Marijine žene-zaboravljene žene sa starih nadgrobnih spomenika-art izložba Darka Lončara

Književnost i umjetnost žive od slobode i u slobodi, te sam kao umjetnik dozvolio sebi taj oblik slobode da inspiraciju za Božićnu izložbu pronađem na našem starom brodskom groblju. Izložba umjetničkih fotografija zove se: MARIJINE ŽENE- ZABORAVLJENE ŽENE SA STARIH NADGROBNIH SPOMENIKA.

Tko je Marija i zašto i čemu ovako čudna i neobična izložba uoči Božića. Marija Urllich je naša stara, zaboravljena Brođanka, a za povijest našega grada važna je i bitna po tome što je njezin porculanski memorijalni fotoportret koji datira iz 1894. godine,  najstariji u Slavonskom Brodu. Stariji ne postoji. Istražujući povijesnu jezgru i kulturnu baštinu našeg starog brodskog groblja, otkrila ga je Jasna Lovaković. Marija, dama s tajanstvenim medaljonom, osim što je  povijesno i etnografski  zanimljiva, interesantna je posebno  i umjetnički, upravo zbog tog njezinog tajanstvenog medaljona oko vrata, ali i gracioznog držanja, i prelijepe damske haljine. 

Na žalost, imala je samo 40 godina kada je umrla. Kako smo Jasna i ja  skupa  istraživali kulturnu i  etnografsku baštinu i povijest naših starih Brođana, primijetili smo da  na našem starom groblju ima jako puno sahranjenih mladih žena. Kako je na žalost, nedavno i moja Jasna preminula vrlo mlada boreći se s korona virusom, moja bol i patnja za Jasnom me je ponukala na ideju da jednu izložbu svojih umjetničkih  fotografija posvetim svim mladim ženama, Brođankama, koje su umrle jako mlade, na sliku božju. One to nisu zaslužile, zaslužile su zaboga, još dugo, dugo živjeti. Svaki čovjek umire dva puta.

 Prva smrt je prava smrt i na nju ne možemo utjecati. Druga smrt je zaborav. Društveni zaborav. I ta druga smrt zna ponekad biti i puno opakija i puno bolnija od prave smrti. Zadaća mene kao umjetnika je da bar pokušam spriječiti drugu smrt svih ovih mladih žena. Iz njihova pogleda, iz njihova osmijeha zrcali se želja za životom. Svojom umjetnošću i svojim art fotografijama, ja ih želim ponovo vratiti u život, iako na trenutak, makar privremeno, s ovom izložbom želim spriječiti njihovu drugu smrt. Zaborav. Društveni i povijesni zaborav. Koliko ću u tome uspjeti, ne znam. Iz razumljivih razloga, njihova imena i prezimena, ne želim objaviti. Dovoljni su samo njihovi osmjesi i pogledi puni želje i volje za životom.

 Na ovaj način želim sačuvati i sjećanje i uspomenu na moju Jasnu. Sve ove mlade žene  nisu zaslužile umrijeti. Ova izložba je ujedno moj bunt, moja umjetnička i ljudska pobuna i intelektualni  revolt  protiv bolesti, nesreće, sotone, vraga ili boga, tko god da im je oduzeo život. Ja im taj život preko umjetnosti  sada ponovo  vraćam, želim ih otrgnuti zaboravu, baš sada, uoči Božića s izložbom art fotografija- MARIJINE ŽENE- ZABORAVLJENE ŽENE SA STARIH NADGROBNIH SPOMENIKA.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije SBOnline portala