KOLUMNA Kristine Čuljak: Godina je dana od kada su nam rekli da su iduća 2 tjedna ključna

Nalazimo se u pomalo teškim vremenima, u novom normalnom, ustvari nenormalnom za mnoge od nas, bez obzira gdje živimo. Kažu, nekakav virus iz Kine pod nazivom COVID-19 proširio se većim dijelom svijeta i nikako da ga se riješimo. Dok pišem, ne znam kako će izgledati situacija jer se stalno pojavljuje njegov novi soj, između ostalog kažu u šali i onaj hrvatski koji se širi samo preko veze. Šalu na stranu, budući ne možemo biti sigurni hoće li se situacija poboljšati ili pogoršati, ali ono u što smo sigurni, virus COVID-19 nam je svima poremetio vlastitu rutinu i planove. Nije da ljudi padaju po cesti, ali oni koji su ga preboljeli kažu da se ovdje ne radi o baš običnoj gripi.

Kako je COVID-19 utjecao na naš život

Kao i mnogi od vas, nisam se baš planirala popeti na Mount Everest, ali sam planirala neka duža putovanja. Unutar moje obitelji, a vjerujem da je isto i kod vas, planirana su okupljanja, proslave, svadbe. Radovala sam se vidjeti članove obitelji koji žive izvan Požege, s kojima se viđam inače, samo prilikom ovakvih proslava. Neki novi klinci navršili su u vrijeme pandemije 18 godina, a da to nisu uspjeli proslaviti u većem krugu ljudi. Zarekla sam se otići u San Govanni Rotondo u zahvalu za jedan poslovni pothvat koji sam nešto prije pandemije uspješno završila, no nisam uspjela otići. Sve se oteglo, rasteglo i prolongiralo, zarobilo nas u vremenu ili nam napravilo manje ili veće štete. Obećala sam naći se s nekim prijateljima koji žive izvan Požege. Ali naravno, COVID-19 je meni, njima, a vjerujem i svima vama poremetio mnoge ideje i planove.

U međuvremenu mi je glavna preokupacija bila ne pretvoriti u krafnu, obzirom da su u ovih godinu dana zatvarali-otvarali teretane, igrališta, a bilo je i situacija gdje se nisi jasno osjećao smiješ li ili ne hodati po vani. Zatvorili su nam restorane, kafiće, crkve, kina, knjižnice. Svi su se odjednom počeli okretati internetskim uslugama, dostavi na kućna vrata, radu od kuće i sl. Djeca su učila kroz online nastavu, što se za djecu koja su inače tiha na satu i ne znaju biti uočljiva pokazalo pozitivnim, a za neke druge se online nastava pokazala kao negativna, a roditeljima je zasigurno bila noćna mora.

Moja prva reakcija na pandemiju i karantenu bila je - baš super, konačno malo mira, to je ono što trebam. Manje smo trošili novca, okrenuli smo se domaćoj proizvodnji hrane. Nasadili smo povrća koje je god postojalo u poljoprivrednoj apoteci. Kako se COVID-19 širio svijetom, razmišljala sam i o nekom rijetkom voću i povrću, ali srećom sam se zaustavila samo na rikoli koju ovdje u Slavoniji i nemamo običaj saditi. Zašto, poučeni iskustvom, uvijek je u vrijeme ratova i bolesti hrana bila na cijeni i bogati ljudi su seljacima ostavljali zlato za šaku pšenice. Pa rekoh, neka ima, tko zna koliko to može potrajati. Dakle, padale su razne preventivne ideje, bez neke vizije što će se događati u budućnosti.

Ekipa zvana „Stožer“ koja je predstavljala državu (koje sam u početku iznimno respektirala, ali sam promijenila mišljenje zbog kasnijih niza kontradiktornosti), osim prepisanih mjera od drugih, znala je što mi trebamo raditi da oni uštede, a sa svoje strane nudili su rješenja na kapaljku, pogotovo ona što oni trebaju raditi kako bi narodu olakšali novonastalu situaciji. Nikog nije posebno interesirala organizirana proizvodnje hrane, sve dok se mali OPG-ovi nisu odvažili i počeli prodavati svoje proizvode i usluge na kućnom pragu i putem online prodaje. Što odavno podržavam i zašto sam se zalagala u vrijeme mandata dopredsjednice Skupštine Požeško-slavonske županije. Ti mali OPG-ovi imali su dobru ideju, ali su se pomalo neozbiljno ponijeli. U tim ljudima osjećala sam neorganiziranost, premorenost, nejasnoću u odnosu kupac-prodavač. Svakako, no judge, nije za osudu obzirom da je za te ljude takva prodaja nešto novo, nešto s čim se do sada nisu susretali, a kako sam rekla nije postojala volja u nijednoj instituciji koja bi ih u novonastaloj situaciji educirala i organizirala.

