Brođanin Zlatko Dujmić širi neobičnu farmu; od tri kornjače do jednog od najvećih uzgoja u Hrvatskoj

Kad svakoga jutra treba nahraniti gotovo 200 kornjača, ljubav prema tim neobičnim ljubimcima podrazumijeva i – brdo trave. Doslovno. Zlatko Dujmić iz Slavonskog Broda svakoga dana mora nabrati između 100 i 150 kilograma trave, za što mu treba dva do tri sata. A sve je počelo prije šest godina, s tek tri kornjače. Danas je njegova 'Leina farma kornjača' u Sesvetama jedan od poznatijih uzgoja tih simpatičnih gmazova u Hrvatskoj. Matični fond narastao je na gotovo 200 odraslih jedinki, a uz njih je i višestruko veći broj mladunčadi. Uskoro će se, međutim, cijela priča proširiti na novu lokaciju.

- Uskoro ćemo prijeći na novu lokaciju od nekih 800 četvornih metara. Tamo smo pripremili boksove u kojima ćemo sve kornjače sortirati po vrsti i veličini. Nedavno smo dobili rješenje Ministarstva zaštite okoliša, kao i rješenje za kolne pristupe, tako da možemo ulaziti na svoju farmu. Dio kornjača ćemo preseliti - kaže Dujmić.

Ime farme nije slučajno. Dujmićeva kći Lea obožava kornjače, a upravo je njezina želja za kućnim ljubimcem pokrenula cijelu priču. - Lea je htjela kućnog ljubimca. U to vrijeme imao sam i privatni biznis pa sam razmišljao koji bi ljubimac bio najmanje zahtjevan. Kornjače su me oduvijek zanimale, nabavio sam tri i tako se pokrenula priča o farmi - prisjeća se.

Od početne tri jedinke sve je preraslo u registrirani obrt. Za uzgoj je potrebno dopuštenje nadležnog ministarstva i ispunjavanje niza propisanih uvjeta. Dujmić pritom posebno naglašava da njegova farma nije zoološki vrt i da posjetitelji ne mogu jednostavno unositi druge životinje. - Da smo zoološki vrt i da netko unese bilo kojeg ljubimca, s njim može doći i potencijalna zaraza. To izbjegavamo jer bi bilo šteta izgubiti toliki broj jedinki - objašnjava.

Na farmi uzgaja dvije vrste: običnu čančaru (Testudo hermanni) i obrubljenu čančaru (Testudo marginata). Prva je stanovnik južne Europe i Mediterana, uključujući dijelove hrvatske obale i primorja, dok obrubljena čančara obitava u Grčkoj, Albaniji i na Sardiniji. Potonja je najveća europska kopnena kornjača i može dosegnuti oko 40 centimetara duljine. Dujmić je vidio i primjerak dug 42 centimetra.

Najstarija kornjača na njegovoj farmi ima 29 godina, no pred tim životinjama i to je još relativno malo. Životni vijek kornjača iznimno je dug i ovisi o vrsti, načinu života i staništu – neke žive 20-ak godina, dok druge mogu doživjeti i više od 150 godina. Općenito, kopnene vrste žive znatno dulje od vodenih. Čančare najčešće žive između 50 i 100 godina, a obična i obrubljena čančara uz pravilnu skrb mogu prijeći i stotu. Iako ih mnogi zamišljaju kao životinje koje će bez problema pojesti komad voća ili povrća, prehrana kornjača ipak ima svoja pravila.

- Kornjače jesu biljožderi, ali ne hrane se voćem i povrćem. Najbolji su im samonikli korovi poput maslačka, djeteline, sljeza i trputca. Mogu jesti radič, rikolu i matovilac, dok zelenu salatu treba davati samo povremeno jer uglavnom sadrži vodu i nema veliku nutritivnu vrijednost - kaže Dujmić. Upravo je pravilna prehrana, uz odgovarajuće uvjete držanja, ključna za dug i zdrav život. A dugovječnost je jedna od najvećih posebnosti ovih životinja. - Kornjače su najmanje zahtjevni kućni ljubimci. Ako im osigurate osnovne uvjete potrebne za normalno funkcioniranje, jako dugo ćete imati tog ljubimca - kaže Zlatko.

No, prije nabave ipak treba znati da kupnja kornjače nije odluka na nekoliko godina. Ovisno o vrsti, vlasnik može postati njezin skrbnik na desetljeća, a moguće je da će životinja nadživjeti i njega. Dujmić posebno ističe još jednu, manje poznatu stranu priče. Kornjače, kaže, mogu imati umirujući učinak na autističnu djecu. Nije stručnjak za to područje, ali iskustva ljudi koji rade s djecom govore mu da njihove pokrete djeca lako prate i da im životinje privlače pažnju. Svake godine poklonim po nekoliko malih kornjača takvim ustanovama. Trudim se biti korektan kao uzgajivač i izaći toj djeci u susret, da im bude lakše - ističe Zlatko.

Kornjače su, dodaje, i životinje koje mogu "najaviti" promjenu vremena. Kada se počnu ukopavati, moguće je da slijedi nagla promjena temperature, bilo njezin pad ili porast. Iskusni uzgajivači takve promjene ponašanja dobro poznaju. Interes za njegove kornjače u međuvremenu je prerastao hrvatske granice. Kupci dolaze iz Njemačke, Austrije, Poljske i Litve, ali i iz brojnih drugih europskih zemalja. Dio kupaca su i turisti. - Kad vam netko kaže da je pokraj toliko uzgajivačnica u Njemačkoj ciljano došao baš kod nas u Sesvete, to valjda nešto govori - kaže kroz smijeh.

Obična čančara stoji 60 eura, a obrubljena 100 eura. No, iza cijene je mnogo više posla nego što bi se na prvi pogled moglo pomisliti. Svakodnevnih 100 do 150 kilograma trave samo su jedan dio obveza. - Kad tih 60 eura stavite na papir, lako je izračunati kolika je zarada kroz godinu dana. Na količinu možda da, ali na nekoliko jedinki ne - kaže Dujmić.

Leina farma danas je, prema njegovim riječima, drugi najveći uzgajivač kornjača u Hrvatskoj, a prisutna je i na društvenim mrežama, posebno Facebooku, kao i na YouTubeu, TikToku i Instagramu. A, što će biti nakon preseljenja na novu lokaciju? Dujmić ne želi previše obećavati: Nije bio plan ni da ćemo s tri jedinke doći na gotovo 200 odraslih pa smo uspjeli. Ako se odlučim na daljnje širenje, sve mora biti po pravilima. Nikad ne radim polovično. Ili ću životinji dati sve, ili je neću uzeti. (VB)