vrijeme pohađala berlinske salone u koje su zalazile isključivo ženske novinarke. Voditeljica televizijske kuće Sabine Christiansen je izjavila: "Merkel se zaista oslobodila muških kablova i to je odjeknulo u svima nama. Svi smo, slijeva i zdesna, shvatili protiv čega se ona suočila, ali svi smo osmislili vlastite mehanizme za suočavanje".

Ona je suosjećala odnosom prema ženama: jednakost na radnom mjestu, reformirala sustav koji je brinuo o ženama koje rade. To je bila tema za njezinu stranku, s katoličkom i socijalno konzervativnom bazom birača, mogla je računati na generacijske promjene, na pustolovnije glasače, na koji način je ostala generacijama na vlasti.

Birači su joj „ispostavili“ račun za politiku otvorenih vrata prema izbjeglicama

18 godina na čelu CDU je, u svakom slučaju, slomila leđa muški usredotočenom otporu. Danas je njezin najlošiji rezultat vladavine nemogućnost mnogih lokalnih zajednica da integriraju izbjeglice i migrante koji su u zemlju ušli između 2014. i 2016., zajedno sa strankama na vlasti, uključujući njenu vlastitu, kako bi se dokazala Njemačka kao multikulturalno društvo. Neprijateljstvo prema izbjeglicama, ravnomjerno je uravnoteženo između žena i muškaraca. Mnogi su joj zamjerali politiku otvorenih vrata kada je na Silvestrovo 2015. gomila frustriranih mladića, mnogi od njih azilanata, pipala i napadala žene ispred stanice u Kölnu. Kad je incident utihnuo iz razloga političke korektnosti, podrška krajnje desnice porasla je.

Račun za sve to stigao je za savezne izbore: dovela je svoju stranku CDU do strašnog rezultata. Merkel je 07. prosinca 2018. donijela pravi zaključak i odstupila s mjesta čelnice stranke. Umjesto nje, postavljena je još jedna žena Annegret Kramp-Karrenbauer, koja je nazvana "Mini-Merkel". Ipak, da bi ponovno osvojila glasove, Mini-Merkel pokušala se distancirati od svog pokrovitelja i pooštriti migraciju (mandat istekao 16. siječnja 2021.). Nijemci cijene mnogo toga što Angela Merkel učinila, ali zbog migracije izgubila je njihovo povjerenje.

2020. godina bila daleko najteža u njezinih 15 godina na vlasti

Kancelarka zadnjih mjeseci svoje vladavine izgleda vrlo usamljeno, usamljenije nego ikad. Našla se u galopirajućoj krizi i priklonila se drugom smjeru svog kršćanskog instinkta kako bi uvjerila Nijemce da imaju dovoljno bogatstva da ga podijele sa stotinama tisuća pridošlica u nadi da će i ostatak Europe slijediti njihov primjer. Nije uspjela u svom naumu i čini se da se izgubila. Angela Merkel rekla je u svom posljednjem novogodišnjem obraćanju naciji na dužnosti njemačke kancelarke: “Mislim da ne pretjerujem kad kažem, nikad nam u posljednjih 15 godina stara godina nije bila tako teška i nikad se nismo, unatoč svim brigama i nešto skepticizma, veselili novoj s toliko nade, no početak cijepljenja protiv COVID-19 dao je nadu za 2021. Teorije zavjere nisu samo lažne i opasne, nego su i cinične i okrutne”.

U najvećoj europskoj ekonomiji u listopadu 2021. godine će se održati izbori, a Merkel, čiji bi konzervativci trebali osvojiti najviše mjesta u parlamentu, najvjerojatnije će predati palicu jednom od tri čovjeka koji se natječu da preuzmu čelno mjesto u njezinoj Kršćansko-demokratskoj uniji (CDU).