Povijest Slavonskog Broda je samo biografija velikih ljudi i tada govorimo o dosadnoj i nezanimljivoj povijesti našega grada, a kada pričamo o nekim malim, običnim, nebitnim ili potpuno nepoznatim ljudima s margine života, onda govorimo o zanimljivoj i interesantnoj brodskoj prošlosti. Jedna od žena s margine života, ili preciznije rečeno, samoga dna života, bila je i MARGIT KEIZER, prostitutka ili bludnica, koja će u povijest našega grada ući po svom pismu gradonačelniku,  u kojoj zamoljava da joj dozvoli slobodu da se skine i razriješi uloge bludnice, jer da griješiti više ne želi.

 Pismo je napisala zajedno sa još jednom bludnicom ETELKOM TARNECAJ i pismo  je službeno zavedeno i protokolirano u Gradskom poglavarstvu, dana 22. veljače 1908. s velikim pravokutnim pečatom Grada. Zašto je ovo pismo toliko važno za povijest našega grada? Zato što prije svega, rasvjetljava jednu potpuno  neistraženu povijesnu tematiku o postojanju starih BORDELA ili KUPLERAJA u našem gradu, a onda i filozofsko, etičko i moralno pitanje o položaju i ulozi žena u takvim bludilištima. Ovo pismo datira iz godine 1908. i kao takvo predstavlja najstariji pisani dokument o postojanju kupleraja u našem gradu, a pisano neposredno iz pera jedne bludnice. Pismo sam dobio od još jednog vrsnog istraživača povijesti našega grada, poznatog brodskog pisca i publiciste Stribora Uzelca Schwendemanna. Znajući da istražujem ovaj potpuno neistraženi dio naše brodske povijesti, donio mi je uz ovo pismo i još nekoliko pisama, kao odgovor na zamolbu bludnice Margit Keizer.

 Sastali smo se u Maloj Kavani na korzu i tu mi je Stribor dao ono što sam puno i dugo vremena tražio i istraživao, jer boje BORDELA i KUPLERAJA nas podsjećaju na to da brodska povijest i ne mora biti baš toliko dosadna i nezanimljiva. Hvala Striboru. Po ovom  pismu može se zaključiti i iščitati puno toga. Gradonačelnik Broda u to vrijeme bio je  veliki  lovaš i bogatun, veleposjednik, odvjetnički perovođa, ZEFIR MARAC. Vladao je Brodom od 1901 - 1908. Dakle, govorimo o pismu i događajima iz davne carske AUSTRO-UGARSKE kada je Brod bio doslovno prepun raznih kupleraja: CRNA MAČKA, VELIKI KUPLERAJ, MALI KUPLERAJ, ŠANGAJ, koji su kao takvi bili i službeno registrirani kao obrt, dok su kupleraji incognito cvjetali i u CRVENOJ I ŽUTOJ KUĆI, HOTELU JANKOMIR I CENTRAL i svim većim krčmama i gostionicama toga vremena koje su imale u svom sastavu i tzv. sobe za odmor i noćenje. 

Gradonačelnik Zefir Marac, bio je vlasnik hotela Jankomir, i vrlo vjerojatno je sve ovakve bludnice buntovnice prebacivao u svoj hotel. Kada je dobio ovo pismo Margit Kaizer tražio je i službeno očitovanje  madama ANA STEINER, koja je bila vlasnica Javne kuće ZEMUN, jer iz pisma se da naslutiti da su žene u kupleraju bile emocionalno i fizički zlostavljane, citiram ulomak iz pisma: " MI, NIŽE POTPISANE, NALAZIMO SE OVDJE U BRODU U JAVNOJ KUĆI, TE POŠTO MI VIŠE U TOJ JAVNOJ KUĆI OSTATI NE MOŽEMO, I POŠTO VIŠE GRIJEŠNI ŽIVOT PROVODITI NEĆEMO, STOGA NAJLJEPŠE UMOLJAVAMO SLAVNI NASLOV, DA BI NAS U ZAŠTITU UZELI, I IZ TE KUĆE IZBAVILI."

Koliko su ove dvije žene bile uplašene  za svoj život, da se zaključiti iz njihovog vapaja da ih gradonačelnik uzme u svoju zaštitu, te iz takve kuće u kojoj vlada horor i užas, da ih izbavi. Jeli im gradonačelnik doista pomogao i pustio ih u slobodu ili ih je samo iskoristio i prebacio u svoj hotel Jankomir u svoju vlastitu  pričuvnu bojnu bludnica,  ostaje nepoznato. Četiri godine kasnije, novi gradonačelnik Broda bio je Stjepan Benčević koji je vladao Brodom od 1909. do 1919. Godine 1912. ovaj gradonačelnik službeno objavljuje PRAVILNIK O BLUDILIŠTIMA U GRADU BRODU NA SAVI. Vrlo zanimljiv dokument, jedan od najzanimljivijih u povijesti našega grada, kojeg sam pronašao u požutjelih i raspadnutim starim kutijama Državnog arhiva. 



Zanimljivo, u članku br. 12. gradonačelnik Benčević zabranjuje bludnicama odlazak i posjećivanje SLASTIČARNI, KAZALIŠTA, KONCERATA, PLESNJAKA, I SVIH DRUGIH KULTURNIH I JAVNIH DOGAĐAJA I OKUPLJANJA U NAŠEM GRADU. A PRILIKOM SVAKOG IZLASKA U GRAD SVAKA BLUDNICA MORA NOSITI SA SOBOM ISKAZNICU BLUDNICE NA KOJOJ SE NALAZI  FOTOGRAFIJA I OSOBNI PODACI. Kao da je jedno ljudsko biće žigosano poput konja. Ako neka bludnica ipak poželi pojesti kolač u nekoj slastičarni ili posjetiti neki koncert ili kazališnu  predstavu, redarstvu i policiji se dozvoljava da ih se uhapsi i strpa u zatvor. Izlaske u grad mogu imati samo dva puta tjedno i to najviše dva do tri sata. Jesu li žene u ovim bludilištima bile zlostavljane, žigosane nevidljivim pečatom boli i užasa, procijenite vi sami. Na takva crna vremena, mučenja i paćenja žena u kuplerajima širom Hrvatske, podsjeća nas naša brodska buntovnica MARGIT KEIZER. 

Možda nije zaslužila da joj se podigne spomenik u gradu, ali je svakako zaslužila da joj se pokloni pažnja u vidu jednog teksta o zanimljivoj, ali za neke žene, vrlo bolnoj povijesti našega grada.