U danima popuštanja uspeli smo se dočepati i mora. To mi je bilo super. Bilo je situacija kada smo imali samo svoju plažu i bilo mi je nekako drago da je pandemija i nema turista, gužve, kao prijašnjih godina.

U određenim trenucima osjećala sam se privilegiranom, budući sam stalno slušala vijesti o prijateljima i obiteljima koji su rizični za infekciju i koji su živjeli u strahu u svakodnevnom životu i prije pandemije, a za vrijeme pogotovo, o ljudima iz moje bliže okoline koji su preminuli sa ili od COVIDA-19. Ah, da to sa ili od Covida bila je svakodnevna tema. Meni dođe isto sa ili od Covida, čovjek je jednako mrtav.

Svakako, moje razmišljanje bilo je usmjereno i prema ljudima koji su izgubili radno mjesto zbog COVIDA-19, klincima iz susjedstva koji su radili „sezonu“ na moru i vani na raznim sportsko-rekreacijskim destinacijama, a sada sjede kod kuće bez posla. Suosjećala sam i s obiteljima koje su razdvojene jer se sa svojim najmilijima, koji su otišli trbuhom za kruhom na Zapad, nisu mogli vidjeti za blagdane i praznike. Nismo mogli zafeštati i dobro se otkačiti na festivalima i koncertima. Sve je bilo na kapaljku ili smo mi prije pandemije doista uživali u životu i sada nam sve to fali.

Stanje slično šoku i zbunjenosti

Nije mi bilo svejedno, sve to je izgledalo manje ili više zastrašujuće i stalno sam u sebi analizirala kako se ponašati. Kao netko kome je teško nametnuti tuđe mišljenje, pokušavala sam stvoriti svoju sliku ponašanja u situaciji u kojoj se našao cijeli svijet.

U ovih godinu dana hodali smo kao po staklu. Neki su preboljeli COVID-19 s blagim simptomima i nisu u riziku više od prosječne radno sposobne osobe, neki i danas kao posljedicu imaju probleme sa kroničnom upalom pluća. Sve ove proturječne misli - brige, zabrinutost da se ne razbolim i prepoznavanje da li će oni koji ne obole od Corone biti privilegirani ili diskriminirani – prolazile su kroz moj um. Iskreno, ne znam kako se osjećati zbog svega ovoga. Svaka osoba koja osjeća odgovornost prema nečemu ili nekome iznimno je zabrinuta.

Redali su se naslovi u medijima: „Zašto na opremi iz 2018. stoji oznaka COVID-19“, „Odgonetka, zagonetke i teorije o COVIDU-19“, „Virolog Streeck pobija teorije zavjere“, „Postoji li veza između Billa Gatesa i COVIDA-19“, „ Coronu su pustili zbog čipiranja“, „9 mitova o cjepivima protiv COVIDA-19“….i tako dalje i tako bliže, da glava zaboli.

Ali nije ni to sve (bilo je kao u reklami za set noževa), jedan dan smo bili u teškoj karanteni, a drugi dan smo zbog izbora u kolonama čekali svoj red na biračkim mjestima. Suprotno tome, djeca su se krizmala, te primala prvu pričest, gotovo u ilegali. Dolaskom sezone otvorili su se kafići, restorani, teretane i dr., a odlaskom sezone zatvorili, navodno, zbog toga što nam se zbog otvorenosti granica vratila prijetnja za život i zdravlje čovjeka. Kako kontradiktorno. Slijedili su zakonski propisi, nagovaralo se da se međusobno prijavljujemo. Zanimljiv mi je bio komentar na RTL-ovu objavu s naslovom „Beroš: Vjerujem da će građani, ako žele dobro, prijavljivati nedozvoljena privatna okupljanja“, na što je čovjek ostavio komentar: „Hoćemo, isto kao što ste vi na raznim pozicijama prijavljivali svoje stranačke kolege za pljačke koje se dešavaju već 30 godina“. Ha, ovo je samo jedna od niza doskočica, šala, viceva, anegdota koje smo „šerali“ po društvenim mrežama. U najtežim trenucima, svoju brigu smo zamijenili objavom smiješnih ilustracija na temu COVIDA-19 i dobili titulu najduhovitijeg naroda na svijetu.

