NEK ME PAMTE GRADOVI - Treći memorijalni Tamburaški MaraTON u spomen na Davora Marića Maru

SLAVONSKI BROD – Više od tek uobičajenog tamburaškog koncerta, puno više od klasične svirke i pjevanja, susret je to prepun emocija koje se ne mogu opisati riječima, niti izmjeriti nikakvim materijalnim vrijednostima – dvaipolsatni memorijalni Tamburaški MaraTON, 3. po redu, sinoć u Slavonskom Brodu nikog od gotovo tisuću ljudi u Sportskoj dvorani Brod nije ostavio ravnodušnim.

Memorijalni je to tamburaški event, u spomen i živo sjećanje na Davora Marića Maru, istaknutog člana Brodskog tamburaškog orkestra, jednog od osnivača i potpredsjednika Brodske udruge tamburaša, vrsnog tamburaša i zaljubljenika u slavonsku tamburašku glazbu, koji je preselio u Vječnost 20. listopada 2023. Iznenada. Ostavivši neizbrisiv trag na tamburaškoj sceni, ali i veliku prazninu na svakoj pozornici, na kojoj nastupa Brodski tamburaški orkestar. No, itekako još živo prisutan u svakom stihu šokačke pjesme, u svakom zvonkom tonu tambure i svakome srcu koje je svojim životom dotaknuo.

Pjesme koje je Mara rado svirao i pjevao

Zato je svaka pjesma s repertoara sinoćnjeg Tamburaškog MaraTON-a njemu posvećena, za Maru pjevana i svirana. Počev od njemu najdraže 'Nek me pamte gradovi', koju je uvodno otpjevao Dominik Botica uz pratnju Brodskog tamburaškog orkestra; preko ništa manje emotivne pjesme 'Zbog tebe' i 'Nemoj noći brzo proći' u izvedbi Gabrijele Babić, također uz pratnju tamburaškog orkestra.

- Pri slaganju repertoara uvijek se vodimo onim što je Davor volio, a on je bio prava glazbena enciklopedija. Ali i suport svima u svemu: kad god bi nekome nešto zapelo, svi bi zvali njega jer se uvijek sjetio rješenja. U svakom slučaju, vodili smo se idejom da svi bendovi izaberu i sviraju pjesme koje su bile njegov program – rekao je Damir Butković, umjetnički voditelj i dirigent Brodskog tamburaškog orkestra.

Uz njihovu pratnju urbaniji glazbeni ugođaj donio je Antun Bojko, otpjevavši dvije pjesme Nene Belana 'Ponoćna zvona' i 'Ivona', a potom je BTO iznova oduševio slavonskim potpourijem (Slavonijo moja dobar dan, Nisu ovo noći za spavanje, Ja sam bećar od staroga kova i Nebo iznad Slavonije).

Impresivan nastup deset tamburaških sastava

Uslijedili su nastupi deset gostujućih slavonskih tamburaških sastava. Prvi je nastupio TS Brend s 'Mojom Šokadijom' i glasovitom 'Di se skrila Slavonija'. Tamburaši Sinovi atara u nastavku su otpjevali 'Kad tambure zašute' i 'Zoro rana pričekaj', a nakon njih TS Pozitiva 'Ja sam uvik, osim svita' i 'Ej živote, težak li si'.

Publika je u nastavku uglas pjevala 'Kada Sava krene prema Brodu' zajedno s TS Sjaj, a potom su gosti iz nepokorenog grada Osijeka – TS 'Žitna polja' oduševili autorskim 'Samo za tebe znam' i 'Zbogom noći'. TS Rubato podsjetio je na 'Kirvaj u Parizu', a TS Arteški bunar da 'Život k'o pjesma prolazi', ali i da 'Ljubav dajem, ništa drugo nemam'. Tamburaški sastav Evergreen u nastavku je izveo pjesmu Najboljih hrvatskih tamburaša 'Godine su prošle' i Satirovu 'Laku noć'. O 'Jabuci staroj' svirali su i pjevali TS Zdenac, potom ritam pljeska publike potaknuli i hitom 'Od dvora do dvora'. Berde bend je na koncu impresionirao nostalgičnom 'Prazni spomenari' i 'Ćaletovom pesmom' Đorđa Balaševića.

