Košmar u glavi birača

Socijaldemokracija, konzervativizam, liberalizam, sve su to pojmovi koji su većini birača nepoznati, a političke stranke postoje bez ideologija i programa pa ih biračima i ne nude. Tako je moguće da se SDP kao socijaldemokratska stranka zalaže za ukidanje prireza kojeg plaćaju samo oni koji imaju bruto plaće veće od 1000 eura, a rezali bi rashode što nužno znači ili smanjivanje prava korisnika proračuna (udruga građana, korisnika socijalne skrbi, umirovljenika, zaposlenika i dr.) ili smanjenje investicija kojih nešto posebno niti nema. 

Članovi stranaka trebali bi imati određene ideologije, po njima se u stranke učlanjivati i za njih se boriti kod birača kada dolaze izbori. Koliko god se zgražali nad određenim ideologijama, sve one mogu imati legitimitet, a mnoge su i legalne. U demokratskim državama ne može se očekivati da radikalna desnica bude legalna, jer oni se zalažu primjerice za države u kojima državljanstvo mogu imati samo pripadnici jedne nacije i to samo ako su rođeni u toj državi. Krajnja ljevica (komunizam) ne bi trebala biti legalna, jer negira postojanje političkih stranaka, demokratskih institucija i zalaže se za ukidanje privatnog vlasništva, nacionalizaciju imovine i sl. 

Demokršćani se moraju zalagati za pomirenje kršćanskih vrijednosti s institucijama suvremene demokratske države. Konzervativizam je vjerojatno ideologija najprihvatljivija većini u demokratskoj državi, gdje vlada blagostanje, odnosno dominira srednji sloj. Ta politika podupire status  quo, ne odbijaju promjene, ali s njima ne žure. Primjerice, konzervativac bi bio za uvođenje 5G mreže, ali ne da njegova država bude prva ili za cjepivo protiv korone, ali ne prije nego se izvrše sva testiranja u cilju zaštite građana. Socijaldemokrati se moraju zalagati za slobodu, jednakost i socijalnu pravdu te solidarnost. Odustajući od ovih načela izgubili su podršku velikog broja građana diljem Europe. U Hrvatskoj gdje su mnogi obespravljeni, gdje socijalne pravde nema, jer se socijalna skrb svela na kupovinu glasova, SDP bi trebao biti najjača stranka, ali pokazuje se kako su njihovi članovi uglavnom u stranku ulazili iz drugih pobuda i zato su u rasulu (i to je blaga riječ). Liberalizam je svjetonazor koji zagovara smanjenje nadzora države i drugih političkih institucija nad individualnom slobodom pojedinca. Državi se treba ograničiti djelovanje na vojsku, policiju i pravosuđe. U ekonomiji zagovara djelovanje slobodnog tržišta i tržišnih zakonitosti. Liberalizam je borba građanske klase za slobodu mišljenja i neograničenu slobodu tržišta. Liberali vjeruju u ljudski razum. 

Često se neke stranke svrstavaju u „građanske“ kako ne bi rekle da su liberalne, jer neoliberalizam je „kriv“ za sve. Građanske opcije po prirodi bi trebale biti liberalne s naglašenom borbom za ljudska prava. 

U RH se HDZ ponaša kao SDP, SDP je izgubljen između liberalizma i krajnje ljevice, liberali su rasuti na najmanje 5 stranka (HSLS, IDS, HNS, Glas i Pametno). Najviše u Europi, jer većina ima jednu liberalnu stranku poput: Austrije, Njemačke, Španjolske, Portugala, Poljske. Zbog svega ovoga nemoguće je imati političku scenu sa četiri ideologije pa je onda zato u glavama birača košmar.