Teorije zavjere, pandemija laži iliti velika svjetska obmana

Godine 1918. dogodila se epidemija gripe u Španjolskoj. Svi tadašnji doktori govorili su da je to najstrašnija bolest koja se ikada dogodila. Jaki zdravi muškarci mogli su umrijeti za jedan dan. Bolest se

mogla okarakterizirati kao crna smrt slična tifusu, difteriji, pneumoniji, boginjama, paralizi i svim bolestima od kojih su ljudi cijepljeni za vrijeme I. svjetskog rata. Milijuni ljudi bili su zaraženi. Kada se gripa počela širiti, posljedice su bile tragične. Pandemija je trajala dvije godine. Liječnici tog vremena su u terapije dodavali velike količine otrovnih lijekova, trudeći se da odstrane simptome bolesti. To se pokazalo lošim jer su cijepljeni ljudi odjednom počeli umirati, a oni koji se nisu cijepili spasili su se. Smatra se da je od ove gripe umrlo 50 do 100 milijuna ljudi. Dokazi govore da je taj virus napravljen umjetnim putem i da je proširen cijepljenjem. Uplašeni ljudi tražili su cjepivo, ne shvaćajući da je to način da se bolest prostrani.

U veljači 2009. godine američki farmaceutski gigant Baxter je u 16 laboratorija u četiri europske zemlje poslao 62 kilograma supstance za proizvodnju cjepiva protiv sezonske gripe. Potpuno slučajno u jednom laboratoriju u Češkoj otkrivaju da je supstanca zaražena sa dva živa virusa gripe. Jedan je bio sezonski obični koji je imao nisku smrtnost, manje od 1 % i veoma je rasprostranjen, a drugi virus je bio virus gripe, slabo rasprostranjen, ali sa veoma visokom smrtnošću, oko 60 %. Jasno je da stavljajući ova dva virusa zajedno postoji velika vjerojatnost njihovog spajanja, mutacije, stvaranja virusa koji će imati karakteristike oba - visoku smrtnost i rasprostranjenost. U laboratoriju u Češkoj odlučili su testirati takvo cjepivo na životinjama, sve su umrle nekoliko dana po cijepljenju. Ne zna se kako je došlo do takve greške kada je u tvrtki Baxter postojala zaštita. Baxter je znao da je ta supstanca smrtonosna jer su godinu prije cijepili poljske beskućnike zbog čega su desetine njih preminule. Tvrtka Baxter je priznala svoju grešku. Da se nije slučajno saznalo da je supstanca zaražena još tada bi se svijet nalazio u situaciji najopasnije pandemije. To je izazvalo potrebu da se proizvede cjepivo koje bi spasilo svjetsku populaciju od pojave nove moguće pandemije. Stoga, jedna od teorija zavjera govori kako je farmaceutska tvrtka Baxter iz svog laboratorija pustila viruse s ciljem da se gripa proširi i da se cijelom svijetu ponudi cjepivo kao spas.

