Prometne nesreće starijih vozača više nisu iznimka: Treba li mijenjati pravila?

Gotovo da ne prođe dan, a da policija ne izvijesti o prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovao ili ju je prouzročio vozač starije životne dobi. Nerijetko je riječ o osobama starijim od 70, pa čak i 80 godina, koje zbog pogrešne procjene, sporijih reakcija ili zdravstvenih poteškoća izazovu prometnu nesreću. Većina takvih događaja završi samo materijalnom štetom, no sve češće se postavlja pitanje – koliko dugo možemo računati na sreću?

Posljednji primjer iz Požege, u kojem je 82-godišnji vozač prilikom parkiranja udario u parkirani automobil, prošlo je bez ozlijeđenih. Međutim, takvi događaji otvaraju širu raspravu o sigurnosti prometa i sposobnosti starijih osoba za upravljanje motornim vozilima.

Nitko ne dovodi u pitanje činjenicu da godine same po sebi ne određuju vozačke sposobnosti. Mnogi vozači u sedamdesetim i osamdesetim godinama voze odgovornije od znatno mlađih sudionika u prometu. Ipak, starenje prirodno donosi određene promjene, slabiji vid i sluh, sporije reflekse, smanjenu pokretljivost, ali i razvoj kroničnih bolesti koje mogu utjecati na sigurnost vožnje.

Upravo zbog toga sve se češće postavlja pitanje treba li policija, uz redovne prometne kontrole, više pozornosti posvetiti starijim vozačima kada postoje opravdane sumnje da zdravstveno stanje može utjecati na njihovu sposobnost upravljanja vozilom. Zakon već sada omogućuje upućivanje vozača na izvanredni zdravstveni pregled kada postoje razlozi za sumnju u njihovu psihofizičku sposobnost za vožnju. Međutim, nameće se pitanje koristi li se ta mogućnost dovoljno često i dosljedno.

Cilj takvih mjera ne bi trebalo biti kažnjavanje ili diskriminacija starijih osoba, već prevencija prometnih nesreća. Pravodobnim liječničkim pregledom moglo bi se utvrditi je li vozač i dalje sposoban sigurno sudjelovati u prometu ili su potrebna određena ograničenja, liječenje ili, u krajnjem slučaju, prestanak upravljanja vozilom.

Stručnjaci već godinama upozoravaju kako je nužno pronaći ravnotežu između prava starijih osoba na mobilnost i njihove sigurnosti, ali i sigurnosti svih ostalih sudionika u prometu. Gubitak vozačke dozvole za mnoge starije osobe znači i gubitak dijela samostalnosti, posebno u ruralnim sredinama gdje javni prijevoz nije dovoljno razvijen. No, s druge strane, svaka prometna nesreća koja je mogla biti spriječena predstavlja ozbiljan razlog za preispitivanje postojećeg sustava.

Možda je upravo sada vrijeme za ozbiljniju javnu raspravu o tome treba li uvesti češće preventivne zdravstvene preglede za vozače starije životne dobi ili jasnije kriterije za procjenu njihove sposobnosti upravljanja vozilom. Takve mjere ne bi trebale biti usmjerene protiv starijih vozača, nego u korist svih sudionika u prometu.

Jer, dok je lim moguće popraviti, ljudski život nema cijenu. Svaka preventivna mjera koja može spriječiti teške ili tragične posljedice u prometu zaslužuje ozbiljno razmatranje.