DNEVNIK BOLESNIKA: Duhovi na reanimaciji

Nerazumijevanje i upitnici koji se pojavljuju iznad glave. Zašto ja, kako ću tako živjeti, uputnici bez kraja. Sam sebe prihvatiti u mjesto koje je za mnoge fatalno bilo je za mene hotel s pet zvjezdica. Makar to bio „all inclusive „ hotel Reanimacija s duhovima.

Duhovi u hotelu

Oko 6 je počelo svitati. U 15 do 7 počinje mravinjak zvan njega. Ona dva kreveta paralelno meni su bila slobodna, zbog fatalnih razloga. Moj je baš bio na redu, ali treća sreća. Kad bi došli do mene. Skinuli bi mi pelenu, upjenili me, pa isprali. Doktor je rekao da ćeš danas dobiti novi kateter. U viziti, svita liječnika, tehničara, njih 10-ak koji stanu ispred moga kreveta. Svi pogledaju moju listu. Ozbiljno je čitaju i klimaju glavom. 

-Da li možeš dići lijevu ruku? Ja je dignem milimetar

-.Ma ti si strašan. 

-Znam, hehe.

Prije doručka mi je došla Vesna Bobath terapeut educiran za gutanje. Upoznavanje je bilo ratoborno. Uhvatila me za grlo u počela masirati. 

-Gutaj, gutaj, vikala je na mene!

Iz straha sam gutao nisam ni znam što. Dio sam pljuvao, ali sam gutao. Stavili su mi novi kateter, koji je kasnije sam saznao bio malo inficiran. Stavljanje katetera boli, pogotovo kad ti ga turaju u onu stvar. Bio sam sretan, dok sam čekao suprugu da mi donese šlag. Beta mi je rekla da će mi sutra donijeti patku za veliku nuždu. Dr. Jasminka je rekla da me moraju okretati na bok, da ne dobijem dekubitus. Valjda ako njega imam ne mogu u toplice. Posjete na reanimaciji su od 15-16 sati. Gledaš tu prostoriju, taj veliki pult na kojem su doktori pisali nalaze. Posjete na reanimaciju su poprilično reducirane. Prošlo je 15 sati. Vidim masku, plavu  kosu i zelene oči. Dolazi mi supruga.

Šlag za šlagiranog

- Vanja donijela sam ti ono što sam ti obećala. Ledeni šlag od Leda! Hoće li ti valjati?

Ma kakav jackpot. Šlag je za mene bio jackpot. 

-Donijela sam ti i malu žlicu.

Polako mi ga je davala, onaj poluotopljeni dio mi je bio najdraži. Doduše 3/ 4 šlaga je završilo u bubrežnjaku, 1/ 4 u želudcu, nakon  toliko mjeseci totalne apstinencije od jela to mi je bilo zadovoljstvo. Od svih stvari u životu, najviše su me veselile sitnice. Prvi zalogaj sa 29, naučiti pišati  i obavljati veliku nuždu izvan pelene. Koji su to uspjesi. Do kraja tjedna su mi svi donosili šlag. Onaj kateter u onoj stvari mi je strašno smetao. Počelo me jako peći kad bi pišao i ni pišati nisam mogao. Na skali od 1 do 10, bolovi su bili 11. Liječnik je primijetio da se previjam od bolova i hitno me poslao urologu. Ona stvar mi je postala javna, bilo mi je na početku neugodno. Kasnije sam navikao. Opet mi je crp poludio što je znak upale. Maknuli su mi kateter, da mi se malo ona stvar odmori od njega, jer ionako je spadala u deja vu.

-Kad te bude tjeralo na veliku nuždu- sestra Beta mi je rekla -galami i donijeti ću ti patku.  Naravno odmah sam galamio, Ja bi  patku  inače pernata životinja. Donijela mi je neki limeni kao tanjur sa drškom ( lonac?), još je ta patka bez ijednog pera. Stavila mi je to pod guzicu. Kad malo bolje razmislim ni ne tjera me u wc (kreveto wc). Za svaki slučaj je i guska ( isto bez ijednog pera) bila pored mene da se nađe ako mi se bude pišalo (pardon mokrilo). Sve u  svemu dobar dan, jeo sam šlag.

