Pravilnik bludništva u Brodu na Savi članak 1 i 2

Radost istraživanja povijesti i kulturne baštine našega grada je velika, pa bez obzira radilo se o Tvrđavi, Reduitu, tunelima ispod našega grada, katakombama i Kripti ispod Crkve sv. Trojstva, ili pak istraživanju starih nadgrobnih spomenika i porculanskih memorijalnih fotoportreta... BROD je definitivno jedan od najzanimljivijih starih  gradova u Hrvatskoj. Osobno, najviše me raduju nalazi koje pronađem iz vremena carske Austro- Ugarske, a jedan od njih je svakako i PRAVILNIK ZA BLUDILIŠTA U GRADU BRODU NA SAVI, svakako jedan od najzanimljivijih brodskih povijesnih dokumenata, ako ne i najzanimljiviji.

 Jesam li prvi koji ga je otkrio, ne znam. Ograđujem se. Moguće da ga je otkrio i netko drugi, ali uvidom u svoju arhivu i bazu podataka raznih knjiga i brošura o povijesti našega grada, nisam primijetio da je ovaj dokument bilo gdje spomenut ili obrađen, na bilo koji način. Pronašao sam ga u starim, raspadnutim, požutjelim kutijama DRŽAVNOG ARHIVA. Kako su neki izrazili sumnju u njegovu autentičnost, dostavljam vam i službeni pečat i potpis ZEMALJSKE VLADE KRALJEVINE HRVATSKE, SLAVONIJE I DALMACIJE, kao i pečat i potpis DRŽAVNOG ARHIVA o autentičnosti ovoga dokumenta. Pa, tko sumnja, neka sumnja i dalje. Pravilnik je donesen godine 1912. dakle, u vrijeme kada je Brod bio pod Austro- Ugarskom vladavinom, a gradonačelnik je bio u to vrijeme STJEPAN BENČEVIĆ. 

U njegovo doba vladavine gradom, u Brodu je bilo KUPLERAJA više nego Kineza, više nego u bilo kojem gradu u Hrvatskoj, bordeli su bili najposjećenije " kulturno- umjetničke"   ustanove u našem gradu. Zanimljivo, moj tekst na tu temu pod nazivom KAKO SU I GDJE JEBA.. stari Brođani, ostao je do dan danas najpopularniji i najčitaniji tekst na ovom portalu s preko 35 tisuća otvaranja, rekord koji će teško moći nadmašiti čak ni pobjeda u izborima za bilo kojeg gradonačelnika našega grada. Bivši urednik Janković, u to vrijeme kada je tekst objavljen, rekao mi je da je portal SBONLINE gotovo eksplodirao po broju posjeta i otvaranja i da je morao zatražiti tehničku pomoć.

 Očito mu nije bilo lako. No, vratimo se na ovaj Pravilnik. U  VRIJEME dvije kraljevine, do Drugog svjetskog rata, bludilišta su postojala u VELIKOM KUPLERAJU, MALOM KUPLERAJU, KUPLERAJU ŠANGAJ, CRNA MAČKA, BLUDILIŠTU ANE STEINER, KUPLERAJU VIKTORA GAPPARCA, TE KONSPIRARIVNO U ŽUTOJ I CRVENOJ KUĆI I HOTELU JANKOMIR. Pa su se organi javne vlasti osjetili prozvanim da bi trebali donijeti i nekakav PRAVILNIK koji će urediti i precizirati pravila ponašanja iz te oblasti uslužnog obrta. Pa tako primjerice, u članku br. jedan odmah u početku se trijumfalno konstatira da dozvolu za otvaranje javnog bludilišta podjeljuje GRADSKO POGLAVARSTVO. U kojem inače, ima najviše  nemorala i etičkog bluda.

 Pa su se osjetili prozvanim da baš oni donose dozvolu. Čak su do te mjere demokratični da dozvoljavaju i PRAVO UTOKA- ŽALBE. Osobno, prvu put u životu, čujem za riječ, UTOK. U članku br. 2, zanimljivo, kažu da se dozvola može podijeliti samo u isključivo ženskim osobama koje su navršile 30 godina života. Dakle, s 29 ili 28 godina života, žena nije smjela biti bludnica, jer valjda još nije emocionalno i intelektualno  sazrela za tu "časnu" dužnost. Žena nije smjela ni biti KAŽNJAVANA. Ona koja je recimo, iz pištolja ukokala svoga muža, nije smjela biti bludnica, jer prijetila je opravdana opasnost da bi za vrijeme seksa mogla ukokati i gradonačelnika, gvardijana ili župnika koji bi potajno došlu  u bordel.

Da im žena ne sazna. Također članak br. 2. kaže da žene koje žele postati bludnice, moraju biti, ma zamislite, POVJERLJIVE OSOBE. Dakle, bludnica može biti samo žena od " POVJERENJA, ČASTI I POŠTENJA" Svašta ćemo mi još čuti i pročitati iz ovoga Pravilnika za bludilišta u gradu Brodu na Savi, a o narednim člancima, idemo dalje, sljedeći vikend. I kao što kaže Ate Starčević, bilježimm se sa štovanjem. Vaš istraživač brodske povijesti, Darko Lončar Daky.