Bilo jednom na Korčuli

Slušao sam priče o brodskom odmaralištu na Korčuli. Od bliskih prijatelja i rodbine priče su bile kako je tamo super, kako je tamo opuštena atmosfera, kako na naše odmaralište vrijedi otići. Bio sam ja tamo prije 21 godinu s ekipom ali nismo bili u kućicama nego tadašnji domar dao nam je sobu u staroj upravnoj zgradi, tako da nisam niti išao obići drvene kučice.

Ove godine na nagovor ukućana i bliskih nam prijatelja otišao sam na Korčulu. Malo duži put me svih ovih godina tjerao dalje od tog „komadića“ Brodske zemlje na tom udaljenom ali prekrasnom otoku. Naravno put nas je vodio kroz Bosnu i Hercegovinu te nakon nešto više od 8 sati vožnje stigli smo. Dobili smo ključeve od kućice te je uslijedio šok. Onaj pravi istinski šok. Drvene kućice izvana i ne izgledaju toliko loše koliko loše izgledaju iznutra. Željezni kreveti u sobama su vjerojatno iz doba Katarine Velike, zidovi oronuli. Nakon što sam se požalio prijateljima s kojima smo išli, kažu da je i njima bilo tako i da je to trenutni šok te da ću  se vrlo brzo naviknut. Tako je i bilo.

Nakon prve kave u odmaralištu stvari su polako sjedale na svoje mjesto. Kada se stavi posteljina na krevete  koju smo ponijeli od kuće kada se stvari izvade iz kofera i slože u ormar već izgleda bolje. Na kraju se pokazalo da u kućicu na duže vrijeme ulaziš samo kad ideš spavati iza ponoći. Vani se kuha, jede, pije kava, u principu cijeli dan si vani, što ispred kućice, što na plaži. Moram priznati da kada god idem na more poslije kupanja sam „mrtav umoran“, ali ove godine ne, možda zato što je atmosfera zaista opuštena. Kada padne mrak djeca se okupljaju te idu na igralište i nema tu razlike u godinama. Svi zajedno i oni manji i oni stariji i oni koji misle da su već dovoljno veliki da ih roditelji puste do 23 i 15.

Otišao sam naravno i do novih kućica koje su postavljene. Te nove kućice stvarno izgledaju odlično. Lijepo uređene s klimom. Jedina mana je što su te nove kućice cijeli dan na suncu. Razgovarajući s ljudima koji su bili smješteni u stare drvene kućice, njima su i te dobre a boje se samo da ako na mjesta drvenih dođu ove nove kuće da će se posjeći ona borova šuma. Da treba promijeniti drvene kućice za ove nove, to definitivno ali zaista bi bilo lijepo da sva ta borovina ostane jer tek tada će sve to skupa imati smisla.

Čitajući komentare ispod fotogalerije i videa koji sam uživo snimao u ranu zoru primijetio sam puno istih komentara koji tvrde da na Korčulu mogu samo privilegirani. Kada sam ja otišao u BROD-TURIST pitati jeli ima mjesta ljubazna službenica mi je ponudila nekoliko opcija te sam odabrao onu najpovoljniju za svoju obitelj. Naravno, o privilegijama mogu reći da je to čista izmišljotina i laž. Takve komentare pišu oni kojima je namjera da nikada ne odu na Korčulu pa makar im se i svidjelo tamo.

Na kraju mogu reći da sam proveo 10 prekrasnih dana na moru. Ovaj „Robinzonski“ turizam i nije tako loš. Sada tek vidim što sam propuštao godinama. Da sam znao što sad znam………………………….