Samohrana majka ostala bez pomoći – možemo li mi učiniti ono što Grad nije?

Kada život postavi najteže prepreke, tko ostaje uz one koji se bore? Pitanje je to na koje, iako živimo u donekle uređenom društvu, nemamo odgoovor.
Sara Karalić, 31-godišnja Brođanka, prije manje od mjesec dana ostala je bez supruga Ivana Karalića, koji je u 33. godini izgubio bitku s rijetkim tumorom na mozgu. Danas, uz jednogodišnjeg sina Viktora, pokušava pronaći novu ravnotežu, osigurati stabilnost i riješiti pitanje brige o djetetu dok radi. No, umjesto podrške institucija, suočila se s hladnim zidom birokracije.
IVANOVA BORBA S RIJETKOM BOLEŠĆU
Ivan Karalić bolovao je od hemangioblastoma, rijetkog benignog tumora krvnih žila koji može biti izrazito opasan kada se razvije u mozgu. Iako se ne smatra zloćudnim, zbog specifičnog položaja često može biti smrtonosan. Bolest je nasljedna, a u Ivanovom slučaju prvi simptomi pojavili su se još u adolescenciji.
-Prvi put su mu otkrili tumor sa 16 godina, ali tada je bio malen i nije zahtijevao liječenje. Tek 2017., kada smo već bili zajedno, saznali smo da postoji rizik da se proširi, priča Sara.
U početku nije bilo razloga za brigu. No, nakon rođenja sina Viktora, tumor je naglo narastao – s dva milimetra na šest centimetara u samo nekoliko mjeseci.
-Liječnici nisu mogli objasniti što je uzrokovalo tako nagli rast. Otišao je na gamma knife zračenje, što je trebalo usporiti ili zaustaviti tumor, ali dogodilo se suprotno. Počeo je još brže rasti, objašnjava Sara.
Nakon mjeseci borbe i iscrpljujućih terapija, Ivan je pao u komu i preminuo 15. veljače 2025.
-Znali smo da je bolest nepredvidiva, ali nismo mislili da ćemo tako brzo ostati bez njega, kaže Sara.
LJUBAV JAČA OD STRAHA
Ivan i Sara upoznali su se prije gotovo deset godina. Bila je to ljubav koja je rasla kroz vrijeme, kroz zajedničke planove i borbu s bolešću koja je stalno bila prisutna u njihovim životima.
-Od početka mi je rekao da se boji vezati, da ne zna koliko će dugo živjeti. Ali nismo mogli pobjeći od onoga što smo osjećali, kaže Sara.
Vjenčali su se prije pet godina i ubrzo su dobili sina Viktora. Planirali su zajednički život u Slavonskom Brodu, gdje su se preselili iz Zagreba, započeli raditi i graditi obitelj. No, sudbina im nije dala vremena da zajedno gledaju svog sina kako odrasta.
GRAD I UPRAVA VRTIĆA – BIROKRACIJA UMJESTO HUMANOSTI?
Nakon Ivanove smrti, Sara se suočila s novim izazovima. Radi od kuće u korisničkoj podršci, ali njezino radno vrijeme – od 13:30 do 22 sata – zahtijeva da netko brine o malom Viktoru. Logično rješenje bio bi vrtić, pogotovo jer gradske vlasti ponosno ističu kako su vrtići besplatni i kako svako dijete ima pravo na svoje mjesto.
No, kad se Sara prijavila u vrtić na Hebrangu – jedini koji ima drugu smjenu i koji bi joj odgovarao – dobila je hladan odgovor: "Nema mjesta."
-Razumijem da se prijave zatvaraju u određenim rokovima, ali kako sam mogla ranije reagirati? Suprug mi je bio u komi, preminuo je 15. veljače, a prijavu sam poslala 20. veljače. Pet dana nakon što sam ostala sama s bebom, objašnjava.
I dok Sara o svemu govori smireno i rezignirano, mi se i dalje pitamo nije li moguće pokazati barem malo fleksibilnosti u ovakvim slučajevima? Zar pravila moraju biti toliko kruta da ignoriraju stvarni život i tragedije koje se događaju ljudima oko nas?
Grad Slavonski Brod se voli hvaliti svojim obiteljskim politikama, ali ako samohrana majka koja je prije nekoliko dana ostala udovica ne može dobiti mjesto za dijete u vrtiću, što to govori o stvarnoj brizi za obitelji?
Sara je sama pronašla dadilju, ali to je dodatan trošak koji će sa svojom plaćom sama teško pokriti.
POMOĆ ZAJEDNICE – HOĆEMO LI BITI BOLJI OD SUSTAVA?
Dok su institucije okrenule glavu, Brođani su pokazali veliko srce.
-Prijatelji su mi predložili da objavim broj računa kako bi mi ljudi mogli pomoći. Nisam očekivala toliku podršku i zaista sam zahvalna svima, kaže Sara.
Troškovi sprovoda i osnovnih potreba su pokriveni, ali život ide dalje. Sara ne traži milostinju – traži priliku da sama osigura budućnost svog sina.
Ako gradska uprava nije mogla pronaći mjesto za Viktora, možda to može zajednica. Svaka donacija pomoći će Sari da pokrije troškove dadilje dok ne uspije riješiti pitanje vrtića.
???? Broj žiro računa za pomoć:
IBAN: HR1024020063104299966
Kad sustav zakaže, ljudi se drže jedni drugih. Pokažimo da nismo izgubili osjećaj za humanost.
Izvor: 035portal.hr