DNEVNIK BOLESNIKA: Liječnička pogreška u brodskoj bolnici-to sam ja

Iako osobno nisam neki vjernik znao sam da po izlasku iz sulnih bolnica moramo odmah učiniti zaboravljeno i preskočeno, a to je krštenje mlađe kćeri. Napokon su se stvari koliko mogu kod mene počele slagati na normalno, čak sam i službeno tužio bolnicu, ali i dalje ljudi  nisu razumjeli moj kligonski gotovo ništa. Hvala Brodskim logopedima.

 Teino krštenje

Došao je kraj listopada i krštenje male Tee. Pečenka, čobanac itd, od ranog jutra strka i frka. Kum je Tei bio Hrvoje 1, a Hani kum Kruno. Njih dvojica su mi i najbolji prijatelji. Nisam postavljao pitanje što ću obući za krštenje, nego što će mi obući za krštenje. Sako, košuljica, cipele i spreman sam. Gosti su počeli dolaziti. Došla su oba kuma. Krenuli smo prema crkvi. Prešao sam  i par metara bez štake. Krštenje je bilo u Maloj crkvi. Malo mi je bilo gadno prekrižiti se u crkvi desnom rukom, da nekog ispred sebe ili iza ne pogodim štakom. Uspio sam  doći do klupe za sjedenje. Sve je bilo ok, dok pop nije rekao:

Možete uzeti svoje dijete - a ja ne mogu.

Supruga je priskočila a ja gledam sve tate kako drže svoju djecu osim mene. Hostiju nisam uzeo da ne bi bilo u crnoj kronici “U crkvi ga ugušila hostija.“

Upalite svijeću.  

Svijeća u mojoj ruci je više ličila na baklju. Da je upalim do oltara me otpratila mama. Bemti, pa taj će otopljeni parafin  pasti meni na ruku (ne psovati u crkvi sam). Tea je bila mirna i najstarija na krštenju. Laknulo mi je kad smo napokon ugasili svijeću. Nakon toga su smo se slikali, pa na jelo. To mi je bio najbolji dio, čak sam i da nitko ne vidi dobio komad propasirane i izmljevene pečenke.  Čobanac mi je za peg bio prejak. Njega sam samo liznuo na usta. Okus je bi kako bi rekli -Do jaja!

WTF 250% invalid

Ja bi gutao!

Čim počneš gutati  kupujem ti janje, pečenku, ćevape -pa kad ću više početi gutati? 

Nitko, ama baš nitko mi nije obećao nekakve vegetarijanski obrok. Moj san je meso! Počeo je taj studeni 2010. mjesec kad mi obje kćeri i supruga imaju rođendan. Kako ćemo ta sva slavlja platiti? Ne proslaviti, nema šanse da mi kćeri ne slave rođendan. Bio je početak tjedna, na vratima je netko zazvonio dva puta. Supruga je dotrčala do mene:


Trebao bi potpisati rješenje od socijalnog poštaru!


Mogao sam si i misliti da samo poštar zvoni dva puta. Bio je neki stariji poštar, pa red je onda da potpišem, ali još da čitam što piše u rješenju to će supruga. Pomislio sam garant odbijenica.

Da je Kiki ostao živ sigurno bi lajao, ako bi skužio kako se laje i da ne smije voliti poštara, jer je to da ga voli ne bi bio pas,  ali on je bio čuko, p amu se oprašta.


Vanja odobrena ti je Osobna invalidnina u iznosu 250 % !


250% ? zar nije 100% maksimum? 

Izgleda da nije, poštar je rekao da ću oko 20-og dobivati invalidninu. Dobit ću još i zaostatke. Jupi bit će za tulume i rođendane od kćeri, još će mi i ostati 50 kn za rehabilitaciju.
Maksimum 1250 kn, za godinu dana moram na reviziju. Bilo je primjera na brdovitom Balkanu da su pojedinci osvajali izbore sa preko 100% dobivenih glasova. Kakvih 100%, pomislio sam da sam invalid 250%.
Trebalo mi je par čitanja rješenja da skužim da postoji osnovica od 500 kn, da sam 100%, ali 500X2.5 je 1250kn,Jednostavna matematika.- Sjedi dva! 