Doktor mikrobiolog Leonard Horowitz, specijalist za lijekove i proizvode zdrave hrane i novinarka Cherry Kean u prisustvu tima odvjetnika predstavili su FBI-u neosporive dokaze da je cjepivo protiv svinjske gripe H1N1 koju je proizvodila „Američka farmaceutska zadruga“ biološko oružje. Vlasnici agencije centralnog biološkog fonda stajali su iza svega što ste ikad čuli o virusu svinjske gripe, njegov nastanak i takozvanu profilaktiku putem cijepljenja. Ti dokumenti predani FBI-u dokazuju kako industrijalci stoje iza afera stvaranja pandemije, širenja panike i kako putem medija rade službenu pripremu i kampanju o cijepljenju koja se provodilo svuda. Fond Davida Rockfellera iliti „Američka farmaceutska zadruga“ u kojem sudjeluje još niz moćnih partnera sa Wall Streeta, uključujući magnate poput Ruperta Murdocha, Thomasa Glossera, Thomasa Zuckermana i bivšeg direktora jedne njujorške banke Jerrya Sperea okrivljuju za pripremu globalnog genocida, a tako i geopolitičkog djelovanja farmaceutskih zadruga u smanjenju brojnosti populacije. Ti isti ljudi kontroliraju globalna biokemijska istraživanja i razvoj. Još jedan iz te grupe je Larry Silverstein, vlasnik porušenih zgrada blizanaca WTC (Svjetskog trgovačkog Centra), sada suvlasnik prostorija biotehnološkog Fonda Davida Rockfellera, upravo i jedan od glavnih osumljičenih u istrazi pod nazivom „Istina o 11. rujnu“. Spomenuti borac protiv ovog organiziranog kartela dr. Leonard Horowitz na 20 stranica svog izvješća, koje uključuje rezultate kemijske analize cjepiva protiv gripe H1N1 koje je sam napravio, govori da cjepivo protiv te gripe sadrži biološko oružje jer je pomiješano sa visoko toksičnim materijama koje neizbježno vode potpunom gubitku imuniteta i izazivaju više od 20 vrsta malignih oboljenja. Tadašnje cjepivo vodeći američki liječnici okvalificirali su kao žurno pušteno u promet, smatrajući da je u njemu mnogo nepročišćenih supstanci kao i antiseptici i konzervansi. Dokazan je razvoj autizma poslije cijepljenja djece sa mitohondrijskom disfunkcijom, bolesti koju roditelji teško uočavaju. Viđani su pacijenti koji su postali invalidi poslije cijepljenja. Na pitanje novinara CNN televizije da li bi cijepio svoju djecu, istaknuti američki mikrobiolog dr. Kent Holtorf je rekao: „NE, nikako jer cjepivo sadrži mnogo neurotoksina, odnosno u tim količinama to bi bio otrov. Premašen je dozvoljeni nivo tako da je to preveliki rizik“.

Tadašnji mediji govorili su o pismu britanske vlade poslanom vodećim neurolozima o pojavi povezanosti cjepiva protiv H1N1 gripe sa smrtnom bolešću nervnog sistema. Od tada je bilo niz izjava liječnika koji ne žele primiti takva cjepiva jer se ne žele dovesti u bilo kakvu situaciju s posljedicama vezanim za cijepljenje protiv tako izazvanih pandemija. Nadalje, kravlje ludilo od prije nekoliko godina djelo je američkih ruku. Po mišljenju eksperata, također je i ptičja gripa puštena preko Oceana da bi se obezvrijedile akcije europskog živinarstva. U Americi ptice nisu bile bolesne. Američki senat se ozbiljno odnosio prema tom britanskom otkriću. Hillary Clinton je tada u Senatu izjavila: „Gospodo, mi ne možemo sebi dozvoliti ono što su radili Sovjeti ili Sadam Husein“- misleći pri tome na proizvodnju biološkog oružja.

Scenarij je tada trebao teći ovako - u korist statistike podaci o virusu su se predstavljali sve opasnijim, a broj smrtnih slučajeva se namjerno povećavao kako bi se podigla panika i ljudi ubijedili da ih može spasiti samo cjepivo. Vlasti će pri tome kriviti one koji se odbiju cijepiti da ometaju zaustavljanje epidemije. O svemu tome usvojit će se zakoni koji upozoravaju i nagovaraju da se ljudi cijepe. Ovo može voditi i k tome da se organiziraju karantene i logori u kojima se ljudi koji ne budu cijepljeni lako mogu proglasiti umrlima od gripe jer nisu bili cijepljeni.

I do sada smo viđali da se umrli pokapaju u zatvorenim sanducima u nazočnosti malog broja rodbine. U prilog svemu ovome doprinose i mnoge naknadne priče liječnika koji potvrđuju razne teorije, neki to govore tajno jer se boje istupiti u strahu za svoju egzistenciju.

