MOŽE BITI ŠTETNA ZA DJECU: Televizija je danas glavni sastavni dio života djece

Sve je jasnije da televizija sve više otežava nastojanja roditelja da budu dobri roditelji. U isto vrijeme, dok je sve više dokaza da pretjerano, nekritičko gledanje televizije može oštetiti razvoj djeteta, televizija prodire više nego ikad prije.

Televizija je danas glavni sastavni dio života djece. Količina vremena koje dijete provede pred televizorom je više nego zabrinjavajuća. Nedavno je istraživanje pokazalo da gotovo 3 milijuna američke djece, u dobi od 6 do 11 godina, još uvijek gleda televiziju između 10 i 11 sati navečer. 380.000 od te djece gleda televiziju i poslije pola noći. Istaknuti američki sociolog Vance Packard kaže da kad bi on bio roditelj djeteta u dobi ispod 15 godina, on mu ne bi dopustio da ima televiziju u svojoj sobi. Imati televiziju u svojoj sobi, nadohvat ruke, jednostavno vrši prevelik pritisak na dijete da ju gleda prekomjerno. Međutim, Packard ne želi da ga se pogrešno shvati. On ne smatra da televiziju treba zatvoriti u podrum. Mnogo toga na televizijskom programu može biti užitak za mlade gledatelje, pod uvjetom da im se pruži odgovarajući savjet i pomoć.

Tipičan tinejdžer koji završava srednju školu, bio je tokom svog školovanja cilj kojeg je pogađalo nekoliko tisuća sati televizijskih reklama, što je imalo ogroman utjecaj na njegov izbor raznih proizvoda i, razumije se, utjecalo na njegov život.

Ne samo to, istraživanja također ukazuju da često izlaganje spletkarenju, prijevarama, zlostavljanju prikazivanim na televiziji, može oštetiti vrlo važan osjećaj pouzdanja, kojeg dijete uči od roditelja koje voli.

Jedna rasprava, nazvana "Elektronički fiks" i objavljena u američkoj publikaciji "Children Today", navodi dvije sličnosti između uzimanja droge i prekomjernog gledanja televizije: oboje brišu, uništavaju stvaran svijet i promiču, stimuliraju pasivna stanja.

Djeca koja provode pred televizorom previše vremena, češće zanemaruju svoje školske zadaće, postižu slabije rezultate na školskim testovima, manje čitaju knjige zbog vlastitog zadovoljstva. Njihovo dugotrajno gledanje televizije nije ni približno tako mentalno stimulativno i izazovno, kao što je čitanje.

Predškolska djeca manje se igraju ako prekomjerno gledaju televiziju, i to je loše. Igra je važna stvar za razvoj djeteta, ona povećava njihovu inventivnost i smanjuje uznemirenost. U društvu sa svojim prijateljima, dijete ne samo da poboljšava svoje govorne vještine, nego i uči kako se prepirati i svađati, a ipak ostati prijatelj.

Osim toga, poznati harvardski pedijatar Brazelton uočio je da su djeca mlađa od 5 godina sklona pokazivati znakove umora, ako su izložena televiziji više od jednog sata dnevno.

Sociolog Packard kaže da on preferira, zajedno sa svojom djecom proći kroz tjedni TV program i pokušati pronaći emisije koje mogu biti interesantne i korisne, na primjer:

emisije koje uključuju istraživanje i eksperimenteemisije koje stimuliraju maštu i inventivnostemisije u kojima odrasli i djeca djeluju zajedno. Uznemirujući trend našeg vremena je rastuća izolacija mladih od odraslih.emisije koje promiču razmišljanje o specijalnim problemima razvoja, izrastanja mlade ličnosti ili o situacijama, uvjetima života u raznim krajevima svijeta. Općenito, današnje emisije vijesti daju mladim gledateljima bolje razumijevanje svijeta, nego što smo mi ikad imali u njihovoj dobi.Nije loše objasniti maloj djeci, recimo onoj do 4 ili 5 godina starosti, svrhu i cilj televizijskih reklama. Osim toga, i odrasli moraju dati primjer djeci pa ne satima i satima buljiti u ekran. Vlastitim primjerom oni trebaju pokazati svojoj djeci da se nešto od slobodnog vremena može sprovesti i u čitanju lijepe knjige, pomažući u nekom korisnom društvenom ili humanitarnom poslu i najviše od svega, u nekoj sportsko-rekreativnoj igri sa svojom djecom.

(IZVOR: www.compas.com.hr)