Godinu dana ću izdržati na državnim jaslama, pa kad ozdravim vratit ću dobiveno. Invalid 250%, dospio sam u krug najvećih invalida u državi,  nema nas puno, ali ima nas. Tih 250% mi je valjda bilo za liječenje, hranu, djecu i sve ostalo. Bar sam imao nekakva primanja, pa makar se ona zvala osobna invalidnina. Područje na koje sam još mogao dobiti injekcije Klivarina, svaki dan je bilo sve natečenije. Oaze, kao u pustinji koje nisu bile izbodene na ramenu bile su sve manje.

Vanja, te se injekcije daju i u stomak. 

Stomak??  Radije bi izabrao taban, ajd dobro daj i u lijevo rame , malo da se desno oporavi. Još će me bosti i u onu stvar.

 Lijevo sam nasađen i hiper osjetljiv na tu stranu, valjda uslijed moždanog.  Kad bi vidio injekciju kako ide prema lijevom ramenu.

 Aaaa.... povikao bi!

Vanja još te nisam ubola. Onda bi me ubola, naravno sa smiješkom.

Nada za gutanje

Sin moje profesorice iz kemije iz gimnazije, je na specijalizaciji iz otorine u Zagrebu, pa mi je dogovorio pregled kod otorinca da napokon utvrde zašto ne gutam. Profesorica iz kemije me garant pamti kao dobrog učenika i kod nje sam porušio sve rekorde. Svake godine sam uredno išao na popravni iz kemije i tako 4 godine. Još se ulovim kako razmišljam o redoksima. H2O2  uz neki MNo2ili kako već (btw. Hvala Ivana na na instrukcijama). Ivan je dogovorio pregled za prosinac, čak sam bio uvjeren da sam njega viđao u viziti na Fran Mihaljeviću, još smo pričali o Hrvoju 1. Paranormalno totalno iako čovjek nema sposobnost bilokacije (nije David Copperfield). Još da bude stvar kako sam mogao pričati sa njim, kad sam tad imao kanilu i nisam mogao pričati. Telepatski? Proslavili smo suprugin rođendan, nisam imao novaca za ružu, iako bi se teško usudio sam ići kupiti. Sam izaći iz zgrade bila mi je misija inpossible, svi dijelovi u jednom. Doći u cvjećarnu i na japanskom tražiti ružu, već sam vidio onaj pogled sa pitanjem ˝Na čemu je ovaj˝?. Kupit ću joj nekakav poklon kad dobijem svojih 250%. Ljudi samo sam na Phemitonu. Tih dana mi je došla Bojana Bobath terapeut.

 Vanja da se ti oporaviš trebat će tiskara novca.

Novac je zlo, nužno kad si bolestan i ako se želiš oporaviti. Svejedno nabijem ga! Utješno, pomislio sam u redu. Znam da je to skupo, ljudi brzo odustaju valjda su pomislili da je moždani kao gripa, nakon par mjeseci se oporaviš. 

Trebao bi tražiti toplice i dobro bi ti došle, dok si još svjež od moždanog.

Toplice???, pa tek sam došao iz njih. Tražit ću nagodinu. 

Bitno je imati stav, jednostavno u bolesti sam ih sve pogubio. Dječje rođendane smo odradili 2 u 1. Tea i ja smo proslavili sa miksanom papicom, ona u usta, a ja na svoja druga usta (peg). Hana je imala pravi tulum za ekipu iz razreda. Prošle godine sam ja još mogao nositi za rođendan. 2010. godine sam drndao kamerom iza njih. Zamislite i sve su slike baš takve kao i ja drndave, ali živ sam! Uf, još kad mi legne osobna invalidnina sa zaostacima, bit ću  bogata socijala. Očekivao sam tih dana mail sa tužbom. Zašto ne bi bio kiborg? Internet zna sve pa sam tražio umjetnu ruku i nogu. Jbg. svi proizvodi koji bi meni pomogli su još bili u razvoju ili ih nije bilo, ili su too much za moj prazan džep. Gutanje me zanimalo, kao i taj pregled u prosincu. Taj problem sa gutanjem ima i stručni naziv ˝disfagija˝, naravno u mome slučaju teška dfisfagija.  Na Googlu slabo o tome ima, čak ni na forumima nema. Zar svi u Hrvatskoj gutaju osim mene? Google street view tih je dana snimao okolo po Hrvatskoj. Babe na klupicama bi garant bile oduševljenje, jer  bi napokon mogle znati i što onaj jedan komšija za kojeg nisu sigurne, radi. Nakon jutarnjeg točenja, kao i svakog dana pogledao sam mail. Ono na njemu tužba. Supruga još nije radila, iako je prošao porodiljni, pa je uzela dodatno bolovanje i godišnji da bude sa još jednim djetetom, tj sa mnom.-Stigla je!

Tko je stigao? 

Tužba.

 Odvjetnica Ana je napisala da će je predati početkom 2011. pa onda nas čeka pripremno ročište.Tako je počeo  moj maratonski proces s bolnicom Pošto  me primarno zanima ljudska isprika napisati ću samo zašto sam tužio i što su krivo napravili , liječili i procijenili. Kod mene je bila riječ o totalno  krivoj dijagnozi i posljedično ordinalnoj totalno krivoj  i bespotrebnoj terapiji što je rezultiralo hrpom komplikacija od kojih se i danas oporavljam. Svi dijelovi tužbe o liječenju su i pravomoćni. Zaribali su i to gadno, ali eto preživio sam bez isprike.  Ne prejudiciram ništa,  pravomoćna sudska presuda otprilike je ista kao i tužba .Uspio dokazati bar dio toga što sam prošao,prolazim, opisujem i živim svaki dan,a kako i od čega da živim manje je bitno.

Dijelovi tužbe o liječenju koji su rezultirali da sam se svakodnevno i borio i borim za vlastiti život:

„….I. Prvotužitelj Vanja Krnić liječenje u Općoj Bolnici dr. Josip Benčević u Slavonskom Brodu u razdoblju od 15. prosinca 2009. g. do 26. siječnja 2010. g. te od 15. ožujka 2010. g. do 14. travnja 2010. g.

Već prilikom prijema (15.12.2009.g.) prvo tužitelju je pogrešno dijagnosticiran TBC meningitis, iako je ispravna dijagnoza bila bakterijski meningitis uzrokovan infektivnim endokarditisom aortne valvulve.

Prije ustanovljenja pogrešne dijagnoze i određivanja neprikladne terapije djelatnici drugotuženika nisu napravili pretrage koje nalažu pravila medicinske struke (KKS, DKS, biokemija krvi i urina, hemokultura, EKG, srčani biljezi, UZV srca), a iz kojih pretraga bi odmah bila razvidna točna dijagnoza (bakterijski meningitis), i to usprkos tome što simptomi, anamneza (prirođena aortna stenoza) i obavljene pretrage kod prvotužitelja (npr. uredan RTG pluća) nisu ukazivali na TBC meningitis.

Posljedično pogrešno postavljenoj dijagnozi, pacijentu je ordinirana neprikladna terapija (antituberkulotici uz kortikosteroide).

 S obzirom na to da prvotužitelju nakon prijema kod drugotuženika nisu napravljene nužne pretrage koje nalažu pravila struke, a temeljem kojih pretraga (posebice hemokulture i UZV srca) bi odmah bilo razvidno da isti boluje od bakterijskog meningitisa, iz kojeg razloga nije ordinirana odgovarajuća terapija, kao posljedica ne liječenja bakterijskog meningitisa nastala su dva inzulta (hemoragijski cerebrovaskularni inzult lijevo, teški ishemijski inzult frontotemporo-parijetalnoi desno) s posljedičnom teškom lijevostranom hemiparezom, EPI grand malom i respiratornom insufijencijom.

Inzulti i sve njihove posljedice, uključujući i dermatitis i folikulitis, izravna su posljedica toga što zbog nepoštivanja pravila medicinske struke nije dijagnosticiran i liječen bakterijski meningitis, inače u medicini uspješno izlječiva bolest….“.