Ljepote Slavonskog Broda i okolice u umjetničkim djelima Darka Lončara Dakyja- Suton iznad savskog mosta

Ne treba se čuditi velikom slikaru Vasilju Antipovu što svoju umjetničku  inspiraciju za slikanje nije mogao pronaći ni u svom rodnom Petrogradu, nego tek  tisućama km dalje, u našem lijepom Brodu na Savi. Osobno, dobar kolač svog života proživio sam u Dalmaciji, Splitu, Sinju, pa onda u Zagrebu, Beogradu....ali ni jedan od svih tih gradova nije toliko zanimljiv i umjetnički inspirativan kao naš Slavonski Brod. 

Ima u njemu ono nešto, neka draž starog rimskog grada, neka čarolija, koja navodi slikara da raširi i postavi svoj štafelaj i uživa slikajući pojedine dijelove i predjele našega grada. Upravo je to radio i moj dugogodišnji uča, učitelj slikanja Krunoslav Kern, dok mi je prof. umjetnosti iz gimnazije Ranko Stajić davao savjete i upute kako su stari francuski umjetnici slikali posebnom tehnikom zvanom DRY BRUSH ili SUHI KIST, koristeći uz suhi list i prah pigmenta suhog pastela  i krede. Upravo to i ja sada činim, u trenutku kada me je posebno impresionirao prizor zalaska sunca iznad savskog mosta. SUTON. Jedan od najljepših prizora koji  naš grad čini tako poseban i lijep, naročito  u popodnevnim satima i predvečerje, kada oblaci i suton iznad savskog mosta, kao božjim kistom oslikaju nebo žutim, narančastim, plavim i crvenkastim jarkim bojama i nijansama. Doista, veličanstven prizor. Gle, tu je i romantična brodica GAGA, opkoljena snježnim pahuljicama, koje umjetničkoj slici daju posebnu draž i ČAROLIJU.

 Bar u mašti. Još nema snijega, ali sam ih  dodao, da malo dočaram  ambijent i atmosferu Božića koji je sa snijegom puno ljepši i romantičniji. Tko je zapravo, GAGA, upitah  se. Stari splavari rekoše mi da je on legenda SPLAVARSKE ULICE, i da ima svoju splav, ali da je preselio s njom pokraj SILOSA. I tako krenuh u potragu... Nađoh ga konačno, upoznali smo se, srdačno i ljubazno me je primio na svoj splav, i proveli smo jedno  ugodno nedjeljno popodne u čavrljanju i divanjenju. Odao  mi je Gaga tajne zanata, kako na splavi  lovi šarane, a ja sam mu poklonio knjigu GNIJEZDO LJUBAVI,  roman o Malenoj i Klepetanu kojeg sam skupa kao koautor napisao s mojom voljenom Jasnom Lovaković. Bilo je drago Gagi, i tada mi se povjerio da je u svom životu pročitao samo jednu knjigu, ČUDNOVATE ZGODE ŠEGRTA HLAPIĆA, naše Ivane Brlić Mažuranić i to po "partijskom zadatku" jer su knjigu svi učenici morali pročitati za školsku lektiru. Osobno, bio je to za mene sada već veliki izazov, jer ako Jasninu i moju knjigu pročita, to će mi onda  biti veliko priznanje, jer ju nije morao silom čitati, a bogami, ni po partijskom zadatku. 

Nitko sretniji od mene, ako mi još kaže da je naša knjiga bolja od Ivanine. Bit će to za mene kao pisca i slikara velika čast. Nakon mjesec dana naslikao sam Gaginu brodicu sa željom da mu poklonim sliku za uspomenu na svoju brodicu, koju je na žalost, prodao, i više ju nema, ali... Gage na žalost, više nije bilo. Tražim, uporno tražim, ali... gle čuda, nema ni Gage ni njegove splavi. Pitam se, jeli to možda  netko zločest odvezao Gaginu splav i pustio ju da pluta prema bezdanu, vrag će ga znati. Jeli Gago možda zaspao u splavi i otplutao Savom prema istoku, kao drug TITO u filmu MARŠAL,  nemam pojma. Uglavnom, pokraj SILOSA, nema više ni Gage ni njegove splavi. A ja taman htio od Gage ukrasti još neku ideju i tajnu kako se love dobri šarani. Ništa od toga. 

I nikad nisam uspio saznati, tko mu je bolji pisac, Ivana ili Jasna i Darko. U mojoj sobi jedna umjetnička slika pod nazivom SUTON IZNAD SAVSKOG MOSTA, strpljivo i uporno čeka da joj  netko konačno prišapne na uho i  otkrije, gdje su nestali Gago i njegova splav.  A ja poput moga uče, velikog brodskog slikara Krunoslava Kerna, nastavljam svoj posao dalje, i krećem u potragu za novom inspiracijom, novim brodskim ljepotama i novom pričom i slikom. Dobro došli u LJEPOTE SLAVONSKOG BRODA I OKOLICE U UMJETNIČKIM SLIKAMA DARKA LONČARA DAKYJA. Hvala.