Zaslijepljenost Suncem: Oslobađa li vas taj argument krivnje za prometnu nesreću?!

Idealno je teško ostvarivo. Tako je i s uvjetima na cesti. Rijetko su baš idealni. Led nije dobrodošao, snijeg smeta, kiša također. Sumrak, izlasci, zalasci sunca, noć? Ništa od navedenog nije idealno. Ukoliko dođe do prometne nesreće uslijed vozačeve zaslijepljenosti jakim suncem u onom jednom trenu, ne dužem od treptaja oka, u kojem doista ništa vidio nije, kako se na to gleda? Kako se u takvoj situaciji procjenjuje i ocjenjuje odgovornost vozača. Oslobađa li ga zaslijepljenost krivnje? Može li Sunce biti krivac za prometnu nesreću? Pravomoćno osuđen Sunčev sjaj? Teško da ste za tako nešto čuli. U svjetlu tog negativnog odgovora ukazuje se i stajalište suda o odgovornosti vozača zaslijepljenog Sunčevom svjetlošću za nastalu prometnu nesreću. Zakon o sigurnosti prometa na cestama, prebacivanje odgovornosti za prometnu nesreću s vozača na kišu, noć, snijeg, Sunčev sjaj nastoji anulirati jednom zapravo jednostavnom odredbom koja kaže kako je: „vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće, te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku“. Sunce svakoga dana izlazi i zalazi. To posve sigurno nije pojava koja bi vas trebala zaprepastiti kada se nađete u ulozi vozača. Sunce zasljepljuje! Ni to ne ulazi u kategoriju „nikad viđeno“! Čemu onda čuđenje? Nespremnost? Iznenađenost? Opravdanje?

Kako zaslijepljenost sjajem izlazećeg Sunca može pri iznimno malim brzinama rezultirati prometnom nesrećom sa smrtnim ishodom razvidno je iz presude Županijskog suda u Zagrebu Kž-1203/2022-3 od 24. siječnja 2023. Neosporna činjenici da se kretao iznimno malom brzinom i bio zaslijepljen Suncem, nije vozača oslobodila krivnje. Vozač je skrećući u lijevo brzinom od 27 km/h naletio na biciklistu koji je od posljedica prometne nesreće preminuo. U svojoj obrani vozač je istakao kako je bio zaslijepljen Sunčevom svjetlošću budući je Sunce izlazilo te da doista nikoga nije vidio na pješačkom prijelazu i nije uočio biciklistu, Sunčeva ga je svjetlost zaslijepila u trenutku skretanja.

S obzirom na izneseno, vozač je smatrao kako nije postupio protivno gore navedenoj zakonskoj odredbi prema kojoj je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, tako da vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.



Sud je međutim bio drugačijeg stava! Zauzeo je stajalište prema kojem je vozač u konkretnom slučaju odgovoran za uzrokovanu prometnu nesreću te da je svoju vožnju morao prilagoditi na način da pravovremeno može uočiti biciklistu, odnosno izbjegne nalet da je vozio adekvatnom brzinom. Neosporno je pri tom kako je vozač vozio relativnom malom brzinom od 27 km/h što ne znači prema stavu suda da nije postupio protupravno zakonskoj odredbi, budući iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ne bi došlo do naleta da je upravljao brzinom od 23 km/h. Sud utvrđuje kako bez obzira što se radi o kretanju relativno malom brzinom od 27 km/h a dozvoljeno je na tom dijelu ceste 50 km/h, nalet bi bio izbježiv da se kretao brzinom od 23 km/h. Iz okolnosti da je sa strane izlazilo Sunce i vozač bio zaslijepljen, proizlazi da je u takvim okolnostima bio dužan smanjiti brzinu jer nije uslijed zaslijepljenosti mogao vidjeti biciklistu. Evidentno je iz opisanog stvarnog događaja da se prometne nesreće sa smrtnom posljedicom događaju i pri doista iznimno malim brzinama! Evidentno je i postojanje zakonske odredbe koja traži od vozača prilagodbu brzine atmosferskim prilikama ma kakve one bile. Kakav je skor u konačnici? Smrt bicikliste, vozač proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine tj. izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku 4 godine ne počini novo kazneno djelo. Zaslijepljenost izlazećim Suncem nije ga oslobodila krivnje.



Sunce nije osuđeno niti u predmetu Županijskog suda u Splitu Gž-1478/2022-4 (presuda od 18. siječnja 2023). Riječ je o postupku naknade štete proizišle iz prometne nesreće u kojoj je vozač osobnog automobila naletio na drugo vozilo koje je bilo nepropisno zaustavljeno u nepreglednoj krivini, a koje on nije mogao uočiti zbog zaslijepljenosti suncem. Neosporno je da se vozilo ne smije zaustaviti ni parkirati na dijelu ceste u blizini vrha prijevoja ili u zavoju gdje je preglednost ceste nedovoljna. Međutim, utvrđena je suodgovornosti od 50%. Zašto? Sud je utvrdio kako „vozač nije prilagodio brzinu vozila uvjetima na cesti, jer da je tako bilo ne bi došlo do prometne nezgode, a osim toga u odnosu na kakvoću vida vozača i činjenici da nije koristio zaslon-leptir kao zaštitu od sunca znajući da u vremenskom razdoblju u veljači i u jutarnjim satima sunce koje je na horizontu nisko položeno može doprinijeti slaboj percepciji vida, a samim time i usporenoj reakciji što bi bio jedan od doprinosa nastanku štetnog događaja“.

Očito je kako se očekuje da budete svjesni mogućeg zasljepljivanja Suncem, negativnim učincima te zaslijepljenosti i da doista prilagodite brzinu kretanja tim spoznajama, sporo, sporije ali sigurno. Sunce ne prolazi kao alibi!

(IZVOR: www.revijahak.hr)