DNEVNIK BOLESNIKA: Botoksiran sam

Kad ti se institucije počnu petljati  u život ne samo tvoj več u naše djece. Toje jedno od najtežih razdoblja u mome životu. Kćeri trebaju oba i to normalna roditelja. Hana i Tea su moj život, nikakva dijeljenje kćeri nije dolazilo u u obzir. Samo dogovor bivše supruge i mene je dolazio u obzir. Tad je jako teško ostati svoj, nažalost moje stanje je bilo to da sam što jesam, a to je tata s 100% invaliditetom, koji ima razlog za život, a to su naše kćeri.

Doktor s lenonkama; John LENNON?

Ujna mi je ostavila novac da u veljači idem u Krapinske toplice na Botox. On valjda opušta spazam šake na par mjeseci. Ako pretjeraju bit ću kao Ciganović ali ovo je srećom samo u šaku, no  košta puno.  14. 1. taman kod obično suci još budu na skijanje održano je novo ročište, izgleda da će u 2014. sudovi ubrzati svoj rad, jer smo ipak u EU. Više mi neće vještačiti krivicu nego sam o koliki sam invalid, opet postotci, ali ovaj pun oni znače koliko novaca. Odredili su mi multidisciplinarno vještačenje odjednom. Odjednom će me pregledati: fizijatar, neurolog i psihijatar. Moram  platiti 3300 kn u roku 15 dana, da vještaci naprave grupnjak sa mnom. Skup grupnjak. Mnogo puno, stvarno mi je taj jedan bubreg viška, možda da ga stavim na njuškalo. Ana mi je napisala da zna da nemam novaca i da se možemo dogovorit da odvjetnice plate.

Njezin mail sam proslijedio na par adresa. U roku par dana stigao je mail od sestrične Ive s skeniranom uplatom: ˝Vanja čuvaj se i pazi se, voli te Iva i vježbaj što više˝. Baš sam se pozdravljao s Hanom i Teom i spremao na botoksiranje i boravak od mjesec dana u Krapinskim toplicama. Iznajmio sam sobu kod nekog Zagorca visokog 2m , 300m od bolnice. Šuma oko mene sa svih strana. Sjetim se one stare borbene: ˝Po šumama i gorama˝, tu sam nekako zapamtio iz nekog drugog vremena. Šume su i dalje tu, ali sad sam i ja tu. Okružen sa svih strana šumom i lijepim zagorskim brezima (brdima). Bio na pregledu kod dr. Žarka Bakrana, fizijatra jednog od najboljih u RH. Preporučio mi je tretman injekcijama botox-a; u kojima HZZO participira sa ravno nula kuna. Napisao mi je doznake za ortoze za ruke i nogu;  koje ipak komisija HZZO-a, (uh što njih ne/volim.), mora odobriti, valjda će to biti za par dana. Komisija je Brodu, pa je moj tata odmah predao zahtjev po povratku u SB.  Što se tiče terapije prvog dana 10:0 za Krapinske toplice, što se tiće klope 10:0 za banju u Bosni, tako da su u egalu a jbg. Da budem siguran ovaj put sam išao na put bez dresova.U bazenu nema Maje.

Dušan i MIJO

 Tu poznajem pacijente od prije kao i terapeute. Sprijateljio sam se s Dušanom i Mijom, naravno oba su Za Hajduka..

 E da dr. Bakran je rekao da mogu ozdraviti, ako mi se posveti i radi sa mnom. Pa kud mi to prije netko nije rekao!! Pregled je bio vau, stvarno me detaljno preglado. Doktor s lenolkama, zakon tip. Nekonvecionalan totalno, ali mu nalaz nije jedna rečenica, nego krajnje detaljan. Do sad su mi nalazi fizijatra bili jedna rečenica, a ovaj se raspisao. Tu sam sam bez Hane i Tee, fale mi jako. Prije toplica bio sam kod jednog dobrog prijatelja. Gledao sam ga kako se igra sa Teom ( Hrvoje 2). Teško mi bude često, ali dignem glavu i idem dalje: Igrati ću se i ja jednog dana tako s Teom. Obećao sam si napiti se u Haninim svatovima (kad završi, srednju, faks, doktorat…) i nositi Teu na sve moguće načine; za to se moram brže oporavljati. Teško je normalnoj osobi zamisliti koliko tu ima ljudi kojima je cilj ustati, progutati svoju slinu, napraviti korak. Nevjerovatno, ali oni skoro baš svi svima daruju osmijeh! Karolina, moj stari terapeut, koji pozna Bobath je odmah skužila da sam smršavio. Na vježbi smo isecirali moj bračni brodolom. Nakon terapija krenuo u potragu za liječnikom da mi aplicira taj Botox . Pošto sam sve platio (oko 4000kn), pa da ne propadne, dao sam se u misiju potraga za liječnikom, kako ga zovu tamo docent Bakran. Krenuo sam od prizemlja, u prizemlju sam ušao u njegovu ambulantu, ali nikog nije bilo osim nekog pacijenta na stolu. Neugode li pomislio sam i napravio polukružni okret prema van. Vani sam bio šokiran diskriminacijom prema psima na travnatim površinama. Na svima je zabrana pristupa za pse, e da to Che vidi bila bi revolucija.

