Priče s brodskih portala: Kako je Duspara ʼvratioʼ Korčulu Brođanima, a pravosuđe ih ostavilo bez ljeta

Nekada davno, kad je bratstvo i jedinstvo bilo službena valuta, a Brođani ponosno nosili titulu tvorničkog proletarijata, netko mudar u općinskoj vlasti 1964. godine odlučio je: “Daj narodu more!” I tako je Slavonski Brod kupio komad raja – parcelu na otoku Korčuli, gdje su generacije građana punile pluća borovinom i morem, a srce ponosom jer su imali nešto što nisu svi Slavonci imali – ljetovanje pod palmama tadašnje vlastite općine.

No, onda dolazi ’91., rat, tranzicija, privatizacija… i naravno – hrvatsko pravosuđe. I dok je sve drugo išlo u “nepoznatom smjeru”, korčulanski kamp ostao je Brođanima u pravnom limbu. Vlasništvo nad kampom postalo je predmet višedesetljetnih sudskih procesa. Dokumenti su se gubili, institucije su glumile “tko će koga”, a Brođani su mogli samo sanjati da ponovno zapeku jaje( makar i vlastito) na betonskom roštilju u hladu borova.

Ipak, dogodilo se čudo: 2016. godine, nakon pravne epopeje, Grad Slavonski Brod – pod vodstvom gradonačelnika Mirka Duspare – pravomoćno pobjeđuje i postaje vlasnik tog mitskog odmarališta. U tom trenutku, činilo se da je pravda konačno stigla.
Ali kako to kod nas biva – taman kad pomisliš da je gotovo, tek tada počinje zaplet.

Grad se dao u obnovu. Stižu bageri, cijevi, kablovi, parcele se opremaju strujom i vodom. Plan je bio da se Brođani opet vrate svom moru. Ali, ne lezi vraže – Državni inspektorat dolazi u inspekciju i zaključuje: “Gdje su vam dozvole, gospodo?” Ups., ali…
Ništa od papira, ništa od planova. Grad je dobio dvije masne kazne u iznosu od 300.000 kuna. Tada gradonačelnik Duspara – u maniri lokalnog junaka , odlučuje ne opterećivati proračun, već kaznu plaća iz vlastitog džepa. I tako, u novim poglavljima lokalne mitologije, piše se rečenica: “Mirko Duspara iz svog džepa platio kaznu da Brođani imaju svoj kamp.”

No, problem je što – nemaju. Nemamo ni papirnato plišanu rodu, kao ni kamp. Bar smo ga imali nakratko.
Kamp na Korčuli i dalje nije otvoren. Građevinska zavrzlama, pravna birokracija( HDZ) i sveprisutna hrvatska sporost učinili su svoje. I tako Brođani više ne znaju je li njihova veza s morem izgubljena u sudskim arhivama, ili je samo ostala zakopana negdje između šahti i nerealiziranih dozvola.
Mogli smo ljetovati za malo više od 200 EU i to čak 10 dana, a sad očigledno više nećemo moći do dalnjeg Nekad smo ljetovali, imali papirnato plišanu rodu. Zbog rode ne plaćemo , ali za Korčulom da i pitamo se što pravosuđe radi, ali ostaje vječito pitanje kako to. ostaje nam do daljneg reciklažno dvoriše, ostaje li?
A pravosuđe?

Pa, ono radi – svojim tempom. Dok se u zemlji možeš brže razvesti nego legalno izgraditi kamp, ostaje gorak okus da je čak i kad pobijediš – poraz moguć.
Za Brođane – ljeto je još uvijek pod upitnikom. Za Dusparu simbolična, koja ispada pirova pobjeda. A za hrvatsko pravosuđe – još jedan predmet za arhivu pod oznakom: “riješeno, ali neupotrebljivo.”

Izvor:www.sbpozitvno.com