ʼAlaj volim ići u svatoveʼ - po treći put...

U svadbe se oduvijek išlo. Ide se i dan danas. Momku što se ženi, djevojci koja se udaje. I veseli se. Ljudi vole ići u svatove. I drže do običaja i tradicije. Pogotovo starije generacije. Oni se sjeaćju kako je bilo nekoć kad se išlo u svatove - konjima i zaprežnim kolima. Kad se okite i konje upregnu, to su onda svatovske zaprege.
 

Širom slavonskih sokaka još i danas kola klepeču, konji rzaju, vesele šokice pocikuju. Ne daju se zaboravu, posebno u Velikoj Kopanici. Tamošnji konjički klub Vranac počeo je tradiciju održavanja prigodne manifestacije 'Alaj volim ići u svatove...' prije tri godine. Ove subote, uoči Ilinja, 19. srpnja, održana je treća po redu. U povodu Dana Općine Velika Kopanice - Eto, da se ne zaboravi kako se nekad išlo u svatove, kako su se kitili i veselili naši šokci i šokice, a i da pokažemo naše blago - konje, kojih još imamo u našim selima - kaže Tomica Ergotić, predsjednik kopaničkog 'Vranca'. 

 
A, manifestacija je išla ovako; najprije su se okupili na hipodromu u Velikoj Kopanici, poslagali se, poslikali i krenuli u koloni - 22 jahača i jahačica na konjima i vozači s pratnjama u 10 zaprega. Dođoše sa svih strana, iz brodskog, županjskog, vinkovačkog kraja, iz Đakovštine, Valpovštine, iz Baranje i Srijema. Provozaše se po kopaničkim šorovima i sokacima i pokazaše kako se nekad išlo u svatove. 
 

- Sjećam se ti naših sarinskih slavonskih svatova, jer sam rođena i odrasla u šokačkoj obitelji koja je jako držala do svatovskih običaja. Pripremalo se danima. Muški su spremali konje i ormu, a žene su kitile kola. Bilo je tu puno posla, peglanja, slaganja slavonskih svatovskih peškira, trebalo je podmazat kotače, sve kako bi se sigurno krenulo. E, sad, hoće li sigurno i stići u svatove, ovisilo je o dozama popijene rakije putem - priča nam Eva Plavšić Vučković iz Beravaca. Jedan od svatovskih običaja, ističe, koji je otišao u zaborav je takozvani 'vinčac' - djevojačko pjevanje.
 

- Cura koja se udaje i njezine druge vežu ružmarine za kićenje svatova i pjevaju. Mislim da je posljednji put u našem (kopaničkom) kraju otpjevan 1999. To se poptuno izgubilo - kaže Eva, ali pohvaljuje mlade iz šokačkih obitelji koji ipak čuvaju tradiciju spremanja konja i zaprega za svadbe, a koje nerijetko još viđamo po selima kao 'glavno' prijevozno sredstvo mladenaca od kuće do crkve. Drugi pak, kojima to nije 'in', voze se limuzinama i kabrioletima. Ali, svaki običaj za svoga vremena - veli Eva, koja i u 50. godini još aktivno jaše konje i sudjeluje na tradicijskim manifestacijama unatoč dijagnozi multiple skleroze zbog koje hoda uz pomoć štake. Poznata je po po čuvanju starih i izradi novih narodnih nošnji, za što je osvajala prve nagrade na revijama u Trnjanima, Novoj Kapeli, na Đakovačkim vezovima(...), njezina obitelj u Beravcima ima pet konja, Evini sinovi nastavljaju tradiciju konjogojstva i čuvanja drevnih slavonskih običaja. 
 

Nakon svečane povorke kroz selo, sudionici manifestacije vratili su se na hipodrom, gdje su potom dodijeljene i nagrade organizatora. Nagradu za najljepšu svatovsku zapregu osvojila je  Eva Premužić. Drugo mjesto osvojila je zaprega Tomislava Babića, a treće Igora Ađamića. Najoriginalnijom zapregom proglašena je ona Darka Čelika - Čaruge, najveselija posada bila je u zaprezi Nikole Lasića, i najuparenije konje imao je Predrag Mihajlović. Nagrađeni su i najljepši jahačica i jahač, to su Valentina Debelić i Ivan Đambić.

 
Nagrade je dodijelio načelnik Općine Velika Kopanica Ivan Meteš koji je istaknuo kako je ponosan što u njegovoj općini ima još mladih koji čuvaju ovu tradiciju, te da će Općina Velika Kopanica podržavati svaku manifestaciju koja ima za cilj upravo očuvanje naše izvorne slavonske, šokačke baštine. Održana su potom i zaprežna i natjecanje u tekličkom jahanju.