JASNIN CVIJET- tko je ubio mladog brodskog fotografa

JASNIN CVIJET- simbol i metafora za sve naše stare, zaboravljene Brođane, podsjeća nas na vrijeme kada je pok. Jasna Lovaković prije samo godinu dana istraživala kulturnu baštinu i jezgru našega starog brodskog groblja. I kada bi naišla na neki zapušteni grob obrastao mahovinom ili bršljanom, sve bi to revnosno skinula, a onda bi iz svoje torbe koju je zvala SPORT BILLY, izvadila jedan cvijet i selotejpom ga zalijepila pokraj porculanskog spomen fotoportreta nekog našega starog Brođanina. Jasnino dobro i plemenito srce na simboličan način samo je htjelo  poslati poruku da naši stari Brođani ne smiju biti zaboravljeni. Poslije Jasnine smrti, ja samo sada nastavljam dalje, tamo gdje je moja Jasna stala. UMJETNIČKI FOTOGRAF JAKOB JECIĆ?!!

Prošli puta sam napisao jedan skroman prilog o njemu budući da nisam našao baš nikakve podatke o ovom našem, davno zaboravljenom fotografu. To me je malo čudilo, jer zaboga, pa on je bio jedini umjetnički fotograf u našem gradu, a umjetnici uvijek ostavljaju neizbrisiv trag svoga postojanja. Zašto mi u Brodu nemamo ništa, baš nikakvih podataka o ovome umjetniku? To me je doista  malo začudilo i tako se bacih u potragu i istraživanje, a ljepota istraživanja je ogromna, a naročito povijesti svoga rodnog grada. Ako nema ništa Brod, onda imaju sigurno nešto  Vinkovci, jer od jednog našeg brodskog kolekcionara starih fotografija saznajem da je Jakob Jecić i u Vinkovcima imao svoj photo atelier. To je bio BINGO, dobitak na lotu  i tako dolazim do Gradske knjižnice u Vinkovcima i knjižničarskog  savjetnika Tihomira MAROJEVIĆA, čovjeka koji je jedini u Slavoniji istraživao povijest ovoga umjetnika i koji mi ljubazno daje sve informacije o Jeciću. Jakob Jecić rođen je 22. travnja 1882. u ŠARENGRADU, malom mjestu, nizvodno od Vukovara prema Iloku, na desnoj obali Dunava, naselju s oko 840 stanovnika.  I život ovoga umjetnika je također bio vrlo šaren, pa možda i nije  slučajno što se rodio baš u Šarengradu. Je li i u braku sa svojom Herminom puno šarao, to se ne zna, vjenčali su se po povratku iz Parisa 1905. 

 
Š Pokraj Sene su skupa provodili predivne romantične trenutke, na njegovoj specijalizaciji i usavršavanju u Parisu. Vjenčali su se u Vinkovcima, ali na žalost,  brak im nije dugo trajalo, tako da je jedan dan, poslije bračne svađe, Jakob samo  spakirao svoje kufere i došao u naš grad. Bilo je to godine 1908. U  Brodu osniva i pokreće ATELIER PARISIENN, atelijer PARIS, u Banskoj ulici br. 14. današnja Starčevićeva. S Herminom je imao sina Stanislava, a Stanislav Stjepana, koji je danas u svojim poznim godinama još uvijek živ. Akademik. I tako polako, uz pomoć Tihomira sklapam mozaik o životu ovog vrlo zanimljivog i osebujnog umjetnika. Život piše romane, a njegov bi bio svakako, vrlo zanimljiv za čitati. Šalje mi Tihomir potom i nekoliko predivnih fotografija koje su jedina kulturna ostavština Jakoba JECIĆA, a figurativni portret  djevojčice je svakako, kao umjetnička ART FOTOGRAFIJA, jedno vrhunsko umjetničko djelo.

 Bio je Jakob, nesumnjivo vrlo nadaren i talentiran majstor svoga zanata. Prava je šteta što mi u Brodu nemamo apsolutno nikakvih podataka o ovome neobično zanimljivom i tajanstvenom umjetničkom fotografu. Njegov život u Brodu kao samca, to je misterija za sve nas. Enigma. Zagonetka. Tajna. A stara hrvatska poslovica kaže- zaklela se zemlja raju, da se sve tajne ovoga svijeta saznaju. Zahvaljujući mirisima cvijeta Jasne Lovaković i istraživanju povijesne jezgre našega starog brodskog groblja, eto, uspjeli smo  ipak doći do nekih najvažnijih podataka o ovoj vrlo zanimljivoj i osebujnoj ličnosti.

 U našem gradu živio je  kratko, samo tri godine. Umro je vrlo mlad, u svojoj 29. godini života, 12. prosinca 1911. Što se to zaboga, dogodilo Jakobe!? Tko je ubio mladog brodskog fotografa? Možda neka ljubavnica?!! Ili igrač pokera za kartaškim stolom? Možda prometna nesreća? Ili ga je ubila neka teška, neizlječiva bolest? Tko je ubio mladog brodskog fotografa? To za sada ne zna nitko. Tajna. Zagonetka. MISTERIJA. Kao i cijeli njegov život. A cvijet Jasne Lovaković putuje dalje, na neki drugi, stari nadgrobni spomenik koji nestrpljivo čeka svoj red. I svoju priču.