Guski dajem nogu

Kod moždanih udara doslovno se u rehabilitaciji događaju milimetarski pomaci. Nisam ni bio svjestan biti, a to je da ne mogu ništa sam  ne možeš. Supruga mi je tad imala troje djece, ja sam po svemu  učio sve ispočetka s najmlađom kćeri. Obično fizijatri kažu da je prvih ne znam koliko mjeseci bitno za oporavak, ali ja mogu iz osobnog iskustva napisati da tek nakon oko pola godine do godinu počinje oporavak. Bitno je u  glavi složiti i postaviti stvari na svoje mjesto , a to je da ja mogu, hoću i znam .

Guski dajem nogu

Djed Mraz ili ovaj novi Božićnjak što će mi donijeti za Božić?  Jbg, imamo centralno neće moći ući kroz dimnjak. Pošto je vrlo upitno njegovo samo postojanje, odlučio sam da mi od toga dide ne treba ništa, dat ću ja njemu. Za novu godinu ću se riješiti nečega, odluka je pala na gusku. Dosadilo mi je silovati je u pola noći i pišati u nju. Dati ću joj nogu, od 1. 1. 2011. ona postaje aorist za mene i od tad pišam isključivo u wc školjku. Možda Djed Mrazu bude od koristi pošto je star. Programska shema te je godine bila standardna. Mislim da se čovjek da zamrznuti kao 1966. Walt Disney, da ga kojim slučajem ožive za 100-ak godina gledao bi Sam u kući 1,2,3, 4 i ne znam da li ima još koji dio. Vjerojatno bi opet sam sebe poželio zamrznuti. Preživio sam tu 2010., bila je gadna još se samo trebalo odradit doček.

NOVI POČETAK   Napokon sam prestao dobivati injekcije Klivarina, kardiolog Irzal se sjetio da probam  sa Sintromom 4. Opet problem, on nije na listi HZZO-a, ali ga ima u Bosanskom Brodu. Za nepovjerovati upalilo je sa Sintromom 4, valjda sam razvio imunost na Martevarin. Taj INR (nije stranka) napokon je došao u normalne vrijednosti, čak su mi i kontrole produžili na svaki mjesec. Nezamislivo, ali stvarno mjesec dana me neće nizko bosti (valjda). Taj most na Savi obožavam  toliko da sam na pol njega pao u nesvijest pored prijatelja, nažalost pokojnog.Jedino preko njega mogu do Sintroma, a iz principa pješke preko tog mosta neću više nikad, jedino nekom barkom, ali samo možda . Srećom, tata  tamo ide  pješke po cigare, pa mi je usput kupovao Sintrom.  

-Francuska salata i pečenka su gotovi!!

 Odmah mi se pojavio upitnik. Da li se i to može miksati propasirati, pa mi dati u peg. Natočio sam se propasirane brokule i piletine, ali od toga ne možeš ni podrignuti.

-Ne može Vanja! Skuhati ću ti brokulu i bijelog mesa od piletine.

 Nitko, baš nitko mi se nikad nije sjetio ponuditi propasiranu gusku za jesti. Ionako sam odlučio više ne umakati u nju. Vani je sve bilo bijelo kao i 2009. Dobio sam prosure, on mi je bio pečenka.

Već u 22 sata mi se na Staru godinu prispavalo. Koncentracija za gledanje državnih televizija bila mi je ravna nuli. Godinu sam završio sa 68 kg, nakon onih 41 kg, plus 27 kg u 10 mjeseci. U  međuvremenu oko Božića sam bio i kum maloj Gabrijeli, kumovoj kćeri. Supruga ju je umjesto mene držala u crkvi. Strava, kao da te svi izazivaju sa tim jelima. Rafali. Bum bum, sav arsenal pirotehnike me probudio  i supruga.

-Dragi sretna ti Nova 2011., da budeš zdrav i bolje i sve ostalo što ide uz to. Obriši slinu curi ti, dobro nam došla 2011. i ova od prije ne ponovila se!

Meni je bez obzira na sve ionako slina curila. Novogodišnja večer, oproštaj od guske. Peg sam već tad imao 100-ak dana. Dnevno su mi u njega točili oko 4 l bezolovne piletine, prosurea, nutrena, tableta, kamenja? Znači već tad mi je kroz peg prošlo više od 4000 l tekućine. Pošto je to propasirano, većinu toga sam popišao. Tad je cijena eurosupera 95 bila oko 9 kn. Da je to u kunama 36000 kn je prošlo kroz mene, trošio sam 5 l/ 10 m, toliko ni Ruska Volga ne troši...

