Dvorac Marković Kulmer u Cerniku – derutno zdanje koje čeka obnovu

Ministarstvo kulture objavilo je konzervatorske smjernice o obuhvatima, mjerama zaštite, te mogućnostima intervencija na kulturnom dobru za 20 dvoraca na području Slavonije i Baranje. 

Pet naših dvoraca iuzdvaja se po visokom stupnju očuvanosti izvornog povijesnog i građevnog oblikovanja, dok se ostalih 15 svrstava se u skupinu koja je tijekom vremena doživjela određene promjene, od prenamjena i propadanja do adaptacije za stanovanje. Međutim stupanj očuvanosti izvornog građevnog supstrata i oblikovanja ostao je relativno visok, stoga će prilikom obnove biti neophodna primjena konzervatorskih metoda uz određene mogućnosti prilagodbe interijera potrebama nove namjene. Stručnjaci smatraju da su obnova i održivo korištenje tih objekata otežani su složenom vlasničkom strukturom, zahtjevnim financijskim ulaganjima, konzervatorskim zahtjevima koji nisu unaprijed javno dostupni te percepciji investitora o ograničenoj namjeni.

Među vrijednim kulturno-povijesnim, arhitektonskim i ambijentalnim zdanjima u toj skupini je Dvorac Marković – Kulmer, smješten u Cerniku, a datira s prijelaza 15. u 16. stoljeće.

Deutnost i potpuna zapuštenost su pokazatelj sadašnjedg stanja jer su vanjski i pregradni zidovi dvorca te međukatne konstrukcije i krovište su u lošem stanju što predstavlja potencijalnu statičku opasnost, a vidljive su i brojne pukotine. Djelomice sačuvane podne obloge parketa, kamena i keramičkih pločica su također u lošem stanju. Vanjska prozorska stolarija u izuzetno lošem stanju jer mjestimice nedostaju vanjska prozorska krila.
Pretpostavlja se kako je cernički kaštel podigla plemićka obitelj Dežević u 15. stoljeću. Nakon odlaska Osmanlija, potpukovnik austrijske vojske Marko Marković, 1753. godine ga kupuje, a za njegove obnove objekt dobiva današnji izgled. Tijekom 19. stoljeća dvorac često mijenja vlasnika, da bi ga u jesen 1918. godine kupio grof Aleksandar Kulmer. Dvorac Marković/Kulmer prezentira kasnosrednjovjekovni odnosno ranorenesansni koncept gradnje nizinskog kaštela, četverokrilne građevine s ugaonim kulama i zatvorenim unutrašnjim dvorištem.

Ovaj velebni objekt s okolišem predstavlja svjedočanstvo o povijesnom razvoju Cernika, ali i kulturi i načinu življenja plemstva tijekom 18. i 19. stoljeća. Četverokrilni dvorac pravokutna tlocrta s četiri ugaone kule u cijelosti je jednokatna građevina. 

Uz to pročelja su razvedena neujednačenim ritmom pravokutnih prozora baroknih okvira s „uškama“ na katu, te jednostavnim malim pravokutnim prozorima prizemlja.
Oprema interijera djelomično je sačuvana, poput ulaznih vrata i prozorske stolarije s kraja 19. odnosno početka 20. stoljeća. Osobito je zanimljivo oblikovanje prozora kata, s nadsvjetlima u formi stiliziranog četverolista. U objektu su sačuvane podne obloge iz gotovo svih graditeljsko-povijesnih razdoblja dvorca: kamene ploče, parket, tavele i keramičke pločice. Iznimno je vrijedna sačuvana štukatura na svodu kata jugoistočne kule. Dijelom je sačuvana i pokretna izvorna oprema interijera, prvenstveno dva kamina s klesanim kamenim okvirima, nekoliko ložišta u hodniku prvog kata te nekoliko komada namještaja iz 20. stoljeća, bez izrazite estetske vrijednosti.

Iznad dvorca ka brdskom okruženju nekada je bio uređeni perivoj te gospodarski sklop s povrtnjakom i ribnjakom. Perivoj s gospodarskim dijelom imanja nije sačuvan, a danas je na tom mjestu uređena zelena površina.

Prema sačuvanim zapisima krajem 15. stoljeća okoliš dvorca bio je uređen u skladu s njegovom obrambenom namjenom, a tijekom sljedećih stoljeća na mjestu srednjovjekovnih fortifikacija i brisanog prostora oblikuje se u perivoj. Za vrijeme obitelji Kulmer, tijekom prve polovice 20. stoljeća, perivoj se obnavlja, uređuju se šetnice, staze I mostovi.

Ministarstvo kulture, točnije njihovi konzervatori, su predložili mjere zaštite dvorca, te preporuke za obnovu i prenamjenu.
-Obzirom na visoki stupanj očuvanosti, vanjštine i arhitektonskog koncepta uključujući konstrukcije, obnavljat će se primjenom konzervatorskih metoda, u očuvanju volumena, artikulacije i oblikovanja pročelja, prostornog ustroja, konstruktivnih elemenata i očuvane unutrašnje opreme. Pritom su moguće su intervencije u interijeru s ciljem zadovoljavanja nove funkcije – stoji u mišljenju konzervatora Ministarstva kulture.

Zbog protoka vremena i gubitka kasnosrednjovjekovnih fortifikacijskih karakteristika, kao i velikog dijela elemenata perivoja 19. stoljeća, preporuča se očuvanje ili rekonstrukcija perivojne matrice s mogućim uvođenjem nove opreme, skulptura i sl. Sve navedeno će se izvesti se u skladu s detaljnim konzervatorskim smjernicama koje će se izdati na temelju izrađene studije perivoja.