SB Online
Promjena teme
Prijava
Pretraži SB Online

Zašto svi vole umjetničke slike slikara Josipa Vukojevića?

PRIJE 1 GODINU
TEKST: Darko Lončar Daky

Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prilagodba teksta
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED
SB Online | Zašto svi vole umjetničke slike slikara Josipa Vukojevića? SB Online | Zašto svi vole umjetničke slike slikara Josipa Vukojevića?

PRIJE 1 GODINU
TEKST: Darko Lončar Daky

Prilagodba teksta ▼
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED

Spustili su se zastori nad još jedan Katarinski sajam, ali ne i nad umjetnošću i umjetničkim slikama našeg brodskog slikara Josipa Vukojevića, koje svojom ljepotom  nadilaze prostor i vrijeme i utiru put u vječni život. S Josipom izlažem već dugi niz godina na Katarinskom sajmu i mogu sada već slobodno i odgovorno  reći da su Josipove  umjetničke slike najomiljenije u ponudi ovoga sajma i oko njegova stola uvijek vlada živost, komunikacija, osmjesi, pozitivna energija, kupnja slika i razgovori o umjetnosti....



Znanost i umjetnost su jedine dvije zvijezde na nebeskom svodu koje sjaje najljepšom svjetlošću i čine ovaj svijet malo ljepšim i ugodnijim mjestom življenja, pa tako isto i Josipove slike čiji su česti motivi razigrani konji vranci i lipicanci, živost i veselje na svatovskim zapregama, unuci koji s bakom ili didom vade topli domaći kruh iz krušne peći, lijepe snaše pokraj đerma i plastova sijena, snježna idila u seoskom dvorištu prepunom pijevaca i purica, ali... ne zaboravlja Josip i motive s našega korza, stare brodove na Savi, i usamljene čamce i sve to skupa čini njegov stol najljepšim, najzanimljivijim i najposjećenijim na Katarinskom sajmu svake godine. 

Svojevremeno sam često odlazio kćeri u posjetu u Osijek pa bih onda tamo na osječkom sajmu antikviteta često viđao i Josipa gdje izlaže svoje radove sa zanimljivim zapažanjem: oko Josipa primjećujem i  nekoliko  uglednih osječkih akademskih slikara čije radove uopće nitko i ne gleda, prolaze pokraj njih kao pokraj turskog groblja, dok oko Josipa opet vlada živost, interes za njegove radove, kupnja i trgovina. To me je navelo na razmišljanje i promišljanje zašto je to tako, zašto danas nitko uopće ne kupuje slike uglednih akademskih slikara i onih istaknutih amatera, već samo Josipove, tražio sam mišljenje i stručnjaka i laika i uvijek sam dobivao jedan te isti odgovor- JOSIPOVE UMJETNIČKE SLIKE IMAJU DUŠU.



 To me je sada već navelo i na filozofsko pitanje, jer filozofija kao kraljica svih znanosti nikada ne griješi, precizna je kao švicarski sat i nameće pitanje od šireg društvenog značaja: da li mi to onda svi skupa živimo možda u svijetu bez duše, da li ovaj surovi i bahati kapitalizam slama i lomi ljudske duše, jesmo li se mi to svi povukli u sebe i svoju egoističnu samoću, digli oko sebe kineske zidove, gledamo samo sebe kako da živimo i preživimo, materijalni svijet nam postaje prioritet, sve je u tom svijetu podređeno samo uspjehu i novcu, svi trčimo za životom a život bježi od nas, i onda... kada vidimo i prepoznao emocije ili osjećaje u Josipovom slikama, kada osjetimo tu dušu, onda se svi osjećamo kao ALICA U ZEMLJI ČUDESA, svi postajemo  nekako SRETNI kao mala djeca i svi nekako uvijek volimo bar na pet minuta malo navratiti i zastati  kod Josipa, možda i nećemo kupiti njegovu sliku jer nemamo love, svi smo danas švorc ko bugarska skupština, ali će nam biti bar malo drago, jer ćemo konačno negdje u Brodu osjetiti i prepoznati kutak za  ljudske emocije i komadić ljudske duše. 

Čovjek bez duše je kao komad namještaja, i boreći se protiv tog osjećaja da ovaj surovi kapitalizam napravi od nas taj komad namještaja i ubije u nama svaku emociju i rani nam dušu, onda svi volimo uvijek rado navratiti na Josipov štand ili  stol, tek toliko da sami sebe podsjetimo ali i uvjerimo da smo svi ipak, još uvijek ljudska bića s dušom i emocijama. Umjetnost je divlji napor da dosegnemo ljepotu koja lebdi iznad nas i čineći taj napor, slikar Josip Vukojević ostavlja neizbrisiv trag svoga postojanja u brodskom kulturnom krugu, trag impresionističkog slikarstva koje otapa hladni led na našim dušama i odmara naše umorne oči. Hvala Josipu što svojom umjetnošću čini ovaj hladni i dosadni svijet malo ljepšim i malo zanimljivijim.



Hvala Josipu Vukojeviću  što nas svojom pojavom, bar na trenutak odvodi u svijet francuskih, boemskih slikara impresionista Monea, Renoara i Pisarra, koji se počinju zanimati za teme i scene iz svakodnevnog života, hvala Josipu što svojom umjetnošću čini ovaj hladni svijet malo toplijim, ljepšim i zanimljivijim.



Ocijenite članak

Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Vezane teme: