18.11.2022. u 08:57
TEKST: Darko Lončar Daky
Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.
Svaki normalan čovjek tiho i samozatajno voli svoju domovinu, a zločest manipulira tim osjećajem, pretvarajući ga u zanimanje i dobar biznis. Ratni profiteri su svi oni koji su u ratu uspjeli sačuvati živu glavu na ramenima, ali danas ima popriličan broj i onih koji od rata i domoljublja ostvaruju i veliki profit, ugodne fotelje i odlične političke karijere.
Na žalost, to je slika današnje Hrvatske u kojoj se javno prokazuju neprijatelji države, a to su svi oni koji ne razmišljaju politički podobno, dovoljno je da si u autobusu stao nekome na palac ili žulj, u frizerskom salonu nabacio neku novu i čudnu frizuru, i već se izlažeš opasnoj situaciji da dobiješ etiketu komunjare ili jugonostalgičara. Neki su političari danas svoje domoljublje ozvučili na fanatičnu i nepodnošljivu jačinu decibela, kao na nekome zvučniku ili rock koncertu, oni pripadaju glasnoj manjini, dok ona bezglasna većina koja Hrvatsku voli tiho, iskreno i samozatajno, kojoj pripadam i ja sam, oni su već dugi niz godina u političkoj defanzivni, utišani do nepostojanja.
Don Anto Bakovič je svojevremeno rekao: "NAROD BEZ SVOJE DOMOVINE JE KAO GOVNO NA KIŠI." Možda zvuči malo neprimjereno ili čak vulgarno za jednoga svećenika, ali zapravo, bio je u pravu. Da je Jugoslavija valjala, onda se sigurno ne bi raspala. Pod velikosrpskim jarmom, mi Hrvati bili smo potlačeni, šikanirani i ponižavani i to je povijesna istina. Dok smo recimo, služili u JNA, bili smo samo kič i koreografija za potrebe tobože nekoga bratstva i jedinstva, a zapravo, velikosrpskog hegemonizma, a onda i brutalne agresije na našu domovinu. Uspjeli smo se obraniti i pobijediti u ratu, no, sada se postavlja filozofsko pitanje, jesmo li uspjeli i izgraditi istinsku, demokratsku državu onakvu kakvu smo željeli i sanjali.
Umjesto takve države, danas imamo na žalost, malo previše, lopovluka, kriminala i korupcije, koji se često skrivaju upravo pod parolom domoljublja. Pošteni i čestiti Hrvati, domoljublje smatraju kao dijelom svoje nedodirljive i skromne intime, nešto što je vezano za srce, a ne lopovluk i dubok džep. Pa je tako za mene domoljub, recimo i dida Stipa iz moje zgrade, koji uredno od svoje male i mizerne mirovine plaća svaki mjesec sve svoje režije i odvaja od kruha i mlijeka, jer ne može spavati od brige i sekiracije, ako državi na vrijeme ne plati režije za struju, grijanje ili vodu.
A na svaki pogodak našeg Luke Modrića, ili Perišića, dida Stpa skače od sreće i raduje se pobjedama naše hrvatske nogometne reprezentacije. Takvim bezglasnim domoljubima i utišanim do nepostojanja, pripadam i ja sam i za ove čestite Dane sjećanja na žrtve Domovinskog rata, žrtvu Vukovara i Škabrnje, priključujem se skromno i ponizno s pjesmom RUŽE ZA VUKOVAR, našeg zaboravljenog brodskog pjesnika Dinka Lončara Dine, a moja malenkost daje svoj mali obol s umjetničkom slikom DJEVOJČICA KOJA VEZE HRVATSKU ZASTAVU. Hvala.
Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.
Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.