Australijska novinarka Jane Bugermeister predala je tada FBI-u dokumente sa optužbom protiv Svjetske zdravstvene organizacije, Ujedinjenih naroda, Baracka Obame, klana Rockfellerovih i Rotshildovih i još nekih organizacija, da su skovali zavjeru s ciljem uništenja velikog dijela svjetske populacije putem smrtonosnog cjepiva, kobajagi protiv tadašnje svinjske gripe. Toj optužbi pridružili su se neki mikrobiolozi kao npr. Izraelac Joseph Marche koji je izjavio državnom tužitelju da je cjepivo protiv svinjske gripe biološko oružje i sadrži dodatke koji ubijaju imunološki sustav i isto se proizvodi u Ukrajini u labaratorijima tvrtke Baxter te je proizvedeno na temelju virusa gripe koji se pojavio u Španjolskoj 1918. godine. Nekoliko dana poslije te izjave Josepha Marchea je uhitila policija Kalifornije predstavljajući ga kao osobu koja želi da kompromitira Bijelu kuću. Deportirali su ga u Izrael, te se o njegovoj sudbini do danas ne zna ništa. Skandali su se od tada širili neizmjernom brzinom, no unatoč tome bez dovoljno kliničkih ispitivanja proizvodili su se svakojaki lijekovi, milijuni doza za zemlje širom svijeta, navodno novcem velikih svjetskih korporacija. Veliki dio novca dobivali su i oni koji preporučuju kako i čime se liječiti. Vrtio se ogroman novac, više od toga novca zarađivali su samo trgovci oružjem i porno industrija. Redale su se statistike umrlih, djelotvornosti lijeka, utjecaja gripe i slično.

Reakcije na trenutnu pandemiju COVID-19

Tako se tvrdilo tada, ali to su bila neka druga vremena, 2009. godina, odnosno prije samo 12 godina. Većina nas, svjedoci smo toga vremena. Čitali smo i slušali o gripi H1N1, kasnije smijući se da li itko živi u takvim teorijama zavjere i može li se nešto takvo uopće održavati u stvarnosti. U ovih godinu dana pandemije COVIDA-19 imali smo priliku čuti slične teorije zavjere. Redale su se izjave stranih i naših stručnjaka, skoro jednake izjavama iz vremena gripe H1N1. Klanu farmaceutskih zadruga dodan je Bill Gates. Nedavno sam slušala gostovanje dr. Nade Jurinčić koja je govorila o koroni, dripcima, cijepljenju, farmakomafiji. No, nitko od tih naših stručnjaka nije imao hrabrosti iznijeti dokumentirana istraživanja i pokrenuti postupak pred javnim tijelima države.

Stoga, nisam pobornik teorija zavjere dok god nisu dokazane u javnom prostoru i instituciji kao što su Sabor ili kao što je to priznao Američki senat kod tvrtke Baxter. No, to kod nas sigurno nikada nećemo doživjeti i kao i do sada tražiti ćemo krivce izvan svog doma i sve će se svoditi na pozivu na konflikte u javnom prostoru; djelovati destruktivno za društvo; govoriti da drugi rade loše i drugima postavljati kriterije, a ne mijenjati ono što mi radimo loše.

Cijepiti se ili ne, zatvaramo-otvaramo. Kako dalje!? Covid putovnice i kartice

Fokus i pažnja medija, saborskih zastupnika, političara više i niže razine je i po ovoj temi na doskočicama, traži se konstantno koja će teorija o COVIDU-19 biti zanimljiva naciji. Iz svih tih rasprava se kao društvo dijelimo, a to nije dobro, jer ako nemate minimalni konsenzus oko ozbiljnih stvari teško je očekivati napredak u društvu po bilo čemu.

Pa tako jedni govore cijepite se, a drugi nemojte se cijepiti. Pa sve zatvaramo, pa opet otvaramo. Kako će biti dalje, kakav ćemo imati napredak u gospodarstvu, kakva će nam ove godine biti turistička sezona. O svemu tome nitko ne vodi računa, bitno je da se svakodnevno međusobno linčujemo. Prije 1,5 godinu bi se ovome smijala. Kako sam rekla, nisam pobornik teorija zavjere, ali iskreno, od ove pandemije boli me već glava, misli mi vrište, gubim strpljenje, a čini mi se da je tako i cijeloj naciji.