Sljedeće jutro juhe opet došla Vesna. Moje grlo je opet bilo njeno. Bio sam sav okuražen. Manje su me i saugali.

- Hoćeš li danas probati ručati na usta? Pitala me sestra Beta.

-Naravno da hoću.

 Donijela je juhu, po okusu i vizualno; obojenu vodu. Tragovi rezanaca i mrkve. Prvi zalogaj i gušenje. Osim sauganja šlajma, ta je kanila imala još jednu svrhu. Iz nje je letjela ta mrkva kao da nekog građam sa praćkom! Da li sam došao do drugoga jela taj put, ni ne sjećam se.

Opet lezi u krevet, iako sam cijelo vrijeme ležao. Gledao sam kroz to staklo. Na  njemu sam ugledao odraz ljudi koji hodaju po nebu. Duhovi? Panika me počela loviti. Duhovi ne postoje. Desnom sam rukom protrljao oči, a ono njih još više. Bemti, pa na reanimaciji ima duhova. Još malo pa će posjeta pa ću provjeriti da li ona vidi duhove. U 15 sati je došla supruga. 

Duhovi nose daske

Da li vidiš duhove?

Blijedi pogled:

- Ne, gdje ih vidiš? 

-Tu su u staklu! Malo se nakrivila i gledala to staklo.

-To su ti radnici koji iza bolnice rade, zgradu, pa u staklu vidiš njihov odraz. 

Moram priznati bilo mi je čudno što duhovi nose daske,.  Dobro što levitiraju to im je i posao.

Vađenje kanile i prva sanacija

Taj dan je bila dežurna dr. Jasminka:

-Sutra će ti doći fizioterapeut. Slikat ćemo ti zube i kanilu izvaditi, da prije toplica zaraste rana. 

Znao sam otprilike da mi je prava dijagnoza infektivni endokartis, koji je uzrokovao još podosta dijagnoza. Taj famozni endokarditis uzrokovao je zub, ali koji? Došao mi je i kum Kruno  s slikom ultrazvuka. 

Kum 1

-Vanja postati ću tata i oženit ću se. Voljeli bi da nam budeš vjenčani kum. 22. 5. bit će svatovi.

Tad je  bio kraj ožujka, ali početak travnja. Do tad ću biti zdrav. Na slici ultrazvuka je bilo njegovo buduće dijete. Bio sam sretan, jer ću biti napokon kum. Reanimacija, a divnog li hotelćića! Već sam se vidio kako plešem, a ni hodati nisam mogao. Upala one stvari mi se nekako smirivala. Čak sam se i uspio u gusku popišati. Kakav jesam spaljen, kuma Krunu sam nagovorio da mi na reanimaciju prokrijumčari komadić kobasice. Donio ga je omotanog kao da nosi dijamant. Shit  ulovili su ga u krijumčarenju i oduzeli kobasicu, šmrc. Još sam i taj dan pojeo šlag, mama mi je radila noćnu pa je često dolazila. Za mene je to bio vrhunski hotel, malo nezgodnog imena.

Sanacija

Došlo je sljedeće jutro. Noć sam standardno probdio. Dali su mi injekcije da mi reguliraju protobinsko vrijeme i antibiotik. Znao sam čim mi daju antibiotik da će biti krvi. Poslije vizite došao je visoki i mršavi Tomo 1 ili 2 nije ni bitno (medicinski tehničar). 

-Idemo slikati i sanirati te zube. 

1, 2, 3 i prebacili su me sa moga antidekubitalnog kreveta, na pokretni bolnički. Odvezao me do rengena. Prvi problem, da ti slikaju zube moraš sjediti, a ja sam nepokretan. Uspio sam nekako zakoračiti i sjesti na tu stolicu. Namještali su mi facu na taj aparat i stisak dugmeta i slikanje je gotovo.

