17.7.2022. u 09:56
TEKST: Darko Lončar Daky
Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.
Umjetnost je divlji napor da dosegnemo ljepotu koja lebdi iznad nas, a Mato Klarić kao nekadašnji hrvatski branitelj, a danas umirovljeni kriminalist i ratni veteran, učinio je taj divlji napor i uspio je stvoriti ljepotu književnog djela, jednu predivnu knjigu s tri priče iz Domovinskog rata. Ja sam uložio puno manji napor od Mate i jednu običnu klupčicu uz Glogovicu u naselju Mikrorajon, pretvorio sam u ULIČNI ATELIER JASNE LOVAKOVIĆ koji radi ovo ljeto punom parom, a ideja je da u ove vruće ljetne dane, stvorimo u Brodu i uličnu umjetnost, koja će progovarati o likovnim djelima, poeziji, prozi, art fotografijama... , pa je tako do mene došla i knjiga vrlo osebujnog naslova- RUŽA IZ KURJAK SOKAKA. Ovo je Matin literarni prvijenac, promocija je bila u HVIDRI, ali s obzirom na to da se radi o vrlo zanimljivom i vrijednom književnom ostvarenju, knjiga zaslužuje da se o njoj kaže i nešto više osim same vijesti i informacije koju su korektno i uredno prenijeli svi brodski portali.
Ako kritičari za SARAJEVSKI MARLBORO kažu da je ponajbolja knjiga o nedavnom ratu na tlu bivše Jugoslavije, onda je, usudio bih se reći, Matina knjiga RUŽA IZ KURJAK SOKAKA, ponajbolja knjiga s tematikom iz Domovinskog rata, ako ne u cijeloj Hrvatskoj, onda zasigurno u našoj lijepoj i ravnoj Slavoniji. Matinu knjigu pročitao sam u dahu i primijetih da je pisana s puno toplih emocija i malih stvari, sitnih detalja, koji ovoj knjizi daju posebnu čar i draž. Sreća i tuga dva su kraja mosta koji se zove život i upravo te niti i tuge sreće protkane su kroz ovu prozu i Matino duboko proživljeno iskustvo ratnika na bojištu, ali ratnika, čovjeka i humaniste gdje nikada nećete pročitati u njegovom djelu da bilo koga vrijeđa i ponižava niti izafektirane riječi poput-četničkih granata, velikosrpske agresije, kosovaca, udbaša, srpskih zlotvora, komunjara, srbočetnika i slično, a što dodatno daje na vrijednosti ove knjige, jer i kada spominje u tekstu recimo Jovana, onda i njega i njegovu nacionalnost opisuje s dužnim poštovanjem, a na ponos i diku Mate kao čovjeka, hrvatskog ratnika, a sada i književnika. Ne mora jedan pisac napisati ni sto ni dvije stotine knjiga, dovoljno je da napiše samo jednu, ali jednu takvu po kojoj će biti zapamćen i po kojoj će ga povijest pamtiti.
Pavao Pavličić napisao je tri vagona knjiga, ali se sada postavlja pitanje, po kojoj ga knjizi vi pamtite... , ne znate, ne znam ni ja. Knjiga RUŽA IZ KURJAK SOKAKA ima sve šanse i predispozicije da postane zapamćeno i antologijsko štivo s tematikom iz Domovinskog rata, jer u književnom ozračju mršave, dozlaboga nezanimljive suvremene hrvatske proze s ratnom tematikom, pojave ove knjige MATE KLARIĆA predstavlja pravo literarno osvježenje za književne sladokusce. Od tri priče- RUŽA IZ KURJAK SOKAKA, OTOČANKA IZ JEŽEVIKA I MIRIS JAGODE- Mato Klarić je uspio stvoriti jednu impresivnu priču- FRESKU I IKONU SLAVONSKOG PAKLA U DOMOVINSKOG RATU. Pisati o tom paklu kroz kojeg je prošla naša Slavonija u velikosrpskoj agresiji, razaranju i okupaciji hrvatskih gradova, a ne osjećati mržnju, nigdje u knjizi ne poticati i pozivati na mržnju, mržnja je ružna sestra ljubavi, ali svoje voljeti, svoj dom i svoju Domovinu Hrvatsku braniti i nositi u svome srcu, duhovno je umijeće i viši nivo svijesti kojima je Mato ovladao, i zato ne bi bilo loše razmisliti da ova knjiga pronađe put i do školskih lektira i uđe u naše škole.
Budimo iskreni prema sebi samima i priznajmo da imamo vrlo malo vrijednih knjiga s tematikom iz Domovinskog rata. Ni Jasna Lovaković, u čiju čast ovaj ulični atelier nosi ime, nije napisala stotinu knjiga već samo jednu-GNIJEZDO LJUBAVI- ali i tu jednu OŠ VLADIMIR NAZOR prepoznala je kao vrijedno književni djelo i uvrstila je Jasninu knjigu u školsku lektiru. Zavičajni pisci danas su u našem gradu i društvu u cjelini, potpuno podcijenjeni i marginalizirani, zaboravljeni i šikanirani, a to više govori o našim političarima na vlasti i ustanovama i institucijama odgovornim za kulturu i umjetnost nego o piscima i umjetnicima samim. Ulični atelier JASNE LOVAKOVIĆ želi promijeniti tu lošu sliku i loš odnos društva prema našim brodskim piscima i kulturnim stvarateljima.
Netko će možda reći, pa Klarić je policajac, kriminalist, završio je policijsku akademiju, pa što takav čovjek ima tražiti u književnosti i svijetu umjetnosti. Nema to apsolutno nikakve veze što je tko završio i što je tko po zanimanju. Umjetnost treba biti otvorena svakome, a svaki dobar pisac formira se i oblikuje najviše baš kroz duhovnu dimenziju APSURDA I ŽIVOTNOG PARADOKSA. Što su oni veći to su i veće šanse da netko postane i dobar pisac i dobar umjetnik, a Oskar Wilde još bi tome i nadodao: TEK ME AFERE I SKANDALI PODSJEĆAJU DA SAM NORMALNO LJUDSKO BIĆE. Osobno, najviše me je Klarić oborio s nogu u svojoj priči OTOČANKA IZ JEŽEVIKA, no ostavljam vama samima na posudbu. Lijep pozdrav svima iz ULIČNOG ATELIERA JASNE LOVAKOVIĆ.
Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.
Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.