Ne smijemo zaboraviti one ljude koji su izgubili svoje najmilije od COVIDA-19, ljude koji su umirali sami, čiju su ruku držali naši neumorni liječnici i medicinske sestre kojima se ovom prigodom neizmjerno zahvaljujem za sabranost, požrtvovnosti u brizi, ali i mukama u svakodnevnom oblačenju odijela koje ih je trebalo štititi, a nerijetko su i sami postajali žrtve te bolesti. Ne smijemo zaboraviti ni naše svećenike koji nisu imali jasne upute kako se zaštititi u kontaktu s ljudima, kako bez nekog oružja ili oruđa, točnije biča Božjeg, istjerati ljude iz Crkve i time ispoštovati sve te silne mjere Stožera, a imali su obavezu svakodnevno izvršavati dane im dekrete, kao ni one svećenike koji su preminuli od COVIDA-19. Puno je ljudi imalo ideju što netko drugi treba raditi, kako se ponašati u ovoj bolesti i to sa velike distance lupajući po tastaturi, dok samu bolest nikada u oči nisu pogledali.

Znam neke koji su ludilo COVID-19 pokušali pretvoriti u pozitivnu stvar; neki su to činili ironično, dok drugi ne toliko. Neki na pandemiju gledaju kao na priliku za nadoknađivanje kućanskih poslova ili priliku za meditaciju i "pobjeći od svega". Pametni ugostitelji su vidjeli priliku za zaradu pa je aktualna „Coffee to go“, a oni domišljatiji prodaju i „Rakiju to go“. Ono što možemo je, cijelu situaciju maksimalno iskoristiti, pokušavati ne vrtjeti misli samo na pandemiju i u svemu se pokušati ponašati kao i prije pandemije.

Vijesti o COVIDU-19 nas i dok ovo pišem izluđuju. Broj oboljelih i preminulih je pao, ali ovih dana ponovno raste. Iduća dva tjedna i dalje su ključna. Kao na teniskom terenu gledamo dobacivanje loptica. Kako stvari stoje trenutno, ne gine nam i dalje nositi masku, koja mene najviše od svega izluđuje, ne samo kao nešto fizičko na licu, nego i kao psihološku barijeru do slobode koju smo nekada imali.

Vlade širom svijeta razmatraju o uvođenju Covid putovnica ili smart kartica koje bi dobivali cijepljeni protiv COVIDA-19, što može imati i svoje posljedice, poput isključivanja skupina ljudi koji nisu cijepljeni iz društvenih događanja. Moramo se vratiti u normalu, ali ne smijemo dozvoliti da se necijepljene smije diskriminirati. Cijepljenje treba biti izbor, a ne prisila. Trebamo postati stručnjaci u ljudskosti, trebamo biti onaj koji je završio fakultet u ljudskosti, pokušati ostati optimistični u ovom razdoblju, pratiti vijesti i slijediti savjete stručnjaka, ali i raditi po svojoj savjesti, ostati dostojanstveni. Ono najgore što možemo raditi je napadati jedni druge, dojavljivati, čitati jedni drugima bukvicu nositi ili ne nositi masku. Ta vremena su prošla. Možda će se pokazati da epidemije nije ni bilo, a možda da je moglo biti

i gore. Nitko to u ovom trenutku ne zna. Generacije iza nas će saznati kakva je ovo bolest u stvari bila. Svima nam je ovo novo i ne trebamo biti zbog toga u konfliktu, nego u kompromisu i zajedništvu.

Kako je ovo osjetljiva tema, htjela bi na kraju razjasniti kako sve što sam navela nije medicinski savjet, dijagnoza ili način liječenja COVIDA-19. Ni slučajno zbog ovoga nemojte odbiti cjepivo ili se cijepiti. Ovaj sadržaj nije zamjena za profesionalni medicinski savjet ili liječenje. Uvijek potražite savjet svog liječnika ili drugog kvalificiranog zdravstvenog radnika ako imate pitanja u vezi sa zdravstvenim stanjem u ovo vrijeme pandemije. Nikad ne zanemarujte profesionalni medicinski savjet ili odgađajte njegovo traženje zbog nečega što ste pročitali ovdje. Moja i prenesena mišljenja izražena u ovoj kolumni nisu mišljenja nadležnih tijela ili neke nadležne institucije. Željela sam samo prenijeti svoje iskustvo i potaknuti raspravu o pitanjima koje vjerujem svi mi nosimo u sebi, a koja se već godinu dana odnose na pandemiju COVID-19.

Želim vam svima zdravo tijelo, ali prvenstveno zdrav duh!