-Sačekajte par minuta i slika će biti gotova. Sanirati će ti u ambulanti zube.

 Glumio sam facu i na sve klimao sa odobravanjem. Mislim da mi se pelena tresla od straha.

-Idemo, ta je ambulanta 10-ak metara od rendgena.

Tu me je čekala supruga. 

-Može uči i leći na stol.

 Opet problem kako da uđem kad ne hodam. Tomo je bez pitanja rekao ja ću. Po konstituciji nije neki bilder. Uzeo me kao dijete i nosio do te zubarske stolice. Dr Marijan je promatrao rengen snimku mojih zubi.

-Otvori usta.... prva, druga, dalje nisam ni brojao injekcije.

- Sačekat ćemo desetak minuta da utrne.

Nakon desetak minuta, kako je rekao sve mi je utrnilo.

- Otvori usta malo jače. Dodaj kliješta.

 Pogledao sam oko sebe, a ono oko njega sve hladno oružje. Gotov sam, ovaj je neki mesar .Od straha sam se sav počeo tresti, pa onda kliješta u ustima. Prvi drugi treći… Vidio sam samo tu metalnu posudu kako se puni zubima. 

-Hehe, to ne boli, ajde još koji; pomislio sam,Lokalna je odradila svoje.

-Gotovi smo.-Natrpali su mi puna usta tupfera.-Moraš ih držati u ustima dok ne stane krvarenje.

Jedino što sam mogao kazati je:- Mmmm, uz nimalo pristojne pomisli na račun vaditelja zubi. Povratak na reanimaciju. Dva sata?? Ne , ne za mene nije vrijedilo ono pravilo da se dva sata ne jede poslije zubara, jer ja ne jedem. Po prirodi sam nemiran i stalno sam pljuvao u bubrežnjak, ali dva sata. To su mi bila dva najduža sata na reanimaciji. Sonda mi je virila iz nosa, ali kako da tražim vode, a totalno sam dehidriran. Kad bi netko od tehničara prolazio. Mogao sam samo vikati:

- Mmm. Mmm: - ovaj bunca. -Još malo pa ćeš pljunuti to, strpi se.

Ta dva sata su bila kao godine, ali prošla su. Vode, dobio sam špricu vode. Saniran sam, sutra ću prebrojati koliko mi fali zubi.

Ponovno dizanje

Ujutro sam prebrojao pale zube. U sanaciji ih je palo mislim pet, za šestog još sumnjam  Zadržao sam prekrasni  svoj osmijeh i prednje zube, kako bi meni onaj dr. Pandak rekao sa manjom facioparezom. Čudna su ta pravila kod moždanog; ako te udari desno lijevo ostaneš paraliziran. Mene je udario ni desno ( na nalazima hemoragijski lijevo, CVI desno). Nakon par godina sam pogledao sliku Ct-a svog mozga. E da je prije jedno 100 godina postojao Ct, mogao sam patentirati smileya i zaraditi  milijune. Upravo tako izgleda snimka moga mozga kao da mi se smije; gad jedan! Vlastiti mozak mi se smije, dobro je da mi ne pokazuje srednji prst.

Došao je treći po redu terapeut (drugog sam preskočio). Veseljak Hrvoje pružio mi je desnu ruku da mu dam lijevu. Digao sam je nekako, uz podosta nevoljnih pokreta i  rukovali smo se. Šaka mi je bila totalno spastična.

-Da li ti se sviđa  moja kolegica? 

Sa njim je došla neka super zgodna  crnka mislim stažerka fizioterapije. Mogao sam mu reći ono naj jednostavnije:

-Aaaa ( misleći da je zgodna). 

-Aaaa sad će donijeti hodalicu, pa ćemo ići prošetat, može?  

-Aaaa, uz potvrdno klimanje. 

Dok sam čekao naišla je dr. Jasminka.