Emocije na vrhuncu: 'U san mi dođu tambure'

Nakon nastupa tamburaških sastava ponovno je na pozornicu izašao Brodski tamburaški orkestar odsviravši u nastavku tamburaški taraban 'Tamburaši nek se praši'. Poseban gost stigao je potom iz Vinkovaca – čuveni Marinko Blažinkov iz TS Dike, koji je oduševio 'Dunavskom čežnjom', nakon nje i pjesmom 'Ej, salaši maleni'.

Da se svak' na trenutak zamisli nad vlastitim životnim ciljevima i vrijednostima, u nastavku se potrudio Krunoslav Dražić podsjetivši na život 'Andrije Čordaša', a vrhunac večeri bio je splet Homokyevog potpourija: 'Zima ostaje', 'Jedan život malo je', 'Ledina', 'Ej berdo, berdo', 'Oblak mali' i 'Ne daj Slavonijo', u izvedbi BTO. Na kraju su svi izvođači zajedno otpjevali neslužbenu tamburašku himnu – 'U san mi dođu tambure', podignuli publiku na noge i iz brojnih očiju izmamili suze sjete i ponosa.

Posebno Marijani, zaručnici pokojnog Davora Marića Mare. - Svake godine je sve ljepše i ljepše. Kamo sreće da su to nekakvi ljepši trenuci, ali opet sam iznimno ponosna što su dečki iz orkestra stvorili ovaj memorijal u spomen na mog Davora. On je zaista bio dio njih, od samih početaka u Brodskoj udruzi tamburaša, u Muzeju tambure, u svim onim zakulisnim stvarima za koje ljudi manje-više ni ne znaju, što su sve morali odraditi zajedničkim snagama. Mogu samo reći hvala, hvala, hvala, neizmjerno hvala i bendovima, i solistima, i Brodskom tamburaškom orkestru, a na kraju i svim ovim ljudima koji treću godinu dolaze na ovaj memorijal. To mi iskreno jako puno znači jer smo živjeli tamburu i danas ju živimo, a to znači da ljudi žele i vole tamburašku glazbu. Mislim da je, kako je rekao Kruno Dražić, ovo Slavonskom Brodu zaista potrebno, jer mi smo u Slavoniji i trebamo gajiti svoje običaje i svoju tradiciju, a gdje je to bolje nego u Brodskom tamburaškom orkestru.

Repertoar je bio znakovit; mislim da je svaka pjesma zapravo imala poruku. Mene dotiče svaka pjesma jer smo znali ići na nekakve zabave i u svatove, a on mi je od prvog dana, otkad smo počeli biti zajedno, znao reći: 'samo da znaš, zora se dočekati mora'. Tako da sam i ja uz njega doživjela tamburašku glazbu na potpuno drugačiji način. Sad već znam koji instrument i kako, i što, i koja pjesma. Svaka je emotivno teška na svoj način, a opet budi one lijepe trenutke koje smo on i ja znali provesti, ne samo doma nego i na brojnim svirkama, koncertima, a s druge strane, tu je i tamburaški orkestar koji meni također puno znači – kazala nam je Marijana.

Bila je to predivna slavonska, emotivna tamburaška večer u SLAVONSKOM Brodu, kakvu mnogi priželjkuju i češće, posebno u ovom užurbanom vremenu i svijetu poremećenih ljestvica vrijednosti, u kojem naše izvorno slavonsko viri s margina, tolike tambure još šute, dok se tuđe pjesme pjevaju. Brodskoj udruzi tamburaša i Brodskom tamburaškom orkestru sve čestitke i zahvala za mar i trud u čuvanju tamburaške pjesme od zaborava.

fotografije: D.K., M.J., I.V.