Izgubljen pa nađen
Ako nije tu valjda sestra zna gdje je i gle čuda bio sam u pravu:
-Pogledajte u visokom prizemlju i tamo ima ambulantu.
Na svakom katu ambulanta jedna. Nisu Krapinske toplice Klinika Mayo. Kako je sestra i rekla našao sam ga tamo:
-Za pola sata ću ti dati Botox, dođi dolje u moju ambulantu; vidimo se za pola sata! Odjednom me ulovila panika:
-Oprostite da li mogu ići ručati u tih pola sata?
-Možeš ,vidimo se!
Do tad nisam ni bio ni gladan, ali paničar što jesam, odlučio sam pojesti ručak, pa makar on bio zadnji. Konfuzne misli, vrtile su mi se u glavi. Odrućao sam svoje i uz Haninu sms podrške, hrabro došao do ambulante. Nakon desetak minuta izašao je medicinski tehničar i rekao mi :
-Dođi sim.
Ušao sam u ambulantu. Taj tehničar je za glavu viši od mene ( drugi najviši Zagorac uz moga gazdu??). Priredio sam mu kanonadu pitanja:
-Da li to boli?
-Malo boli, skini se do pasa i lezi.
-Malo!!!!
Poslušao sam i legao i pustio ga da jede jabuku jer bilo bi glupo dalje ispitivati. Spojio mi je desnu ruku na neki aparat. Nakon par minuta dolazi nasmijan docent Bakran, sa hrpom injekcija:
-To su tvoje. Skužio sam funkciju Zagorskog gorile:
-Drži mu lijevu ruku.- Onda je slijedio prvi ubod i neko titranje na ekranu .
-Aaaaaa; nekontrolirano sam vikao.
-Da li si ti Tarzan pitao me?
Tarzan ima Jane, a moja Jane pobjegla od mene, da skratim još me 7 puta nakon toga ubo uz isti krik. Na kraju se i zezao:
-Koje je drugo slovo abecede?
-Žžžžžž, .Nakon 20-ak minuta:
-Gotovi smo.
Ekstenzivan sam
Živ sam, ne levitiram po plafonu. E da Ciganović zna koliko sam Botoxiran, bio bi ljubomoran. Da nije boljelo značilo bi da su mi živci mrtvi, ali boljelo je… „Nekoć sam bio lijep, sad sam botoksiran˝; Jedna pametna od Jasmina Stavrosa. Krenulo mi je: Što mi je krenulo? -Srednji prst naravno. 4000 kn platio sam da ljudima mogu pokazivati srednji prst (eto vam ga na!). Botox je počinjao djelovati. Šalim se.... definitivno mi je popustio spazam, ali od brisanja guzice još ništa. Mislim, dakle jesam (Mislim, dakle postojim). Dokazao sam si da mogu biti sam daleko od kuće. Prijatelji su mi svojim dolascima uljepšali svakodnevnicu. Na kraju sam se sa prijateljem Ivanom klackao, umjesto pio pivo.Ne s „prijateljicim Ivanom“, nego s prijateljem Ivanom. Tek su mi 33, sa 50 se počinjemo igrati autićima. Brmmm, brmmm.. Jurica moj radni terapeut je krajnje inovativan. Stalno se nateže sa mojom lijevom šakom, pošto stalno ide u fleksiju; dok čekam ortoze (da, da HZZO mi ih je odobrio). Sjetio se inovativnog rješenja zvanog Hansaplast.Tu nema recesije; ulijepio me dobrano. Ispratio me sa zadnje terapije:
Kaj idem u pljačku?
-Sad drži to par sati.

Moja borgovska ruka i ja smo krenuli u trgovinu. Svašta u toplicama možeš vidjeti. Moram priznati da nisam nikad vidio nekog da hoda po gradu s takvom rukom, da sa vidio pomislio bi da je to neki koji je pobjegao iz Vrapča. Ušao sam u trgovinu; trgovkinja me uplašeno pogledala. Samo sam joj rekao ˝ruka˝, ni ne znam zašto. Sva sreća da me nije krivo razumjela i pomislila da je pljačka.
-Kaj si si strgal ruku?
-Nisam samo sam u ekstenziji!!
Kaj ti je to tenzija?

Tri dana sam skidao taj Hansaplast. Ručao sam u restoranu preko puta žute zgrade (Magdalena?). Nitko me nije gledao, svi su gledali moju ruku jer je ona in. Određene su mi skoro sve moguće terapije dr. mi nije za terapiju odredio logopeda i bazen. Zašto? Cijeli svijet me razumije (haha). Bazen mi svejedno nije potreban, jer tko se vidio svaki mjesec kupati. Vratio sam se doma, skuvala san ti pašta šutu!, vratio sam se kući, nakon mjesec dana rada u tuzemstvu, naravno na crnjaka; ne ulazi u benificirani radni staž. Nije me dočekala pašta šuta, nego očerupana roda, čaplja ili što već (simbol Slavonskog Broda). Razvlačili su me dobrano u Krapinskim toplicama. Zadovoljan sam socijalizirao sam se. Više nisam spiljski čovjek, počeo sam bolje pričati. Čak me ljudi i kuže, više nego ja sam sebe. Za pohvalu svakako, samo govor u toplicama nisam vježbao ( laprdanje mi je urođeno) a logopeda sam u toplicama samo jednom sreo u hodniku.
-Da li gutaš? pitala me logopedica Dunja (zgodna plavuša).
-Sve osim kamenja, ali i to ću probati.
Fizijatar se iznenadio kad me vidio:
- O, Vanja ti dižeš lijevo stopalo u hodu.
-Ma ja ustvari levitiram, samo se drugima čini da hodam.

Tako je završio moj izlet i  skupo Botoksiranje.Hana mi je došla u posjetu s mojima, ali Tri Ivana nije pustila, valjda je opet mala.