Planet Zombija

Uz mnogo dobrog što nam je donio internet, polako ali sigurno gubi se privatnost, druženja se svode chatanje, lajkanje, komentare, ne uzbuđujemo se slatkim iščekivanjem povratne informacije, a i pamćenje nam se ulijenilo, postajemo brojači lajkova, svakodnevne haklove na igralištima teško je i zamisliti više, čekanje na red za bilijar, nezamislivo je i nemoguće kupiti cipela na kultnom Cipeliću, ... Što je sljedeće? U zadnjih dvadesetak godina sve se promijenilo.  Naravno i ostarjeli smo. Svi odlaze jedino sve pokrpanima papirnato plišana roda ostaje.

Izumrli su

Pisma razglednice i njihovo slanje postalo je rijetkost, pa lakše je poslati mail ili se postaviti na Instagram, Tik TOK, Facebook, twiter, YouTube ili na nešto drugo gdje možeš opaliti selfie i označiti se. Prije su razglednice bile unificirane, a danas direktno pokazujemo doslovno svoju sreću i fotografijom ćevapa s lukom ako ga jedemo. Sve može na društvene mreže. Čak je i SMS  zastario, bitan je WI FI,  više se ne plaća po poruci, nitko ne zove s govornice, više ih ni nema. 

Videoteke  kao što su bile Roto, Mini, Fox, Hollywood kod bivšeg Horoskopa, ali nisam siguran da se tako zvala. Naravno i ja sam skupljao članske iskaznice, ali omiljena mi je bila videoteka preko puta Konzuma koji se upravo ruši. Danas nema više ni traga bijelom kiosku ni videotekama u našem gradu. Malo je bio neugodnjak uzeti porno film , ali uvijek se našlo dobrih filmova u videotekama. Čak se  ponekad i čekalo na red za najam. 

Cd  shop u Gajevoj dugo se opirao novim vremenima, ali na kraju se i on zatvorio. Nekada s ponosom na policama slagali kolekcije originalnih ploča, kaseta, a kasnije i CD-ova,  a danas sve to stane na stick i aorist je isto.

Knjiga je opstala kao papirnati  i svevremenski medij i to ona od papira, ali pojavio se i e book , ali knjiga se još hrabro bori i uzvraća udarac novim vremenima. Knjižnica je svake godine svojom proaktivnošću sve popularnija i među mladima.

Fotografije

Mislim  da nema Brođanina koji  nije čuo za foto Brezu ili Tonija koji i danas rade. Nekad  su se filmovi razvijali i u foto Kaji ili foto Milanu u Širokoj, Foto Crnković iz Zrinske imao je prekrasne fotografije našeg grada iz različitih doba. Nažalost većina od nabrojanih ili ne više ne radi pojavili su se novi.

Pojavom Facebooka i drugih društvenih mreža na kojima možemo stavljati fotoalbume, sve smo manje skloni razvijanju fotografija i slaganju klasičnih albuma. Ionako smo svi postali poput Japanaca pa nigdje više ne idemo bez fotića, barem onoga na Kineskom mobitelu, a razvijanje svih tih slika stajalo bi nas čitavo bogatstvo. Tako ih radije lijepimo po Faceu, no tko sve ima pristup njima, zapravo nikad nismo posve sigurni. Uspomene iz fotoalbuma su sve rjeđe. Puno je lakše skrolati po mobitelu i pregledavati slike. Kad se pokvari mobitel , postoji mogućnost da sve bude sačuvano u  oblaku ili na  google disku, ali ako ne možete ući ni na dođe na isto kao da ste sve opipljive sad virtualne albume zapalili i nepovratno izgubili.

Na spomenutim društvenim mrežama često ostavljamo više podataka o sebi nego što bi ih tajne službe stigle prikupiti dugogodišnjim špijuniranjem...,tu mislim i na sebe. Doslovno objave će još malo bit sad piškim i sad kakim uz dodatak oznake lokacije i kako se osjećam. Za sad društvene mreže pod hrpom osjećaja nemaju osjećaj pražnjenja što je veliki propust.

Novo drugačije

Više ni ne moramo kod liječnika satima sjediti u ambulanti i za to postoji mreža svih mreža. Kliknemo ga, ako smo stvarno u „banani“ ne idemo u virtualnu, nego u onu pravu bolnicu s pravim liječnicima. Često čitamo roboti će raditi operacije,  a u konačnici  hoćemo li bit potrebni uopće ili ćemo sami sebe evolucijski uništiti, ako već nismo.

  Sjetimo se samo Sante Barbare il Blakea Carringtona, Krystle i Alexis te ostalih glumaca kultne ‘‘Dinastije’’ koja je tijekom osamdesetih prikovanim uz male ekrane držala brojne obitelji ili „našeg“ Boljeg života. Danas svatko otuđeno gleda u svoj ekran, ali novotarije ulaze tom brzinom u naše živote da uzrokuju totalnu otuđenost.

U ovom novom dobu informacije daleko brže putuju, pa ih je toliko da kad netko ukrade milijardu, deset puta obeća školu Milan Amruš, stadione ili ne znam što već ne. Zagarantirano dolaze nove informacije, a stare odlaze u zaborav i tako u krug. 

Ništa više nije isto robotizirali smo se i postajemo društvo zombija. Na nama preostaje želimo li preuzeti narativ zombija ili ne dati  ovoj virtualnoj evoluciji da nas otuđi ili robotizira, ako već nije. Nekada su se na Cipeliću kupovale cipele, a danas?