Darko (32) uzgaja guske i od guščjeg perja izrađuje peruškice

Široki slavonski seoski šorovi nekoć su vrvjeli guskama i odzvanjali guščjim graktanjem. No, danas ih je sve manje, ta ni iz magle ne izviru nit u nju bezglavo lete. Samo poneki, još rjeđe mladi, još uzgajaju guske, čuvajući od zaborava i tu tradiciju šokačkoga svita. Među njima je Darko Radičević iz Male Kopanice, 32-godišnji čuvar slavonske tradicijske baštine koji na svom imanju već deset godina uzgaja guske, no ne isključivo radi mesa ili jaja, on je od guščjeg perja stvorio – kako sam kaže – brand, izrađujući peruškice koje su nekoć bile neizostavni 'alat' u svakoj slavonskoj kuhinji. A, i danas ih se nađe po kuhinjskim ladicama.

Darko danas ima pedesetak gusaka, od čega pet gusana, matične guske i mlade guščiće koji su već skoro odrasli. Guska je najotpornija životinja, fascinantno je da guska može prebroditi najteže uvjete. Čak i maglu. Magla joj, iskreno ću vam reći, baš i pomaže, iako uzrečica 'leti ko guska u maglu' ima negativnu konotaciju – pripovjeda nam Darko.

Ideja o peruškicama rodila mu se, kaže, u djetinjstvu provedenom uz baku i majku. Mama je jednom prilikom peruškicom premazivala kiflice, sjećam se toga. Pitao sam je tko to inače izrađuje, a ona mi je rekla da je peruškice plela moja baka iz Kruševice - priča nam Darko. Trag ga je odveo do Ane Malnar iz Slavonskog Šamca, koja je još uvijek plela peruškice. Otišao je kod nje s perjem, a guske je nabavio od jedne bake iz Velike Kopanice koja ih više nije držala. Pitala me: 'Hoćeš li?' – 'Zašto da ne?' prisjeća se, čak sam iz Dubrovnika došao po guske. Uz pomoć gospođe Malnar naučio je vještinu izrade peruškica, nešto je pokazala i njegova baka. Kombinirajući tehnike iz Slavonskog Šamca, Kruševice i Male Kopanice, stvorio je svoj način pletenja. Kasnije su mu se javljali ljudi iz Baranje, pa čak i iz Mađarske, no on je želio sačuvati ono izvorno, slavonsko.

Proces izrade peruškice zvuči jednostavno, ali zahtijeva čvrste živce i strpljenje. Peruškica inače bude od 11 pera, objašnjava Darko. Kad čupam gusku, ona ima letno perje – 11 pera koja počupam i onda spletem. Jedno zavežem u čvorić, 11 krila pera stavim u snopić, zavežem i onda svako treće pero priplećem do kraja. Na pitanje zašto baš 11, odgovara: Ja mislim da ima simboliku. Mogu ja splesti i od pet, ali nije to to. Najljepše je od 11 – tada je plet najljepši i najbolji. Nakon pletenja, peruškica se mora sušiti dva do tri sata jer je perje vodootporno, kako kaže, ne može se mokro staviti u ladicu.

Danas su zastupljene silikonske i plastične 'kefice', kako bi rekla moja baka, objašnjava Darko. Peruškica se koristila za premazivanje kiflica, kruha i peciva – žumanjkom, uljem ili mašću. A krilo od guske – peruška – služilo je za čišćenje šporeta. Kad napravite kiflice pa ostane brašna, to lijepo pometete. Ono što je počelo kao uspomena na djetinjstvo i očuvanje tradicije, preraslo je u pravi mali biznis. Sad je postao brand. Imam svoj obrt, kaže Darko. No, prodaja u Hrvatskoj nije laka. Slavonija je, nažalost, podbacila, ali zato mu stižu narudžbe iz Njemačke i Austrije, većinom putem interneta. Cijena peruškice kreće se od 10 eura pa naviše – što se čini premalo s obzirom na trud. Za izradu jedne treba mi minimalno pola sata. Treba mi godinu dana od malih gusaka do finalnog proizvoda – kućne peruške, mazalice, krilo, objašnjava. Ali ne radim to zbog novca, naglašava, nego da promoviram tradiciju, da sačuvam ono što su mi prenijele baka i gospođa Ana.

Uz izradu peruškica, Darko proizvodi i guščju mast, iznimno zdrav i skup ljekoviti proizvod kojega koriste astmatičari, plućni bolesnici, a i melem je za rane i razna kožna oboljenja. I za jednu bočicu masti, kaže, potreban je dugotrajan i naporan uzgojni i proizvodni proces.

Unatoč trudu, Darko se osjeća usamljeno u svom naumu. Lokalna zajednica ga ne podržava. Obraćao se Općini, ali bez uspjeha. Nosio je peruškice u Muzej Brodskog Posavlja u Slavonski Brod, no ondje su bili skeptični. Prvi put su to vidjeli, bilo mi je čudno, priča. Obratio se i Konzervatorskom odjelu u Osijeku, ali ni s njima se nije uspio dogovoriti. Na kraju je uzeo stvar u svoje ruke. Putem Facebook i Instagrama stekao je tisuće pratitelja, a objave su mu postale viralne. Otišao sam u Osijek, etnologinja Marija Gačić mi je pomogla doraditi tekst i prošlo je. Sad moram ići u Slavonski Brod po odobrenje, objašnjava proces zaštite. No, dodaje: Stanje nije bajno. Krenuti od nule do finalnog proizvoda je težak put. Nažalost, u svemu sam sâm.

Razmišljao je i o UNESCO-voj zaštiti, no i tu nailazi na probleme. Ako potpišem taj ugovor, moram se time baviti i održavati to. A, pošto je sve poskupjelo, hranu kupujem, sav repromaterijal kupujem, nemam ništa svoje, razmišljam o odustajanju od proizvodnje, iskreno priznaje.

Darko se ne bavi samo uzgojem gusaka. Ima još i kokoške brame, njemačke izložbene patke, patke trkačice, golubove grlice i pismonoše. Sadi i egzotično cvijeće, povrće, ima ribnjak i škotskog ovčara. Kad ustaneš rano, stigneš dva, pa i tri posla napraviti, kaže Darko, inače po struci kuhar koji je radio u vrhunskim restoranima, čak i u jednoj perunasko-meksičkoj kuhinji.

Zahvalan je na svakom medijskom  prostoru za svoju priču, pa i na društvenim mrežama.  No, osjeća da je u moru sadržaja izgubljena bit. Danas svatko snima i promovira, ali – kako da kažem, a da nikog ne uvrijedim – nema dobar temelj. Kad imaš dobar temelj i znaš o čemu pričaš, to je drugo. Danas svatko može upaliti ChatGPT i reći kako se pravi peruškica od guščjeg perja. Mnogi su pokušavali, ali pravo znanje je ono koje se prenosi rukama, ne ekranima - poručuje.

Darko i dalje plete svoje peruškice. Ponekad se zapita ima li to smisla, ali onda se sjeti bakinih ruku i nastavlja s ljubavlju prema drevnoj tradiciji koju neumorno čuva od zuba vremena i zaborava.

fotografije: D.K., I.V. i privatna arhiva Darka Radičevića