DNEVNIK BOLESNIKA: Prusi ili Rusi

Moždani te do dovede do apsurdne situacije da sam sebe ne razumiješ. Ono znaš što želiš reći ali nemaš pojma što si rekao. Kad ponoviš ono još ne razumljivije, ajoj počne ti se pušiti iz ušiju. Razumjeti me ljudi, imajte poštovanja ni sam se ne kužim.

Prosure terapija i sitne ćakule

Bemti sudbinu, pomislio sam, pa to su mala djeca, pred njima treba biti novi dan  pun igre i dječjeg smijeha, ali sudbina se ponekad poigra. Sestra Mira nas je odvela u neku mini kuhinju i donijela Prosure.

Terapija je bila:

- Gutaj , gutaj..

Nevjerojatno ali ja sam progutao više od 64.99% toga Prosurea, ako je nalaz iz iste bolnice pokazivao da ne prolazi ništa. Bio sam presretan, kao i moja supruga. Sutra smo se opet dogovorili za terapiju poslije Tamare. Čak sam i pred sestrom podrignuo. Jedva sam čekao sutra i da opet idem kod Tamare. Totalno obrnuti pristup, nego u toplicama a izgleda pali.

-Gutaj, ne gutaj, pa opet gutaj, izgleda da rehabilitacija “Vanja gutaj˝ daje rezultata. Malo mi je bilo jebeno slušati suprugu, kako priča u kuhinji sa prijateljicom Danijelom a ja ležim u nekoj bijeloj sobi sa rustikalnim namještajem, nevina soba hehe. Da sam došao u kuhinju, ionako me nitko ne bi skužio što pričam. Drugi dan vježbi, kod Tamare nisam ni vidio onaj glupi vibrafon, tako da mi nije ništa turala u usta. 

Rusi i Prusi

-Kruži jezikom sa unutarnje strane usana. Trebaš pljunuti?  

-Rebam. 

-Gdje ti se ˝t˝  izgubilo?  Ponovi sad polako. 

-Trebam pljunuti?

-Gdje trebaš pljunuti?

- U osudu. 

-Vanja fali ti ˝p˝.

 Inače bi se jako naljutio kad me netko nije kužio. Pomislio sam bemti ˝p˝. Na povratku sa  snimanja akta gutanja htio sam iskočiti iz auta na pola autoceste. Rekao sam –Prusi-, a nitko me u autu nije razumio. 

-Koji Rusi?

-Prusi!!!

- Tko brusi? Pa ajd ti ne pokušaj iskočiti iz auta, opet to ˝p˝.

ROCK N  ROLL

Toga dana još je na Šalati bilo malo snijega, ali ja sam nosio teksas jaknu koju sam dobio od mame i tate za rođendan, malo mi je bilo zima, to je više stvar rokerskog inat a. Ubrzao sam slanje pusa na njih 10-ak u minuti. Pred suprugom šaljem puse drugoj ženi i još dok joj šaljem puse slinim.Perverzno do bola, još sam se i oblizivao i plazio jezik, naravno svojoj logopedici Tamari. Opet smo na putu do sestre Mire prošli pored dječje onkologije.  Ovaj put mi je umjesto Prosurea donijela Ensure, razlika je što Ensure ide na recept i deset puta je bolji i besplatan je, pa zašto sam onda ja pio toliko dugo Prosure, koji se plaća, stvarno ne znam. Progutao sam ga podosta, uz  pljuvanje naravno, još tri dana terapije, ima da gutam nakon toga. Povratak kod Danijele, pošto ju baš ne zanima tehnika i ne posjeduje je u pretjeranim količinama, upalio sam laptop, pa da pročitam vijesti. Snažan potres u Japanu prefekturi Fukushima, izdano upozorenje, jer je nuklearna elektrana oštećena, također  izdano je upozorenje  za tsunami. Zanimao me dosta od prije Prypiat i Černobil i te zabranjene zone. Nisam znao šta će se dalje događati, ali sve je slutilo na novi Černobil. Tu večer su došli Blanka, sestra od pokojnog prijatelja i Hrvoje 1, koji živi u Zagrebu kod Danijele, bio sam toliko krepan od napornog dana da sam jedva čekao da zaspem. Na kraju je ispalo da je Blanka tulumarila u tome istom stanu, zaključio sam, to je stan sa bogatom povijesti. Evakuacija u Japanu radijacija se širi. Tsunami je obrisao sa lica zemlje gradove uz obalu Japana -vrištale su naslovnice zadnjeg jutra toga dijela moje terapije.  20-ak tisuća km dalje ja sam vodio bitku, svoju osobnu za  svaki gutljaj, dok su se tamo nažalost gušili u vodi.

Potencijal koji ni sam ne znam da imam

-Fakat u tebi ima potencijala, to mi je Tamara govorila. 

