Miro i Veronika Čuljak iz Starog Slatinika proslavili 50 godina braka; obnovili vjenčane zavjete iz 1976.

SIBINJ – Miro i Veronika Čuljak iz Starog Slatinika u braku su pola stoljeća! Zlatni bračni jubilej proslavili su i svoje vjenčane zavjete iz 1976. potvrdili pred Bogom i narodom u crkvi Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Sibinju, tijekom mise koju je predvodio sibinjski župnik preč. Marko Martić.

Miro i Veronika vjenčali su se 1976. godine u crkvi sv. Nikole Tavelića u Slavonskom Brodu, a danas žive u Starom Slatniku. Imaju četvero djece i dvanaestero unučadi.

Bog koji prati supružnike, ljubav koja se svakodnevno živi i zahvalnost za prijeđeni put – to su tri stvarnosti bračnog života koje je u misnoj poruci istaknuo preč. Martić. Podsjetio je da kršćanski brak nije samo zajedništvo dvoje ljudi, nego u njemu svoje mjesto ima i Bog, osobito u trenucima kada ljudske snage nisu dovoljne. Naglasio je da se ljubav ne potvrđuje velikim riječima, nego svakodnevnom brigom, strpljenjem, oproštenjem i spremnošću ostati uz drugoga. - Veličina jednoga braka nije u tome da nikada nije bilo teškoća, nego u tome da se kroz njih išlo zajedno, istaknuo je.

Naime, pedeset godina braka Mire i Veronike označeni su brojnim radostima, ali i teškoćama. Kada se Veronika prije nekoliko godina bila razboljela, kako bi mogao biti uz svoju suprugu i skrbiti o njoj, Miro je otišao u prijevremenu mirovinu. Njegova odluka snažno je posvjedočila bračnu vjernost i obećanje da će biti uz nju u zdravlju i bolesti.

Poseban trenutak slavlja bile su i dirljive riječi unuke Veronike, koja je baki i djedu izrazila zahvalnost i ljubav te istaknula koliko joj njihov životni primjer znači. U njezinim riječima prepoznala se zahvalnost cijele obitelji za ljubav, brigu i vrijednosti koje su tijekom desetljeća prenosili svojoj djeci i unucima.

Zlatni jubilej bio je prigoda za zahvalnost Bogu za dar obitelji, djecu i unuke, ali i za snagu u trenucima bolesti i životnih kušnji. Supružnici Miro i Veronika svojim su životom posvjedočili da brak nije samo obećanje izrečeno na dan vjenčanja, nego put koji se iz dana u dan potvrđuje, u radosti i teškoći, zdravlju i bolesti, u brizi za drugoga i spremnosti na darivanje vlastitoga života.