Sprovodni obredi i ukop preminulog prvog đakovačkog nadbiskupa Marina Srakića

ĐAKOVO – Prvi đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit u miru Marin Srakić preminuo je 2. studenoga 2026. na Dušni dan u Svećeničkom domu u Đakovu, a pokopan je 5. studenoga, na svetkovinu Srijemskih mučenika, u kripti đakovačke katedrale bazilike sv. Petra. Misu zadušnicu predvodio je zagrebački nadbiskup metropolit i predsjednik HBK-a Dražen Kutleša u koncelebraciji s 38 nadbiskupa i biskupa te brojnim svećenicima, a homiliju je izrekao đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić. Od pokojnog nadbiskupa oprostili su se predstavnici crkvenoga i društvenoga života, đakoni, biskupi, svećenici, redovnici i redovnice te vjernici laici.

Tijelo pokojnog nadbiskupa bilo je izloženo u đakovačkoj prvostolnici od jutarnjih sati, a brojni vjernici dolazili su se pomoliti i upisati u knjigu žalosti. Zajedničku molitvu prije mise animirao je pomoćni biskup Ivan Ćurić. Neposredno prije misnog slavlja lijes je položen na sag ispred oltara, na mjesto gdje je tijekom života ležao tri puta – prigodom đakonskoga, svećeničkoga i biskupskoga ređenja. Na lijes su položeni simboli njegovih službi: biskupska mitra, evanđelistar i palij.

U homiliji je nadbiskup Hranić podsjetio na životni i svećenički put nadbiskupa Srakića, rođenoga 6. srpnja 1937. u Ivanovcima. S jedanaest godina otišao je u dječačko sjemenište na Šalatu u Zagrebu, teologiju je studirao u Đakovu, a za svećenika je zaređen 5. ožujka 1960. Nastavio je obrazovanje u Zagrebu i Rimu, gdje je postigao doktorat. Po povratku u Đakovo 1970. predavao je moralnu teologiju i katolički društveni nauk, a tijekom 29 godina profesorske službe predavao je i latinski i talijanski jezik te vjeronauk. Pet godina bio je prefekt, a potom dvanaest godina rektor Bogoslovnog sjemeništa, gdje je nastojao provesti koncilsku obnovu.

Na blagdan Svijećnice 1990. imenovan je pomoćnim biskupom, a biskupsko ređenje odvijalo se u ozračju radosti zbog nadolazeće slobode, ali i prijetnje agresije na Hrvatsku. Hranić je podsjetio na teške ratne okolnosti u kojima je Srakić započeo biskupsku službu – biskupija je bila teško razorena i podijeljena, a više od sto tisuća vjernika bilo je prognano. Unatoč opasnostima, Srakić je preko Mađarske i Srbije odlazio u Srijem, obilazio prognanike i branitelje, ustrojavao Caritas i sudjelovao u pregovorima o mirnoj reintegraciji.

Tijekom biskupskoga života šest godina bio je pomoćni biskup, godinu dana biskup koadjutor, šest godina dijecezanski biskup, pet godina prvi nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki, a potom trinaest godina nadbiskup u miru. U HBK-u obnašao je više odgovornih službi, a 2007. izabran je za predsjednika. Hranić je istaknuo njegov doprinos razvoju školskoga vjeronauka i vjerskoga odgoja, ustroju Nacionalnoga katehetskog ureda te rješavanju pravnoga statusa vjeroučitelja.

Kada je 1997. preuzeo službu dijecezanskoga biskupa, zatekao je ratom razorenu biskupiju. Najavio je sazivanje druge biskupijske sinode, čiji je završni dokument postao temelj pastoralnoga djelovanja mjesne Crkve. Hranić je posebno istaknuo njegovu potporu obnovi crkava, župnih stanova i pastoralnih prostora, kao i zauzimanje za praštanje, pomirenje i ekumenski dijalog, osobito sa Srpskom pravoslavnom Crkvom. Istaknuo je i njegovu ulogu u uzdizanju Teologije u Đakovu na rang Katoličkoga bogoslovnog fakulteta 2005. te u pripremi trećega apostolskog pohoda pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj. Odlukom pape Benedikta XVI. 2008. Đakovačka ili Bosanska i Srijemska biskupija uzdignuta je na rang nadbiskupije pod nazivom Đakovačko-osječka nadbiskupija, a Srakić je postao njezin prvi nadbiskup i metropolit.

„Vjerujem da će nadbiskupa Marina historiografija smjestiti među najveće biskupe naše nadbiskupije, uz bok biskupa Strossmayera, Mandića, Krtice i drugih“, rekao je Hranić. Podsjetio je i na oporuku potpisanu 19. studenoga 2025., u kojoj Srakić svoj život prikazuje za Đakovačko-osječku nadbiskupiju, te na posljednju želju: „Čuvajte i njegujte slogu i zajedništvo naše Đakovačko-osječke nadbiskupije. I budite osjetljivi na poteškoće kroz koje prolazi Srijemska biskupija.“

Pri završetku misnoga slavlja uslijedili su oproštajni govori. Apostolski nuncij Girelli pročitao je poruku pape Lava XIV., u kojoj Sveti Otac izražava sućut i zahvaljuje za velikodušno crkveno služenje pokojnog nadbiskupa, koji se nadahnut geslom „Spe et labore“ predano posvetio povjerenom mu stadu. Nadbiskup Kutleša izrazio je sućut obitelji, svećenicima i vjernicima, prisjetivši se gotovo 90 godina Srakićeva života, 66 godina svećeništva i 36 godina biskupske službe. Posebnu zahvalu uputio mu je za pet godina predsjedanja HBK-om: „Tu službu nije shvaćao kao vlast, nego kao služenje zajedništvu. Hvala ti, oče nadbiskupe, za to bratstvo.“ U ime kardinala i biskupa govorio je kardinal Puljić, a u ime obitelji i vjernika laika Matija Akšamović. U ime Milosrdnih sestara sv. Križa oprostila se s. Estera Radičević, a u ime svećenika i đakona vlč. prof. dr. Josip Bošnjaković, koji je podsjetio na nadbiskupovu pisanu ostavštinu od 14 svezaka.

Nakon misnoga slavlja uslijedili su sprovodni obredi koje je predvodio nadbiskup Hranić. Tijelo pokojnog nadbiskupa u procesiji je preneseno preko đakovačkog trga u kriptu katedrale. Križ na čelu procesije nosio je vlč. Josip Antolović, nećak nadbiskupa Marina. Po završetku obreda, uz grob su u osobnom molitvenom oproštaju zastali nadbiskup Đuro i biskup Ivan, kao i redovnice i rodbina.

izvor: djos.hr