Znate li što su 'bujtari'? Suživot s autohtonom hrvatskom pasminom zaštićeno je kulturno dobro

U Centru za nematerijalnu kulturnu baštinu u Slavonskom Brodu otvorena je u četvrtak, 5. studenog, izložba 'Baština kroz život: bujtari za nove generacije', čija je okosnica tradicija uzgoja i suživot s autohtonom hrvatskom pasminom psa hrvatskog ovčara, što je u prosincu 2025. upisano u registar zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Okupljene je na početku pozdravila voditeljica Centra, etnologinja dr. sc. Marija Gačić, podsjetivši kako je registraciju proveo Matični klub Hrvatski ovčar Đakovo, na čijoj je inicijativi sve pokrenuto, u suradnji s etnologinjom Jasminom Jurković Petras, muzejskom savjetnicom u Hrvatskom muzeju Virovitica, te konzervatorskim odjelima Ministarstva kulture u Osijeku i u Slavonskom Brodu.

Registracija kulturnog dobra je cijeli kompleksan proces, ali je registracija tek prvi korak. Sad nam slijedi razmišljati kako osigurati prenošenje različitih vještina, jer je ovdje naglasak na suživotu čovjeka i hrvatskog ovčara – kazala je Marija Gačić i istaknula posebnost pasmine.

'To nije običan pas'

Bujtar, pulin, bujo, čuko... niz je naziva za hrvatskog ovčara. No, to nije obični pas. Ne možemo za njega reći ni da je kućni ljubimac, on je doslovno dio svakodnevice, dio kućanstva, dio obitelji, dio svake ulice, u svakom slavonskom selu. To je njegova vrijednost, naglasila je Marija Gačić i dodala da hrvatski ovčar kod ljudi uvijek izaziva reakciju te da je to trag na kojem treba dalje raditi, a izrazila je zadovoljstvo što je inicijativa potaknula suradnju s Brodskim ekološkim društvom, udrugom koja godinama radi na pašarenju, djelatnosti u kojoj je hrvatski ovčar kao radni pas imao svoju pravu ulogu.

Pasmina rasprostranjena diljem Hrvatske

Blago Petric, predsjednik Matičnog kluba Hrvatski ovčar Đakovo, zahvalio je Mariji Gačić na entuzijazmu koji ulaže u cijelu priču, ne samo oko hrvatskog ovčara, nego i oko nematerijalnih kulturnih dobara u Hrvatskoj općenito. Podsjetio je da Hrvatska ima oko 280 registriranih nematerijalnih dobara, a jedno od njih je upravo suživot s hrvatskim ovčarom. - Ljudi često govore da je hrvatski ovčar zaštićen. Nije zaštićen hrvatski ovčar, zaštićen je suživot s njim. Prvotna ideja bila je da se dobro zove 'Suživot sa Slavoncem"' ali to nije prošlo jer nikad ništa ne ide iz prve ruke. Svi su se morali suglasiti s nadležnim tijelima jer ta pasmina nije rasprostranjena samo u Slavoniji nego i u Zagrebu, u Primorju, u Dalmaciji...- kazao je Petric.

Posebno je naglasio da mu nije cilj favorizirati pse s rodovnicama, nego ljude. - Nisam želio favorizirati pse s rodovnicama. Želio sam favorizirati čovjeka. U njegovu srcu hrvatski ovčar je onakav kakav je bio kad je bio dječak i radio s tim psom na selu, čuvao je stoku i radio. Sad ga ima za dušu. To mi je drago i to me veseli kad ga vidim. Kad zalaje, znam da je to naš, naš crni hrvatski ovčar. Mene veseli što ga ljudi i dan-danas vole.

Koliko u Hrvatskoj ima hrvatskih ovčara?

Istraživanje je provedeno u četiri slavonske županije pomoću aplikacije koja vodi brigu o psima, uz pomoć veterinarskih ambulanti. Došli smo do broja od nekih tri i pol do četiri tisuće jedinki u te četiri županije. To je jako veliki broj. Zamislite, četiri tisuće obitelji ima hrvatske ovčare od Požege do Iloka, od Belog Manastira do Slavonskog Broda, samo u Strizivojni ih ima oko 200. U standardu je priznata samo crna boja psa. Danas ljudi često govore 'imamo i bijelih', to nisu hrvatski ovčari. Ja čisto tvrdim da to nisu hrvatski ovčari, to su psi koji su slični hrvatskom ovčaru. Prije 30-ak do 50-ak godina, kad se pasmina stvarala, favorizirala se crna boja, dok su se bijeli i šareni psi nazivali raznim lokalnim imenima i nisu registrirani jer im se ne zna podrijetlo. Crni su registrirani, crni su priznati. – rekao je Petric.