Jasna Lovaković otkrila najstariji Brodski keramički portret Marije Urllich iz 19. stoljeća

Godine 1854. dva su francuska izumitelja patentirali tehniku i metodu za fiksiranje fotografske slike na emajl ili porculan pečenjem u peći. Običaj i tradicija pričvršćivanja keramičkih fotografija na nadgrobne spomenike proširio se ubrzo diljem južne i istočne Europe i tako je došao i do našega Broda na Savi. Na žalost, kod nas u Brodu nitko od naših povjesničara, etnologa i povjesničara umjetnosti nije se nikada bavio istraživanjem starih porculanskih foto portreta, što i ne čudi, jer u cijelom svijetu postoji tek jedna knjiga koja tematizira ovu problematiku: ZABORAVLJENA LICA, PROZOR U NAŠU PROŠLOST od Rona Hornea, koji kaže da portret napravljen na nadgrobnom spomeniku na ovakav, porculanski način, može preživjeti i do  sto godina.

 Otkriće Jasne Lovaković kaže i puno više: 128 godina. Naime, budući da oku nije ni vidljivo ni čitljivo, Jasna je tehnikom pipanja jagodicama prstiju ustanovila da je Marija URLLICH umrla 1894. u svojoj četrdesetoj godini života. I to je jedini i ujedno najstariji porculanski foto portret u našem gradu koji datira iz 19. stoljeća. Stariji ne postoji i to je svakako vrlo vrijedno povijesno i etnografsko otkriće. U Brodu Urllicha  više nema, a u cijeloj Hrvatskoj postoji tek dvadesetak njih s ovim prezimenom. Prezime URLLICH dolazi od starog njemačkog imena Uodal. rich. Doslovno, ime znači " plemenito nasljeđe" plus " bogat, moćan." Upravo tako se i doima naša Marija URLLICH, obučena u damski kostim, vrlo elegantnog izgleda, s tajanstvenim MEDALJONOM oko vrata. Ime je postalo popularno još u srednjem vijeku ponajviše zbog svetog Ullricha, biskupa Augsburga, Njemačke, a sredinom 19. stoljeća Ullrichi doseljavaju i u naš grad. Nakon pažljivog istraživanja, Jasna nam otkriva i potpuni zapis na nadgrobnom spomeniku:  "OVDJE POČIVA U MIRU BOŽJEM MARIJA URLLICH ROĐENA LALKOVIĆ PREMINULA 10.2.1894. U 40. GODINI ŽIVOTA SVOGA, . OPLAKIVANA OD SUPRUGA I NEJAKE DJEČICE"

Otkriva nam Jasna kasnije da je Marija dolazila iz obitelji bogatih trgovaca i veleposjednika što se da primijetiti i po njezinoj odjeći i damskom držanju. Svoje prve arheološke korake i zanimanje za našu brodsku povijesti Jasna je pokazala kada je svojevremeno radila na arheološkim iskopinama na Bjelišu i povijesnim istraživanjima starih keltskih i rimskih ćupova, i upravo ta arheološka iskapanja na Bjelišu probudila su u njoj  ljubav prema istraživanju naše brodske povijesti. Tako je prvi put nakon tri stoljeća brodskoj javnosti donijela i prve  fotografije katakombi i tajanstvene Kripte ispod Crkve Svetog Trojstva, potom je otkrila vrlo zanimljivu sto godina staru, u zemlji potpuno zakopanu grobnicu djevojčice  ROMANE KELLER,  koja je potom uz pomoć gradonačelnika, direktora i voditelja Komunalca iskopana iz zemlje, stručno  restaurirana i ponovo vraćena na svoje postolje. Sto godina samoće Romane Keller, tako je direktor Komunalca nazvao ovo Jasnino otkriće usporedivši ga s čuvenim romanom Gabrijel Garcia  Marqueza, sto godina samoće.

 Tu samoću ispod crne zemlje prekinula je  Jasna Lovaković i mala Romana ponovo dostojanstveno s ovom pričom živi među svojim Brođanima. I tko zna što bi nam sve još Jasna u Brodu otkrila da joj corona virus nije oduzeo život. A tek je počela živjeti sa svojih 45 godina. Zadovoljstvo mi je i čast što sam skupa sa mojom Jasnom radio na svim ovim istraživanjima povijesti našega grada. Jasni i Mariji URLLICH, u čast i spomen posvećujem ovaj tekst.