Zaboravljena žena-Ružice, sretan ti Dan žena

Čovjek nikada ne umire s danom i datumom svoje smrti, nego onoga trenutka kada padne u društveni zaborav koji može biti teži i gori i od same smrti. Hej ljudi, hej svijete, hej Brođani, zna li netko tko je bila RUŽICA BRNČIĆ? Porculanske spomen fotografije crno bijelih portreta sa starih nadgrobnih spomenika predstavljaju prozor u našu brodsku povijest, koje ja u svom atelieru pretvaram u umjetničke portrete i tako pastelnim bojama nastojim ovim zaboravljenim mladim ženama koje nisu zaslužile umrijeti, utkati i udahnuti boje novog rođenja i boje novog života.

Tko god da je Ružici oduzeo život, bolest ili prometna nesreća, vrag ili bog, sudbina ili sotona, ova mlada žena nije zaslužila umrijeti. Svi u životu imamo svoje razloge zašto nešto radimo, možda bog ima svoje razloge zašto joj je oduzeo život, a ja imam svoje razloge zašto ju ponovo vraćam u život. Rođena je još u davnoj carskoj Austro Ugarakoj 14.XI 1901, a preminula je 18.11. 1931. Na spomeniku nema zapisa ni o tugujućoj rodbini, ni tko joj podiže spomenik, ništa. TIŠINA. Muk. Tajna.

Zagonetka. I kao takva Ružica na žalost nije zanimljiva ni povjesničarima, ni etnolozina, ni arheolozima, ali je zato vrlo interesantna nama umjetnicima i filozofima. Što tajnovitija, što zagonetnija, to nam je intrigantnija. Ne kaže se bez veze da smo mi umjetnici neke čudne biljke. Danas na Dan žena, sjetimo se i svih drugih mladih, zaboravljenih žena s brodskih nadgrobnih spomenika, mladih žena koje nisu zaslužile umrijeti. Za Ružicu jedna ruža i jedan pastelni portret od Darka. Ružice, sretan Dan žena!