Taj fakat još u sebi tražim, ali nemam pojma gdje se izgubio. Kad si bolestan gledaju te kao malo dijete, često sam znao pomisliti da sam beba, ili da sam se se reankirao u psa ili nekog slatkog kućnog ljubimca:

- Aaaa  što si mi lijep...- mislio sam još da će mi netko uvaliti zvečku, ili dudu,  falilo je samo ono: 

-Buci, buci bu! 

Mrzio sam to sažaljenje, pa hebote bolestan sam, nisam pas! Operacija Šalata  kodnog naziva „Vanja gutaj“ uspješno je završila uz upute da se pred ogledalom: kesim, mršti, beljim, šaljem si puse, pomalo narcisoidno? Kuća rekao bih napokon, ali mi se i taj Zagreb počeo sve više sviđati. Ježevo ručak. Malo su me u čudu Turci gledali iz svojih kamiona, sa upitnikom. Na čega se ovaj toči? Na sve organskog porijekla, miksano i propasirano.  Ensure mi je bio kolač da se zasladim (valjda je sladak).

-Vanja stigla ti je preporučena pošta! 

Dopisivanje s ministrom

Prvo mi je pala na pamet garant je neka lova. Na koverti sam vidio HZZO. Pažljivo sam pročitao. Sve do...˝ Odbija je stacionarna rehabilitacija, jer ni jedna dijagnoza nije na pravilnicima za odobrenje˝ i nisam akutan. Mojih 30-ak dijagnoza nisu dovoljne da mi država šalje na rehabilitaciju jer nisam akutan, što ne gutam nema veze! Pa da prenesem što sam tad pisao tadašnjem ministru zdravlja Milinoviću. Ministar koji pokazuje mišiće kao Putin. Takve kao prosječni livađanin s desnom rukom, hm nije važno što… :

Pitanje:
Poštovani htio sam Vas pitati zašto mi je  komisija odbila toplice? Iz Slavonskog Broda sam i vodim spor zbog pogrešnog liječenja protiv bolnice u gore navedenom gradu.
Neke od mojih dijagnoza su:
dysphagia
St. post endocarditis valv. aortalis
St. post impl. graft aortae ascendens
St. post tracheotomia percutanea
EPI.

Imam 3o godina i nisam jeo godinu dana, hranio sam se putem PEG cijevi, unatoč tome i teškoj lijevostranoj hemiparezi, komisija u Slavonskom Brodu mi je odbila toplice pod obrazloženjem da moja dijagnoza nije dovoljna po pravilniku HZZO-a, da odobre toplice.

Ovim putem sam Vas htio pitati koju još dijagnozu moram imat da mi odobre toplice?
Sa štovanjem,....

Odgovor:

Poštovani, razumijemo Vaše ogorčenje i žao nam je što imate navedene zdravstvene probleme. Međutim, po MKB šifri G 81-Hemiparesis lat.sin.pp.plegia exstr.sup. rehabilitacijsko liječenje odobrava se samo prvi puta, odnosno kad je stanje po akutnoj fazi (nakon operativnog liječenja i premještanja iz bolnice), a prema Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom i fizikalnom terapijom u kući.

Ostale dijagnoze navedene u predstavci od kojih bolujete nisu bolesti za koje je predviđeno liječenje medicinskom rehabilitacijom.

S poštovanjem,

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje"

Moj zaključak je bio bešćutni birokrati, jesti ću ja! Najbitnije od svega mi je od svega bilo zadržati osmijeh. Snovi svi ih imamo, neki su ružni, a neki lijepi. Od kako pijem Phemiton nemam pojma kakvi su mi snovi. Što sanjam? Nemam pojma (plavuše?), a nije ni bitno. Što bolestan čovjek može sanjati ? Da je zdrav pretpostavljam. Jebiga nakon sna se moraš probuditi i opet biti u svojoj koži, ma koliko ti se ona činila odbojna. “E da je biti zdrav. Zaboravi mali i probudi se to je samo san“.

Vrištati, plakati, biti očajan nad svojom sudbinom. Zanimljivo je što sam najviše osmjeha vidio upravo kod invalida i bolesnih. Ljudi gurnutih od ove naše krasne države na rub svega.
Opet oni se smiju i zrači im optimizam iz očiju iako vjerojatno imaju puno bitaka iza sebe.

Kad izađem van gledam “zdrave ljude“ kako bez osmijeha idu svojim putem i svojim problemima. Naravno od svih osmijeha neprocjenjiv je onaj kad mi ga daruju moje Hana i Tea. Optimizam je puno puta skoro pobjegao iz mene, tu sam još uvijek imam osmijeh (sa ljevostranom parezom lica, haha). Bušili su mi pluća, želudac, vrat, rezali rebra….

Ostala mi je desna ruka i desno oko (lijevo je polifunkcionalno) pa mogu lupati i pisati po tipkovnici. Izazov mi je kad mi neko kaže “Ajd, namigni na lijevo oko. Ebote to je stvarno teško! Svejedno svima nam više fali osmijeha. Isprika zbog par psovki.