Od Sibinja do Škabrnje, biciklima za sjećanje: podvig sibinjskih učenika za primjer svima

SIBINJ - Ono što su prošloga tjedna postigli učenici Osnovne škole 'Sibinjskih žrtava' iz Sibinja, dvije djevojke i devetero mladića, plus jedan student, zajedno sa svojih troje nastavnika i ravnateljem – odvezavši u četiri dana 480 kilometara biciklom od Sibinja do Škabrnje u memorijalnoj Biciklijadi sjećanja – ravno je junaštvu za primjer mnogima, starijim i iskusnijima.

Za svoj su podvig danas zasluženo dobili nagradu. Ugostio ih je načelnik Općine Sibinj Josip Pavić, čestitajući im, podijelivši posebna priznanja i potrošački bon svakome u vrijednosti 200 eura. A, mladi su biciklisti, možemo ih nazvati ultramaratoncima, s načelnikom podijelili najsnažnije impresije s četverodnevnog puta u četiri etape – od Sibinja do Siska, zatim od Siska do Rakovice, od Rakovice do Gospića i posljednje od Gospića do Škabrnje.

Evo što su neki od sudionika istaknuli za sbonline portal.

“Meni je bilo odlično, kao i svima. Zabavili smo se, bilo je teško, ali jedni drugima smo bili najveća podrška i uspjeli smo sve zajedno. Za mene ovo znači nešto što nisam mislila da ću ikad u životu napraviti – prijeći toliki put biciklom. Na prvu možda zvuči nestvarno, ali evo, mi smo dokazali da je moguće. Zapravo je bilo i edukativno, naučili smo puno i o povijesti, posjetili smo spomen obilježja u Kašiću i Škabrnji, gdje smo odali počast poginulim hrvatskim braniteljima s područja Slavonskog Broda - kazala je Klara Križanović, učenica 8. razreda sibinjske škole. Prvi dan bio je posebno zahtjevan: 150 kilometara ravnice, ali i velika vrućina. Drugi su dan donijele brojne uzbrdice, no kako kaže Klara, zajedništvo je sve činilo lakšim i nitko nije odustao do cilja.

Bakin 'Respekat' mladim biciklistima postala fora cijelog puta

 “Na ovom putu smo svašta prošli. Prvo, velik je to i zahtijevan put, ali doživjeli smo brojne  zanimljivosti i anegdote. Bilo je i teških uzdaha ali i smijeha. Na primjer, kad smo vozili nadomak Siska, jedna baka je bila u potoku i kosila trimerom. Vidjevši nas u koloni, izražavala je svoju podršku uzvikivajući – 'respekat'. Ne respekt, nego respekat. I to nam je cijeli put bilo fora. Respekat – sjeća se jedne od brojnih anegdota s puta David Safundžić, učenik 8. Razred OŠ Sbinjskih žrtava.

Najteže im je, kaže, bilo kad su naišle velike vrućine, ali ni tada nisu odustali. Kao posebnu podršku ističe ravnatelja škole Josipa Šišmanovića koji se vozio u kombiju iza kolone i cijelim putem bodrio učenike na biciklima. Na pitanje što bi poručio vršnjacima i mlađima koji će nastaviti tradiciju memorijalnih biciklijada, David odgovara: “Može se dosta toga naučiti i može biti na ponos budućim generacijama. I baš je lijepo imati uspomenu na to.”

Jedan od starijih pratitelja učenika na biciklima bio je  Tihomir Šikić, hrvatski branitelj i član 'Triatlon kluba Mazator'.

“Išao sam s djecom da im budem podrška i mentor, sve što treba putem, kako bi se znali ponašati u prometu, na koji način voziti. I to smo uspješno odradili, bez ikakve greške. Djeca su me fascinirala – koliko su poslušna, odgovorna, pristojna. Nikakvih problema nije bilo među njima. Sve je teklo čak bolje nego planirano. Oduševili su me voljom, snagom, motivacijom. Kad završimo vožnju, mislio sam da će biti umorni – a oni tek onda živnu. Rade sklekove, igraju košarku. I tako je bilo svaki dan” - kaže Šikić.

U pratnji je išao i kombi za koji su prvotno mislili da će djeca povremeno u njemu odmarati. No, kako kaže Šikić, učenici su se doslovce otimali tko će voziti bicikl, tako da se u kombiju gotovo nitko nije vozio. Prvi dan su se najviše uplašili – mislili su da će biti teško. Ali kad su vidjeli da laganim tempom to ide, stajali smo svakih 20 km, odmarali – sve su odradili bez problema. Ja sam jako ponosan na njih. Pohvalio bih i ravnatelja i profesore koji su išli u pratnji - dodaje Šikić.

Bilo je i prevruće na nekim dionicama, no kako kaže, aklimatizirali su se. Manji broj učenika prvi se dan nije namazao kremom pa su malo izgorjeli, ali sve je prošlo tek s blagim crvenilom, bez ikakvih opekotina. Vjetar im je prvi dan puhao u leđa na otvorenom, dok na dionicama među brdima vjetra gotovo da nije bilo.