Guska je i mjerila 0.75 l po noći (slučajno znam), preko dana sam išao u kupatilo. Legao sam tu večer u krevet bez guske, jer je naša veza bila gotova. Bacio sam je iza kotlića u kupatilu. Posudu za pljuvanje sam ostavio pored sebe, ali guske više nije bilo. Oko  dva ujutro buđenje. Tjera me pišati. Lupkanje sa desnom rukom oko kreveta. Glupo je i psihički bolesno vikati:

- Gusko gdje si!, pogotovo jer je riječ o plastičnoj kineskoj posudi, ali kakva god bila je to bila moja prva i jedina guska. Moram priznati gusku sam varao s guskama u Zagrebu, Slavonskom Brodu i Krapinskim toplicama..Na kraju joj dam nogu koji sam lik, ali sam za ovu posebno bio vezan, zbog toga što je bila samo moja guska..Bio je red bauljati po mraku, par puta po noći, već sam se standardno zabijao u vrata. Uvijek uz pitanje:

-Vanja gdje ćeš?

- Pišati, vrijeme tugovanja traje par mjeseci preživjeti ću to nekako.

 Bakine izreke 

 Našao sam drugu  koja nije plastična, nego keramička i zove se wc školjka. Zanimljivo sve bolničkom rječniku vezano za fiziološke potrebe je ženskog roda. 

Guska, patka, pelena, princeza, posuda za pljuvanje, njoj je vjerojatno neki muški šovinist dao naziv bubrežnjak. Same fiziološke potrebe su srednjeg roda: pljuvanje, podrigivanje, pišanje, sranje…, tu se ni jedan drugi rod nije uspio ubaciti. Igla je ženskog roda, vjerojatno jer ti vadi krv, kao, hm.... Oksimetar, peg, mehanički zalisak, kateter , čak i dekubitus su muškog, baš me zanima, pošto smo toliko napredni, zašto tolika rodna neravnopravnost u bolničkom rječniku, prevedeno nema je. 

“Dinar po dinar palača“, baka mi je govorila. Utješno je govorila, jer nije računala sa stalnim delvalacijama. Na putu do trgovine taj bi dinar, par puta izgubio na vrijednosti dok dođeš do trgovine. Bilo je to davno, ali sada živimo u doba stabilne valute i države.
Poslije pregleda na Rebru odlučio sam podnijeti zahtjev za toplice. U ožujku je trebalo biti i pripremno ročište na koje na moju sreću ne moram ići. 

Ne možeš ući takav, slina ti curi

Novi terapeut Tomo je bajker i gurman. Svako jutro u ˝Dobru jutru˝, je bio kuhar, koji je pola 9 ujutro davao preporuku vina za piti, naravno za taj dan. 1 l vina svaki dan? Komentar je bio uvijek isti. Pijan je garant.

Siječanj 2011. je bio čisto čekanje veljače da idem na pretrage na Rebro da vide gdje zapinje gutanje. Taman je prije puta napokon došao poštar sa zaostacima osobne invalidnine. Idem vidjeti zašto ne gutam. Na Rebru sam ležao 1989. zbog operacije stenoze aorte. Sad sam išao u zelenu zgradu, koja je bila totalno modernistička u odnosu na kakvu je ja pamtim, naravno na stražnji ulaz. Na ulazu mi je medicinska sestra povikala:

- Ne možeš ući takav, slina ti curi.

 Koje poniženje, a  nisam u tome svome jadu odgovoriti. Jadno do bola.

Supruga je dobila rogove:

- Zar ne vidite da je on bolestan?

Njoj nije bilo bitno što ne mogu gutati. Koje poniženje, zar sam ljigav? Gore me čekao  dr. Ivan koji je tad bio na specijalizaciji otorine na Rebru. Tu sam slinav kakav jesam, a slinav jesam ušao preko reda. Pregled je bio sa nekom spravom koji ti ture u nos, kao da deaktiviraju bombu u tebi. Liječnik me uputio na snimanje akta gutanja, koje je Ivan dogovorio odmah za par dana. Dobio sam i još jednu dijagnozu prvu vezanu uz gutanje: ˝teška disfagija˝.To je bio prvi korak prema ponovnom gutanju, nakon više od godinu dana!  Toga Ivana (sina od profesorice kemije) sam bio uvjeren da viđam na Fran Mihaljeviću stanju sediranosti, na kraju  je ispalo da mi pomaže čovjek kojeg jedva poznajem. Dobio sam i preporuku da idem kod logopedice Tamare na Šalatu na vježbe gutanja. Nije me odbila kao logopedica iz Slavonskog Broda, nego je pristala raditi sa mnom, na neviđeno što bi rekli. Odmah smo dogovorili termin kod nje i spavanje u Maksimirskoj kod prijateljice Danijele u  ožujku 2011. Još par dana pa ću snimiti akt gutanja, pa ću znati gdje zapinje. Slinavko sram je bilo! Veljača 2011. trebalo bi u uvrstiti još jedan od silnih dana koje obilježavamo, npr. Dan  gutanja. Opet nakon par dana cestarina i drndanje po kolotracima do Zagreba. Obavim ovaj pregled , pa u ožujku opet u Zagreb.