Požeški pčelar Željko Balen prvi je u Hrvatskoj formirao energetski neovisan i samoodrživ pčelinjak

Koristeći sektorske potpore u pčelarstvu te prateći suvremenu tehnologiju, pčelar sa stažem dužim od 30 godina, Požežanin Željko Balen, formirao je u selu Vlatkovcu pokraj Čaglina, gdje ima svoje imanje, energetski neovisan i samoodrživ pčelinjak - prvi u našoj zemlji.
"Jedan dio opreme na pčelinjaku vlastite je izrade, a veći dio kupljen sredstvima potpore u pčelarstvu. Sustavnom i planskom nabavom tijekom zadnjih nekoliko godina zatvoren je cjelokupni proces proizvodnje i potrebe za energijom", kaže Željko, inače i predsjednik požeškog Pčelarskog društva Zlatna dolina i član Upravnog odbora Hrvatskog pčelarskog saveza,
Kroz sektorske intervencije za dvije do tri godine svaki pčelar može izgraditi vlastitu fotonaponsku elektranu. Za to mu, dodaje, nije potreban projekt, niti ostala papirologija koja često premašuje polovicu dobivenih sredstava od potpore.
"Za razliku od drugih poljoprivrednika, ratara i stočara, naše potpore su manje, ali višegodišnje i lako ostvarive", kaže Balen te dodaje da su ga mnogi pčelari kontaktirali i tražili savjete za postavljanje energetski neovisnog i samoodrživog pčelinjaka.
Solarni sustav
Pčelinjak funkcionira na način da solarni paneli proizvode električnu energiju pomoću koje pumpa iz bunara izvlači vodu u hladnjaču, a ta se voda koristi za zadržavanje temperature u hladnjači do 15 Celzijevih stupnjeva. Saće spremljeno u hladnjaču spašava se od napada moljca jer se taj štetnik ne može razvijati uz tu temperaturu.
"Mnogi pčelari u borbi protiv moljca koriste kemijska sredstva, što je dopušteno, no ovim se načinom ona izbjegavaju, pa se med proizvodi na prirodan način", naglašava Balen.
Zanimljivo je da se preostala voda iz hladnjače usmjerava na manji ribnjak uz pčelinjak. Taj ribnjak služi za napajanje pčela, ali i za uzgoj šarana za vlastite potrebe.

Uz pčelinjak je i ribnjak koji služi za napajanje pčela, ali i uzgoj šarana
Imajući u vidu da njegov solarni sustav opskrbljuje električnom energijom i opremu za vrcanje meda, zaokružen je proces proizvodnje baziran na vlastitom trudu i iskustvu, što će dugoročno dati još bolje rezultate.
"Uz sami skladišni prostor nalazi se i objekt za vrcanje meda veličine 50 četvornih metara koji u cijelosti prostorno zadovoljava potrebe za vrijeme vrcanja", opisuje.
Opremu prostorije za vrcanje sačinjava linija za otklapanje meda, preša za medne poklopce, posuda za ručno otklapanje, vrcaljka LR 40 okvirna, pumpa za med sa pripadajućim sitima za odvajanje grubih čestica voska. Sve potrebe za električnom energijom dobivaju se iz male hibridne fotonaponske elektrane, vlastite izrade, snage 2,5 KW.
Organizacija posla na pčelinjaku je takva da sve poslove obavljaju dvije osobe. U situacijama dobre paše, vrcanje može trajati i po nekoliko dana – kaže Balen.
Što se tiče protekle godine, većina pčelara, pa tako i naš sugovornik ističe da je bila prosječna unatoč brojnim vremenskim nepogodama.
"U proljeće, kada cvjeta bagrem bilo je puno kiše i dosta je stradalo pčela, dok su u ljetu zabilježene nenormalne vrućine i suša. Unatoč tome prinosi su bili zadovoljavajući, a med je dosta kvalitetan. Ova godina ovisit će i o tome kakva će biti zima. Bilo bi idealno da hladno vrijeme potraje do 15. veljače, da se pčele što duže zadrže u košnicama", naglašava Balen.
Potpore u pčelarstvu
Pčelari, dodaje, prilično dugi niz godina i pamti vremena kada nije bilo nikakvih potpora koje bi pomogle pčelarima. Kao malom pčelaru to nije bilo ni potrebno.
Samostalna izrada okvira, košnica pa i satne osnove na ručnoj preši upražnjavala je zimske dane. Prodaja meda na kućnom pragu mjerila se u desetinama kilograma meda u mjesecu. Bačva prodanog meda u veleprodaji vrijedila je kao i danas, jedna minimalna plaća. "To je bilo nekada, danas je prodaja meda na kućnom pragu značajna, zahvaljujući edukaciji i promjeni svijesti građana o zdravoj hrani", prisjeća se.
Dolaskom prvih potpora sve se znatno mijenja. Kupuje se, navodi, sve i svašta. Započinje se pčelariti s pedesetak košnica pa i više, a pčelinjaci propadaju za tri do pet godina. Troše se ogromna sredstva potpora, često uzalud.
"Na svu sreću, jedan dio novonastalih pčelara savršeno se uklopio u sustav. Radom na svojim pčelinjacima, kao dopunskoj djelatnosti razvili su “vikend pčelarstvo“ i uz korištenje potpora poboljšali pčelarenje u Hrvatskoj", ističe.
Prodajom na kućnom pragu podigli su svoj životni standard, a svojim susjedima omogućili kupnju kvalitetnog meda po pristupačnoj cijeni. Svaki euro i cent potpora kod takvih pčelara maksimalno je iskorišten.
"Kako i sam pripadam toj skupini, godinama koristim potpore u cilju usavršenja proizvodnje i olakšavanja radova na pčelinjaku", zaključio je Željko Balen.