PD " Dilj gora " iz Slavonskoga Broda udruga je građana i građanica osnovana davne 1924. godine, u trenutak dok je planinarenje iz dokonog sporta prelazilo u alpinizam kao novootkrivenu avanturu-zanimaciju Europske srednje klase. Odlučili su i naši Brođe i Brođanice ne zaostati za Svijetom te među prvima u Hrvatskoj osnovati planinarsku organizaciju.

Začetnik planinarstva je poznati brodski ljekarnik Eugen Šrepel s nekolicinom prijatelja. Premda nema niti jedne „prave planine“ u Slavoniji, Dilj gora (vrhovi Cinkovac i Degman 471 m) opčinila je Šrepela i prijatelje ljepotom te je društvu lako odabrano ime.

Broj planinara brzo je rastao, već 1935. godine izgrađen je i prvi planinarski objekt Torbarovo sklonište, na Lipovici. Popularizirajući novi oblik druženja i aktivnosti, planinari su imali i knjižnicu, izložbe fotografija, poučna predavanja te arhiv mapa (zemljopisnih karata). Ideju da Pljuskara postane svojevrsni turistički centar, sa skloništem, bazenom i raznim sadržajima, nisu uspjeli ostvariti, a gotovo pola stoljeća poslije (1984.) na Pljuskari su postavljeni temelji za brvnaru, a tek 2000. godine, nesebičnim radom brodskih planinara, niknula je planinarska kućica s terasom - najčešća destinacija planinara, gljivara, dobronamjernika i zaljubljenika u netaknutu prirodu.

Godine 1951. godine na korištenje planinarima dana je kuća sa zemljištem i hrastovom šumicom, planinarski dom na 169 metara nadmorske visine, koji je dobio ime po jednom od osnivača planinarstva u Hrvatskoj, Đuri Pilaru. Danas je u vlasništvu Grada, a prepušten na upravljanje planinarima, bez kojih bi sve propalo.

Bedemgrad - ostatak srednjovjekovnog utvrđenog grada na Krndiji iznad sela Gradca. Podignut na teže pristupačnoj i istaknutoj vulkanskoj stijeni (407 metara iznad mora). Bio je važna kontrolna točka tijekom srednjeg vijeka.

Planinarenja danas i nekad u mnogome se razlikuje, kaže ing. Vlado Lađarević iz PD „Dilj gora“. Te dodaje najveće promjene dogodile su se u opremi. Nekad su cepini za visoko gorje bili iz rađeni od čelika s drenovom drškom, a danas je na Al-titansku leguru nanesen krom-nikl-vanadij keramički vrh s jedne strane a laki grafitni kompozi (radi upijanja vibracija) obavija izrazito ergonomsku dršku.



Današnji cepin više izgleda kako Klingonsko borbeno sredstvo nego kao prastari kratki pijuk za planinarenje iz kojeg je nastao. Ono što je velika razlika nekad i danas je masovnost. Samo poprilično dokona gospoda i dame vedrog duha mogli su odvojiti potrebna sredstva za opremu i vrijeme za ladanje. Danas je oprema, odjeća i obuća (sve)dostupna i poprilično jeftina.

Nekad su pronalaženje zemljopisnih karata i priprema puta bili organizacijski i logistički izrazito teške aktivnosti. Stariji bi članovi karte s ucrtanim korekcijama i oznakama dužine puta, uspona, bunara i pogodnih čistina za tabor predavali jedni drugima u nasljeđe. Ne treba niti spominjati /paranoično/ vrijeme ex-YU. Smjele su se koristiti samo zastarjele „detalje“ poražene njemačke vojske ... uz kuriozitet, Nijemci su uredno ucrtavali spilje, udubine, bunare, čak i mjesta gdje raste (jestivi) medvjeđi luk, lovačke „remize“ na proplancima (mjesta namjerne sadnje jestivih vrsta)...itd.



Danas je sve na zaslonu mobitela, a zalihe hrane i vode imaju primjereni oblik za duže hodnje, ipak, stare usade opstaju. Planinari i danas označavaju trase na terenu i zanavljaju oznake, - kaže ing Lađarević i dodaje: Eto, primjerice prošle nedjelje, (01.09.) bio je dan planiran za nedjeljni izlet na Krndiju, s početkom rute nedaleko sela Gradac, udaljenost oko 35km od Slavonskog Broda. Krenuli smo s izletišta Paulinovac oko 9h,hodali i došli do Bedemgrada predivnog spomenika iz naše prošlosti kojeg treba posjetiti i doživjeti. Sljedeća kontrolna točka i mjesto izleta do kojeg smo hodali su bile Ivine vode,već pomalo zaboravljeno izletište Našičana. Zadnja kontrolna točka i kraj izleta je bio Lončarski vis,a druženje smo nastavili u Podvinju kod mene uz dozu domaćeg piva. Pokoji vrč vina ili domaćeg piva tradicija je još od oca-utemeljitelja, Đure Pilara. Treba nadoknaditi potrošene kalorije (današnje Kilodžule).

Za statistiku traga,vrijeme hodanja, uspon i ostalo brinula se aplikacija Orux maps koju planinari redovno koriste, jer danas svaki mobitel u sebi ima ugrađen GPS.

Naši planinari koriste zaštitnu obuću, odjeću,štapove, pričuvne baterije, pametne narukvice i ostalu opremu čak i u niskom gorju ali nikad ne hodaju nezaštićeni u japankama kao neki „strani turisti“ koji izazivaju sreću i uzbunjuju GSS šali se Vlado.

Za kraj , pripremimo se za 2024. koja je „iza čoška“ . Ako je Gradu stalo do ove 100-godišnjice vrijeme je za prijedlog prigodne markice Hrvatskih Pošta te možda i pretragu Arhiva radi prigodne monografije.


Autor Zoran Grgić