Tko je više zaslužio brončanu ploču na Korzu: Weber ili Rakitić?

Bio je to tužan dan za Brod i sve Brođane kada su mediji 8.7. 2017. prenijeli da je umro poznati  brodski nogometaš Josip Weber. Borio se tri godine s rakom prostate. Svoju blistavu nogometnu karijeru počeo je u Borcu iz Podvinja, igrao je za BSK, Hajduk gdje je  igrao od 1985- 1987., potom prelazi u  Dinamo iz Vinkovaca, a onda je otišao u inozemstvo. Najviše je briljirao u Anderlechtu i tri puta je bio najbolji strijelac Belgije.

 Osjećali smo se tada kao Brođani  svi ponosni na Webera, jer tri puta biti najbolji golgeter jedne države, nije nimalo lako. Zbog svojih briljantnih golova i nastupa u Belgiji, trener Poklepović ga je i službeno prozvao u reprezentaciju Hrvatske. Uvijek, u svim medijima je   isticao da mu je bilo drago što igra u Belgiji i za Belgiju, jer je promijenio državljanstvo, ali kako kaže, nije to ona draž kao kada je nosio hrvatski grb na svojim grudima. Za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku nije zaboravio ni svoj Brod ni svoje Brođane, ali  ni svoju domovinu Hrvatsku, pomagao je koliko je mogao i financijski i materijalno, te organizirao brojne humanitarne akcije i pomoći. No, postavlja se pitanje, jesmo li mi u Brodu  zaboravili na Webera? Jeli i Weber zaslužio brončanu ploču na korzu? 

Ivan Rakitić je rođen i odrastao u Švicarskoj, a ne u Slavonskom Brodu. Kada je u pitanju brončana ploča na korzu, presudilo je to što mu je otac Luka iz Sikirevaca, a mama Kata iz Žepča. Rodbina Ivana Perišića nije ni iz Žepča niti iz Sikirevaca nego iz Slavonskog Broda, ako ćemo već po babi i po stričevima. Čast mi je i ponosan sam što sam Ivanov ujak, ali s podosta tuge u srcu pratio sam kako naši brodski političari prije četiri godine slave i veličaju Rakitića do nebesa, njegovu rodbinu časte, a rodbinu Ivana Perišića- da prostite, KO JEBE. Ivanu  ne treba brončana ploča, on je Dalmatinac iz Omiša, kao i moja majka, to nitko nije ni tražio, niti bi Ivan na to pristao, ali svakako da bi nam bilo drago da nas se bar itko sjetio u onoj euforiji slavlja prije četiri godine, da nam ljudski samo čestita, ako ništa drugo.

 Jer Ivan je uz našega Mandžu dao najviše i golova i asistencija kada smo osvojili drugo mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji. Ma da nas je itko nazvao i rekao, Darko  vraže, Darko kretenu, Darko idiote, svaka čast za tvog rođu Perišića. Nitko živ. Svi slave i veličaju Rakitića. A što je s Weberom? Brončana ploča na korzu predstavlja ČAST I POŠTOVANJE. Jeli se u ime te časti i poštovanja  Rakitić odazvao i došao na svečano otvaranje? Nije. Izmislio je razlog zašto ne može doći. I poslije svečanog otvaranja, stalno su ga zvali da dođe u Brod, ali on je uvijek pronalazio neki izgovor i nikada se nije htio odazvati pozivu  da dođe u naš grad. To je šamar i Brodu i kao gradu i šamar svim Brođanima. Šamar i političarima. U znak zahvalnosti za brončanu ploču koju je dobio na korzu, uvijek je mogao financijski potpomoći i donirati neki dječji vrtić, invalide ili neku humanitarnu udrugu kao primjerice, naš Mandžo i Olić.

 Njima dvojici, svaka čast. Nikada to Raketa nije učinio, jer ga baš briga i za Brod i za Brođane. Možda griješim, ali to je samo moje osobno mišljenje. Definitivno, nije zaslužio brončanu ploču na korzu. Postavlja se pitanje, jesmo li na taj način uzdižući do nebesa jednoga igrača, zapravo, povrijedili, obezvrijedili i ponizili drugoga igrača, Josipa Webera. Procijenite vi sami.