Slavonska etnologinja izrazito hvali glazbeni uradak davorskih žena

Proteklih korizmenih dana objavljeni glazbeni album pod nazivom „Urodila Davida“ na kojemu Ženska pjevačka skupina KUD „Matija Antun Relković“ iz Davora izvodi 15 korizmenih napjeva dobio je i svoje stručno mišljenje. Dala ga je Marija Gačić, mag. ethnol. et cult. anthrop. u ime etnološke struke čestitavši na izdavanju CD-a.
-Da biste uopće stale pred mikrofone i snimateljsku opremu, potrebno je uložiti puno truda, volje i vlastitoga vremena, kojega danas imamo, sve manje, a kako bi se ikakva grupna inicijativa ostvarila, u početku je uvijek pojedinac-netko kome ideja ili nadahnuće dođe, a prijedlog konačno podrži cijela grupa. Samo tako ovakvi projekti mogu započeti i biti realizirani –ističe na početku M. Gačić dodajući da iz ovoga zahvata iščitava složnost zajednice da predloženu ideju realizira ulaganjem vlastitih snaga.
Dodaje da pogledom na korice, postaje jasno da je trud morao biti ustrajan, a izdanje nije samo lokalno jer su na njemu uz dvije pjesme iz Davora 13 napjeva iz bliže okolice, ali i šireg okruženja Požeške biskupije.
-Obuhvatiti vokalni materijal iz još 13 lokaliteta daje naslutiti želju za uključenjem lokalnog tematskog sadržaja u širi kontekst. Mogu reći kao nepristrana slušateljica, da se osjeti donekle u izvedbama velika opuštenost u dvjema pjesmama iz Davora, a određeni oprez i, rekla bih poštovanje te odgovornost za korektnim izvođenjem pjesama iz drugih lokaliteta- nastavlja etnologinja Gačić i dodaje da im to služi na čast i zaslužuje pohvalu činjenica da su toliko truda uložile u pripremu, učenje i snimanje pjesama sa šireg područja Požeške biskupije i Slavonije.
Njeno je mišljenje da naslovna pjesma neodoljivo podsjeća na šetana kola po specifičnom načinu troglasnog pjevanja na bas koje se ovdje njeguje, a njen mitski tekst je potaknuo divljenje. Marija Gačić se divi i pita kako su ove slike, tj. pjesme, preživjele do 21. stoljeća – tko zna koliko godina i stoljeća od trenutka kada su nastale?

-Izdanje obiluje odabranim pjesmama koje ocrtavaju karakteristike pučke pobožnosti. Etnološka i kulturnoantropološka znanost, doduše, nerado koristi naziv „puk“ ili „pučka pobožnost“, jer to implicira neku poziciju moći. Radije koristimo termin inzvaninstitucionalni oblici pobožnosti. Dakle, odabrane pjesme na izdanju ocrtavaju karakteristične izraze razumijevanja pasijanske tematike od strane običnog čovjeka, muškarca i žene, koji se izražavaju kroz slike iz svakodnevnog života, a kroz melodijske linije uobičajene za određeni lokalitet – naglašava nam etnologinja Gačić. Po njoj pjesma Oj, Grešnici ili Moja ljubav, moj Isuse je najneobičnija zbog očekivanja melankolične, molske pjesme – kako danas percipiramo korizmene pjesme – a dočekuje nas gotovo razigrana melodija koja na potpuno neočekivan način donosi stihove o priznanju grijeha.
Posebno ističe oksimoronski ispjevane stihove „ubojica jesam ja“, pa je upravo u tome je vrijednost ovoga izdanja koje donosi pjesme koje otkrivaju taj jednostavan, izravan pristup izricanju suosjećanja, krivnje, kajanja kroz jedino što je čovjek u tom trenutku znao.
Bez sumnje su vrijedne pripovjedne pjesme poput Pred smrt svoju Isus htjede ili Šetala se Marija, a dodala je tomu i pjesmu Kada su Isusa sa križa skidali u kojoj pjevačica u prvom glasu na kraju svake fraze dodaje uzdah.
-Poveznica je to s pogrebnim pjesmama, s naricanjem, jer tako se u Slavoniji, u našim selima, žaluje (ili se nekada žalovalo). Za mene je to vrhunski izraz razumijevanja patnje i boli i poistovjećivanja s boli koju je osjećala sama Djevica Marija primajući mrtvo tijelo svoga sina u krilo. Nipošto to nije izraz poistovjećivanja sebe i Boga ili Bogorodice, nego duboko suosjećanje s boli koju mnoge majke razumiju-kaže M. Gačić i dodaje da se upravo u pjesmi Ah, Isuse mili izražavaju te „materinske muke“.
Zaključno slavonska etnologinja Marija Gačić ističe kako je vidljivo da su sve pjesme na ovome izdanju pomno odabrane, te uklopljene u tematiku korizme kao dokaz za dubokim poštovanjem i razumijevanjem intencije korizme u životima ljudi koji sudjeluju u vjerskim praksama te ih ugrađuju u svoj život. Stoga se ovdje samo dogodila dvosmjerna komunikacija.
Davorke su pripremajući album istaknule osobu zaslužnu za novije dokumentiranje brojnih tradicijskih pjesama, uključujući i neke od korizmenih koje su se našle na ovom izdanju. Miroslava Hadžihusejnović Valašek etnomuzikologinja je s velikim senzibilitetom za tradicijsko stvaralaštvo. Zaslužna je za podizanje svijesti o vrijednosti velikog broja napjeva, plesova, instrumenata i drugih kulturnih karakteristika, Slavonije, Baranje, Srijema, Korduna, Banovine itd. Ona je uvijek isticala tematiku majčine boli u korizmenim pjesmama, a kojoj su na izdanju dali prostora uočivši važnost te tematike u korpusu tradicijskih korizmenih pjesama.
Uz sve navedeno u vizualnom uređenju i dizajnu albuma upotrijebljen je element davorske nošnje, te tipična korizmena, pokajna, korotna bjelina, a uvodni tekst velečasnog Mladena Štivina vrlo je jezgrovit i informativan te ističe i obrazlaže ključne karakteristike odabranih pjesama, povezujući ih sa širom kulturnom, europskom baštinom, jer „pjevanje u dva reda“ je zapravo renesansno responzorijalno pjevanje.
Stoga je ova poznata etnologinja dala prijedlog da oavj uradak učine dostupnim ne samo fizički na CD-u, nego i putem suvremenih sredstava komunikacije na društvenim mrežama jer je to vrijedno izdanje za koje mnoštvo ljudi treba saznati. Njen je zaključak da je riječ o velikom doprinosu i današnjem folklornom amaterizmu, jer je svaki kvalitetan materijal nužan za nastavak priče u budućnosti.