Čak nam je na nekim uzbrdicama falilo da nas malo rashladi, koliko je bilo vruće. Ali kad smo zadnji dan došli na more, tamo je malo povjetarca bilo – no tada smo već bili euforični i nismo toliko pazili na to. Sve je prošlo u najboljem redu, više nego dobro što smo očekivali. Nikakvih problema nije bilo – nikakvih kvarova, ničega. Baš je savršeno – kaže Šikić. Uz njega je bila i njegova supruga, a nastavnik Marijan Ibrišimović je, osim što je i sam vozio bicikl, sve uredno snimao i dokumentirao.

Nakon cilja u Škabrnji, mladi biciklisti nagrađeni su još jednim danom odmora na moru, i to u Zadru. Ondje su odmarali, razgledali grad, plivali u moru, jedrili. Pamte zgodu sa Šimom, lokalnim skiperom, kojega je pri nespretnom izlasku s broda na mol srušio nastavnik Marijan, a reakcija ostalih bila je 'ode Šimeeee!'

 “Osjećam se predivno, prije svega zbog svojih učenika koji su postigli osobne uspjehe i pobjede koje će nositi kroz život. Od njih očekujem izvanredne stvari – da promijene ono što nam se u društvu ne sviđa. Sada kad su vidjeli što mogu, što će tek poželjeti? Ostaje na nama da ih pratimo i uživamo. Bilo je teško, bilo je naporno. Ali na kraju, kada ih gledate u posljednjoj etapi, kada im se dive policajci u pratnji koji misle da je to nemoguće izvesti, kada vidite energiju među njima – dijele vodu uz to brdo… Scene koje se nisu mogle uhvatiti ni fotoaparatom ni kamerom. Ostanete bez riječi. Srce je puno – rekao je Josip Šišmanović, ravnatelj OŠ Sibinjskih žrtava.

Učenici su se povezali s hrvatskim braniteljima – Tihom Šikićem, Tomislavom Pendićem,  Štefanom Paunom… Upravo je ta međugeneracijska povezanost, kako kaže ravnatelj, nešto posebno. Mladi su upoznali ljude koji su dali svoje zdravlje za Domovinu. Ravnateljeva je želja da kod učenika izgradi poštovanje prema svakom sugovorniku, jer nikad ne znaš koja životna priča stoji iza njega.

“Kad smo išli do spomenika odati počast našim poginulim braniteljima iz Broda – to su bilo posebno emotivni trenuci. Ništa nije teško kad smo zajedno. To je predivna poruka” naglasio je Šišmanović.

Nakon biciklističkog podviga učenika OŠ Sibinjskih žrtava, ravnatelj najavljuje nove izazove – od Sibinja do Bleiburga, i to u svibnju 2027.

 “Kao što nam je ovaj izazov došao spontano iz srca dok smo putovali iz Vukovara, tako se i sada rađa nova ideja. Voljeli bismo otići do Bleiburga. To je naša velika misija. Uz tradicionalni odlazak do Vukovara u studenom (peta godina za redom) i Okučane – ovo bi bilo veliko finale slijedeće godine” - najavio je.

Ravnatelj ističe da ne bi trebalo biti tako da učenici nakon osnovne škole prestanu pripadati zajednici. Njegova je želja da generacije koje su otišle ostanu povezane s onima koje dolaze – baš kao što su sada imali i studenta koji im se vratio. “Ako se to ostvari, bit ćemo blagoslovljeni. Ja ću biti dvostruko sretan” – poručio je Šišmanović.

Načelnik Općine Sibinj Josip Pavić, ponosan je na učenike Osnovne škole Sibinjskih žrtava koji su na biciklima prešli 480 kilometara u samo četiri dana. Kako kaže, to nije mala stvar – bio bi to izazov i za prave profesionalce. No, kada mladi imaju srce, dušu, volju i želju, sve je moguće. Najmanje što smo mogli kao Općina je ugostiti i nagraditi ove učenike – jer oni su ponos cijele sredine. Ono što su ovi trinaestogodišnjaci i četrnaestogodišnjaci napravili, smatra načelnik, zapravo je promidžba toga kakvi su ljudi u Sibinju. Kao načelnik, kao čovjek, kao mještanin – ponosan sam na njih” – rekao je Pavić.

Načelnik kaže kako je čuo da učenici već imaju nove ideje, a on će ih u tome svakako podržati. Već se najavljuje da bi iduće godine mogli krenuti prema Bleiburgu. Tehničku pomoć i sve što budemo mogli osigurati, bit će riješeno – obećao je.

Kad mlade ljude podrži i lokalna zajednica, a na čelu s načelnikom koji ne štedi riječi hvale, jasno je da ovakvi poduhvati imaju i budućnost. Sibinj ima razloga za ponos, a ovi osmaši pokazali su da se granice pomiču i pedaliranjem – i to onim najupornijim.