12.10.2020. u 18:01
TEKST: Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo
Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.
"Umrla je starica, sklopila je svoje oči suzne i pune boli. Godinama je ona tiho bolovala, trpila starost i život i imala samo jednu želju...da još jednom, samo jednom vidi svoju unuku.
Nakon smrti muža i velike tuge za voljenim, desio se dan najveće sreće. Rođenje unuke. Došla je na svijet mala duša, topla ručica, divan osmijeh i njen smisao života. Godinama je malena djevojčica rasla, igrala se, živjela u bakinoj kući.
No mama i tata nisu se više voljeli i mama ju je odvela. Ne daleko, pola sata hoda od bakine kuće, ali za njenu mamu dovoljno daleko da napravi sve kako djevojčica više nikada ne bi vidjela ni tatu ni baku.
Molio je tata, molila je baka ali majka je bila neumoljiva. Hladna, proračunata, bezdušna , otela je 6 godina sretnog djetinjstva kćeri. Dugih 6 godina, stotine mjeseci, tisuće tjedana, milijune dana plakala je baka, molila je samo da vidi unučicu. Svaka operacija bila je korak do smrti, svaki odlazak u bolnicu strah hoće li se vratiti doma. Majka je bila neumoljiva.
Umrla je baka Siva, sklopila je svoje oči suzne i pune boli.
Djevojčice draga, kad se jednog dana vratiš u svoj dom, u kuću tvoje bake Sive nadamo se da ćeš se sjetiti godina ljubavi svoje bake, topline njenih riječi, hrane koju ti je kuhala, sreće kojom te grlila. Znat ćeš, kao što i sada znaš u dubini svog srca...voljela te baka Siva do zadnjeg dana, do zadnje suze svoje."
izvor: Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo
Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.
Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.
