Imena ulica u Slavonskom Brodu - a gdje su žene?

Svaki grad u Hrvatskoj ima svoju komisiju za imenovanje ulica i trgova i poprilično je  žalosno vidjeti podatak da u našem Slavonskom Brodu tek 2, 8 posto žena ima tu čast da njihovo ime i prezime nosi neka ulica. Ivana Perić i Ana Kuzmanić napravile su detaljnu sociološku i psihološku analizu svih hrvatskih gradova od kojih tek devet ima pet ili više posto ulica nazvanih po ženama. Više od polovice analiziranih gradova ima manje od dva posto ulica nazvanih po ženama, a za rubriku VJEROVALI ILI NE, jedanaest gradova u RH nemaju niti jednu ulicu nazvanu po ženi. 

To su: BENKOVAC, BUJE, BUZET, ČAZMA, DUGA RESA, GOSPIĆ, IMOTSKI, IVANEC, NOVI MAROF, SINJ I SLUNJ. Trebaju li nam ovi gradovi biti "demokratski" uzor? S ovih  tužnih  2,8 posto udjela žena u imenima brodskih ulica, naš grad je za ovih 11 gradova očito onda  pozitivan primjer demokracije, tolerancije i "ravnopravnosti spolova". Kada u ovih jedanaest gradova prva žena dobije svoju prvu ulicu, to će vjerojatno biti velika fešta i općenarodno veselje na kojem će pjevati domoljubne pjesme Mate  Bulić, a CNN će prenositi taj  spektakl. Kada već spominjem Hercegovce, onda valja reći da recimo, u Mostaru, tek dvije žene imaju svoju ulicu, to su kraljica Katarina Kosača  i kraljica Jelena. Dakle, po hercegovačkom viđenju demokracije i tolerancije, te ravnopravnosti spolova, jedna žena, ako želi dobiti tu čast da dobije ulicu, onda mora postati ili biti kraljica. Žena majka, žena Hrvatica, žena kraljica.

 Nisi kraljica, ništa od ulice. Još je žalosnije čuti da neslavno prvo mjesto zauzima metropola Zagreb, što nitko ne bi očekivao, jer smatramo svi da je to naš glavni i kulturni grad, ali na žalost, grad sa svega 0,95 posto ulica nazvanih po ženama. Karlovac ima 1,46 posto, Pula 1,61 posto, Osijek 1,89 posto, a naš Slavonski Brod tužnih  2,8 posto. A eto, busamo se već godinama svi u prsa, da mi pripadamo kulturnoj i civiliziranoj Europi, i da smo predziđe kršćanstva. Po ovim statistikama, ispada, da smo ipak još duboko u pelenama Balkana i balkanskog mentaliteta, pogotovo kada se u našim brodskim kafićima raspale narodnjaci i srpske cajke i pevaljke. Kad je patrijarhat u pitanju i odnos prema ženama i ravnopravnosti spolova, tu smo izgleda, ipak svi pravi patrijarhalni Balkanci. 

Nikada u povijesti našega grada ni jedna žena nije bila župan i nikada u povijesti našega grada ni jedna žena nikada nije bila gradonačelnik. I neće još dugo. Trebaju li zbog svega toga  današnje  mlade, emancipirane, pametne i sposobne žene u našem gradu pakirati svoje kufere i seliti za Irsku i Njemačku, ili pak trebaju ostati i svoju budućnost i sreću tražiti u našem gradu, procijenite vi sami.