SB Online
Promjena teme
Prijava
Pretraži SB Online

Od giganta do bravarske radionice

PRIJE 3 GODINE
TEKST: Igor Safundžić

Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prilagodba teksta
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED
SB Online | Od giganta do bravarske radionice SB Online | Od giganta do bravarske radionice

PRIJE 3 GODINE
TEKST: Igor Safundžić

Prilagodba teksta ▼
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED

Bilo je lako početi pisati o Đuri Đakoviću. Lako početi, ali će biti teško završiti.

Đuro Đaković je osnovan 1921. godine prošlog stoljeća. Bila je to prva tvornica za proizvodnju vagona i vlakova na čitavom jugoistoku Europe. To je tvornica kojoj je uspjelo među prvima na svijetu proizvesti most iz potpuno zavarenih konstrukcija. Možemo izdvojiti Željeznički most u Zagrebu, Maslenički most, most u Slavonskom Šamcu preko Save……….



Tvornica je devastirana tijekom drugog svjetskog rata. Nakon rata Đuro Đaković kreće iz početka. Svoj najveći procvat Đaković doseže krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih. Nastaje odnosno izgrađuje se niz pogona, svaki specijaliziran za druge i drugačije proizvode.
Jedan od najpoznatijih direktora Đure Đakovića kroz povijest je Antun Milović. Od 1974. do 1984. godine bio je generalni direktor Đure Đakovića. Nakon odlaska u Ingru i „izleta“ u visoku politiku te nakon višestranačkih izbora u Hrvatskoj Milović se vraća u gospodarstvo te 1991. godine postaje direktor ĐĐ Holdinga. U mirovinu odlazi 1999. godine.



Slučajno ili ne nakon Milovića u Đuri se počelo igrati „razlaza“. Prodaja pojedinih sastavnica ĐĐ, propadanja, stečajevi doveli su Đuru Đakovića na to da je danas jedna malo veća bravarska radionica. Oko 2011. godine u Đuru Đaković dolaze „mozgovi“ koji nisu otišli ni dan danas. Imena su ima različita ali mantra je ostala ista. Nije bitno što ne znam, bitno je da sam direktor. Lagao bi kad bi rekao da je prije 2011. godine bilo sve sjajno i bajno. Naravno da nije. Prodavalo se sve što se prodati moglo, privatiziralo se po jednu kunu, uništavalo se jer je tako valjda bilo bolje. Tada, od prodaje bilo je nekih novaca ali uzalud novci kad nisu znali s njima raspolagati.



Kada se 1971. godine slavilo 50 godina Đure Đakovića zamišljali su kako će izgledati kad bude slavio 100. Vjerojatno su zamišljali kako će s novim tehnologijama u 21. stoljeću Đuro Đaković biti perjanica metalske industrije u ovom dijelu svijeta. Niti na kraj pameti im nije bilo da će Đuro 2021. godine izgledati gore nego 1971. godine. Ako pričamo o silnim prodanim firmama u zadnjih 30 godina „na životu“ su još ĐĐ Montaža i ĐĐ TEP. Tu su još naravno i Kompenzatori i Alatnica. Sva sila ne znanja koja se okupila u Đuri Đakoviću pokazala se na Industrijskim rješenjima. Firmu koju su uništili totalne neznalice, politički motivirani i montirani ljudi, ljudi koji su zalutali u metalsku industriju, izmišljeni dugovi (čitaj fiktivni). Takve „znalce“ već godinama postavlja politika. Nitko nikada nije odgovarao za loše upravljanje. Nitko nije a vjerojatno nitko i neće odgovarati za to  što se u Đuri više ne proizvode tramvaji, tenkovi, mlinovi cementa, rezervoari za JANAF. Tko će odgovarati za to što danas kroz kapiju ulazi 700 radnika a nekada 17000?. Tko će odgovarati za to što se u Slavonskom Brodu gasi (ako već nije ugašen) ovakav gigant?



Nitko, a trebali bi. Sve loše politike zadnjih 30 godina. Mesić, Valentić, Mateša, Račan, Sanader, Milanović, Plenković. Svi vi ste odgovorni za nestanak Đure Đakovića. Vi ste postavljali podobne a ne sposobne. Vi ste krivi što su na rukovodećim mjestima u Đuri bili i još su ljudi koji ne mogu prevesti ni kera preko ceste a kamoli voditi ovakvu firmu. Naravno krivi su i svi oni koji su sjedili u kožnim stolicama i jeli mastan burek.
Nesposobnost „velikih direktora“ koji su za šefove postavljali ljude kojima je najveće poslovno dostignuće punjenje plina u plinske boce, reflektiralo se na to da danas Đuro Đaković slavi 100 godina a izgleda kao da ga je pregazio tenk kojeg Specijalna vozila ne proizvode. Dovelo je do toga da danas Đuru preuzimaju neki drugi, a isti ti koji danas „češljaju“ papire i hale čudom se čude kako je sve to moglo propast.? Kad ne znamo mi raditi i zaraditi, valjda će znati oni.



Ne mogu a da se ne dotaknem i da ne spomenem sindikate. To je družina koja prihvaća sve samo ne promjene. To je družina kada sjedne u fotelje iz njih će izaći samo…..ma neće ni tada. Da su više mislili na radnike a manje na svoje gluteuse možda bi sve ovo bilo drukčije. Njihova mantra je „jednom predsjednik vazda predsjednik“. To je tako sa sindikatima u Hrvatskoj. Navikli smo.

Na kraju želim sretan 100. rođendan Đuri Đakoviću jer tko zna koliko ćeš ih još slaviti. Poklon će ti biti ako uspiješ proslaviti 101.



 


Ocijenite članak

Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Vezane teme: