Od moždanog udara u Hrvatskoj na dan umre 18 osoba i glavni je uzrok invaliditeta u našoj zemlji. Ne pogađa samo starije i može se dogoditi svakome, pa i djetetu od pet i pol godina.

Točno toliko imala je Tonka kada je doživjela svoj prvi moždani, a sa sedam je preživjela drugi. Vanja je pak imao 29, bio potpuno zdrav i u punoj snazi, a nakon toga je morao učiti ponovno hodati i govoriti.

Vanja Krnić je prije punih 12 godina, kada je kao 29-godišnjak u naponu snage, doživio ono za što je mislio da se događa samo starijim osobama – moždani udar.

"Imate osjećaj da gubite život. To je gadan osjećaj. Čekate tunel, a tunela nema. Tunel i svjetlo čekate, ali ništa od toga nije bilo. Samo mrak", ispričao je.

Prvi moždani udar doživio je na stubištu svoje zgrade, vodeći stariju kćer u šetnju. "Nisam znao što mi je bilo. Nisam mogao gutati. Bojao sam se samo da ne umrem pred kćeri. Uplašila se jako, ona je išla u peti razred", rekao je.

Bio je potpuno zdrav i nije bilo nikakvih znakova upozorenja. Mjesec dana prije postao je tata još jednoj djevojčici. Završio je u bolnici, ali mu je, kaže, stanje bilo relativno dobro. Mogao je hodati i govoriti.

"Nisam mogao kap vode popiti. Dobio sam sondu, kinesku, u nos", prisjetio se.

Dobio je i, tvrdi, pogrešnu dijagnozu. U slavonskobrodskoj bolnici liječili su ga od tuberkuloze, a onda se nekoliko tjedana nakon prvog, kako kaže Vanja, dogodilo još jedno resetiranje sustava.

"Drugi udar se događa u kolima hitne pomoći, a taj je bio puno gori. Taj me oduzeo totalno, cijelu lijevu stranu", rekao je.

Tog se događaja prisjetila i njegova majka Jadranka Krnić: "Najteže mi je bilo kad nismo znali hoće li uopće ostati živ. Rekli su u Zagrebu da su iz Broda poslali napola mrtvog čovjeka. To mi je bilo najteže."

Osjećaj je to kojeg se svaki roditelji boji, a kojeg su Vedran i njegova supruga Ivana nažalost jako dobro upoznali.

"Ako kažem da nam se srušio cijeli svijet, mislim da sam preblagi izraz upotrijebio", kaže tata Vedran.

Izvor: dnevnik.hr