BROĐANIN KOJI JE SUDJELOVAO U OLUJI: „Neka mi imamo Hrvatsku, koštala nas je“

Hrvatska od 1995. godine slavi na današnji dan obljetnicu vojno redarstvene operacije „Oluja“. 5. kolovoza 1995. godine Hrvatska vojska je oslobodila okupirani Knin i iznjedrila pobjedu u Domovinskom ratu. Povodom toga razgovarali smo s Brođaninom koji je sudjelovao u samoj vojno redarstvenoj operaciji Šimicom Odobašićem

„O Oluji i Specijalnoj policiji Brodsko-posavske županije ne može se govoriti ako se ne spomene što se prije toga događalo. Mi Brođani, specijalci bili smo u Vukovaru, tu smo izgubili dosta ljudi, sve najbolji specijalci su tamo poginuli ili su teško ranjeni. Jedinica nam je do „Oluje“ bila devastirana, jesmo se mi regenerirali, dolazili su drugi, ali drugačije je kada ti netko pogine, mi Brođani smo svagdje slani“, rekao je u uvodu Odobašić.

Prije „Oluje“ proveli smo tri godine na Velebitu, tri zime smo proveli na Velebitu do „Oluje“. Velebit je iznad Gračaca, na našim čukama smo mi Brođani, a na susjednim čukama su četnici. I mi jedni na druge pucamo, održavamo, i to je trajalo tri zime, po teškim uvjetima. Mi smo sanjali da uđemo u Gračac i da izvjesimo Hrvatsku zastavu, jer tu je bilo njihovo uporište.

Nismo mi znali da će biti „Oluja“, poslali su nas u Zadar, u Šepurine tu smo bili par dana, i tu smo čuli da se sprema naš opći napad šuškalo se nešto. Rano ujutro smo krenuli i ušli u Gračac koji je bio napušten. Osjećaj je bio takav koda sad dobiješ na lotu. Ušli smo tu i čekali smo noć, zapovjednici su nama na tome pravcu bili Markač i Sačić, mi smo bili kao podrška ovoj prvoj jedinici, jer smo bili dosta devastirani po ljudstvu, to večer smo krenuli prema potezu Gračac, Bruvno, Lapac. Bježali su kao zečevi, napuštaju, bježe s vozilima.

Ušli smo u Bruvno i tu smo bili jedan dan. Oni bježe i pale kuće, a prema nama idu civili bježe od njih, od Gračaca smo bili rezervna postrojba, a od Gračaca smo bili prvi na udaru. Došli smo do Donjeg Lapca, sve su napuštali, oružje, stoku, starce. Poslije toga mjesec dana mi smo češljali sve oko Knina, mi Brođani i ekipa iz Nove Gradiške smo izgubili najviše ljudstva, i imali smo puno ranjenih, svugdje smo bili.

Kada je „Oluja“ krenula ja sam mislio to je neka akcija kao i prije što je bila, da to nije kraj, no ispostavilo se da je to kraj, da su oni kapitulirali, da su pobjegli.Neka mi imamo Hrvatsku, koštala nas je, mladići su ginuli. Bili smo svi sretni, mada sam ja mislio nije to kraj, bit će toga još. „Oluja“ je najveličanstvenija akcija što se mogla dogoditi. Mi smo bili humani, nismo bili kriminalci, gdje smo mi bili stvarno smo prema civilima bili humani. Osjećaj je bio nevjerojatan, napokon sunce u svom punom obliku siju, i ako je ostao Vukovar, nama Brođanin je Vukovar bio jako bitan, jer smo tamo ostavili svoje mrtve. Ponosa je bilo, ali Vukovar je ostao“, ispričao je za SBOnline vođa specijalističke grupe Šimica Odob