BUDIMO REALNI-Josip Budimir: Strani suci u HNL-u?

Strani suci u Supersport Hrvatskoj nogometnoj ligi su konačni potpis kapitulacije HNS-a u segmentu sudačke organizacije u hrvatskom nogometu.
Od kad je ta čudna stvar zvana nogometna lopta patentirana (doživotno hvala kreatoru), kreće igra koja postaje planetarno popularna i s vremenom najmasovnije natjecanje te najveća sporedna stvar na svijetu. Bitan faktor, naravno, ne i presudni, postaju i popularno nazvani “djelitelji pravde”, iliti općeprihvaćeni naziv nogometni suci. Pravila igre kroz povijest su se nebrojeno puta mijenjala, no zaključak je bio da se u nadmetanje dva protivnika uključi i neovisna osoba koja će kontrolirati pravila i voditi brigu o ravnopravnosti i ujednačenom kriteriju koji neće “pomagati” niti jednoj od aktivnih strana u srazu dviju momčadi.
E sad, realno i iskreno, biti sudac? Pojedinac koji će donositi odluke nasuprot 22 aktivna člana nogometne utakmice plus još desetke tisuća aktera nogometnih duela, posebice zagriženih i neobjektivnih navijača te na kraju milijunskog auditorija putem svih današnjih kanala komunikacije i tehnoloških dostignuća modernog svijeta. Ima li teže i odgovornije pozicije u sportu, a napose nogometu? Sve oči uprte su u jednog čovjeka čija pogreška može utjecati na sudbine pa i životne pojedinaca i kolektiva koji svoj život daju kroz maksimalno odricanje za taj nogomet koji je donio toliko radosti, a bogme i tuge širom planete Zemlje.
Dobro, dosta sa olakotnim okolnostima i empatijom prema pozivu nogometnog suca. Ići u tom smjeru je čisto odluka pojedinca koji u skladu s tim prihvaća obvezu poštivati sva pravila nogometne igre koja su aktualna i trenutno na snazi. Sudjeluju u brojnim edukacijama i predstavljanju novih odluka te samim time trebaju predstavljati stručno, educirano i neovisno tijelo u donošenju odluka. Primaju naknadu za svoj posao i imenovanjem za nogometnog suca smatraju se kompetentnim za ono što rade i predstavljaju. Koja je razlika, npr., između nogometnog suca i ministra? Obojica rade odgovoran posao za koji su adekvatno plaćeni. O njima i njihovim odlukama ovisi veliki broj ljudi, i samim time su podložni kritikama i masovnim komentarima njihovih aktivnosti, logično!
Ajmo konkretno, suđenje u hrvatskom nogometu. Suđenja je otkad i službenih natjecanja. Prodefiliralo je tu masa imena koji su se okušali u dijeljenju pravde na nogometnim terenima, no vrlo rijetko, praktički nikad, nismo imali suca u najvišim natjecanjima na globalnoj razini. Zašto? Pa u tim natjecanjima je ogromna količina novca u pitanju, svjetski auditorij, zahtjevan zadatak koji se daje samo najboljim i najkompetentnijim sucima sa FIFA i UEFA liste. Teški zadaci idu najboljima, tako je uvijek bilo, a nažalost Hrvatska već godinama nema najbolje! Poraz je još veći što susjedne Srbija (Mažić) i BIH (Peljto) već duži period daju suce u važnim dvobojima i natjecanjima. A slobodno i s punim autoritetom mogu reći da im je nacionalno prvenstvo snažno kompromitirano. Kako onda suci iz liga gdje se već posljednjih nekoliko kola znaju rezultati imaju priliku suditi npr. Ligu prvaka, a hrvatski ne? Objašnjenje je sasvim logično, europska i svjetska sudačka organizacija ne vjeruje Hrvatima! I tu je zaključak svega. A najgore od svega je što smo posljednjim potezom konačno priznali da ne vjerujemo niti sami sebi. Naš najjači adut za više razine suđenja je Patrik Kolarić. Mlad, obrazovan, staturom i figurom odaje sliku autoritativnog i pravog suca kojeg HNS priprema kao konja za utrku za europski važna natjecanja, no onda pogledate njegovu utakmicu i suđenje kvalifikacijskog dvoboja za 1. NL između Zrinski Osječko (Jurjevac) i Sesveta te vam sve bude jasno!
Derbi nam je sudila Njemačka trojka koja je zaslužila sve pohvale. Autoritativno, odgovorno, pravodobno… dokaz da evo dva dana nakon derbija ne vuku se nikakvi repovi o suđenju niti o odlukama na štetu aktera derbija. Igra puno fluidnija, manje prekršaja, dinamični nogomet, nepretenciozne odluke… sve ono što definira nogomet za višu razinu i privlači publiku su nam donijeli u subotu Nijemci koji za razliku od naših glavnih glumaca, odnosno sudaca koji misle da je pozornica samo njihova, akcent su bacili na igrače i njihovu prezentaciju. U ovom slučaju Brune Petkovića i njegovog maestralnog pogotka i dokaza kvalitete. Jer inače se ne bi pričalo o tome nego o mogućem jedanaestercu kojeg naš eminentni sudac nije svirao. Kud dalje? Sudačka organizacija u Hrvatskoj zahtijeva potpuni reset jer u redu. Nakon VAR afere otišao je Bruno Marić, no ostali su tu deseci onih koji su “zaslužni” za ovakvo stanje u suđenju. E sad, masno plaćati strance ili te novce uložiti u razvoj i napredovanje naše organizacije i sudaca. Na Vama je. No da bi gledali ovakvo suđenje kao u nedjelju od strane domaćih sudaca, naš sustav treba doživjeti potpunu katarzu što dok su pozicije i fotelje u pitanju, mislim da nikad neće. Nogomet je tu radi gledatelja, to morate shvatiti, a svaki taj pojedinac koji plati kartu pa i onaj koji plaća televizijsku pretplatu za gledanje utakmice zaslužuje barem naznake poštenog i korektnog suđenja te vjere u sustav. Nadam se da se slažete.