Umro je u 102. godini: Sjećamo se čovjeka koji je ostavio veliki trag

Grad Slavonski Brod ponosno baštini bogatu ostavštinu koju mu je Dragutin Tadijanović ostavio u nasljeđe, a koja se može svakodnevno posjetiti u Spomen - domu Dragutina Tadijanovića u samom centru grada.
Naime, prije 17 godina 27. lipnja, u svojoj 102. godini života preminuo je jedan od najvećih hrvatskih književnika – naš Dragutin Tadijanović.

Dragutin Tadijanović rodio se 4. studenoga 1905. godine u Rastušju u blizini Slavonskog Broda, kao najstariji sin zemljoradnika Mirka Tadijanovića i Mande. Svoje školovanje počeo je u susjednom selu Podvinju, gdje je polazio Nižu pučku školu te u Slavonskom Brodu gdje je završio dva razreda Više pučke škole.
Svoj umjetnički put započeo je 1920. godine, stanujući u brodskom samostanu, gdje je kao učenik petog razreda gimnazije počeo pisati pjesme. Svoje daljnje školovanje nastavlja u Zagrebu na Gospodarsko-šumarskom fakultetu, gdje je nakon upisa vrlo brzo prešao na Filozofski fakultet (smjer povijest južnoslavenske književnosti i filozofija) na kojem je i diplomirao 1937. godine. Nakon završetka školovanja radio je kao urednik službenog lista “Narodne novine” (1935.- 1940.), honorarni nastavnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1939.-1945.), urednik u knjižnici “Djela hrvatskih pisaca”, te u Izdavačkom poduzeću “Zora” i „Hrvatski pjesnici“, te u „Matici hrvatskoj“. Bio je i ravnatelj Instituta za književnost JAZU-a sve do umirovljenja, 1973. god.
Pored svojih raznovrsnih poslova nalazio je vrijeme kako bi se posvetio svojoj pravoj i prvoj ljubavi – književnosti. Prvu pjesmu („Tužna jesen“) objavio je u đačkoj „Omladini” 1922. pod pseudonimom Margan Tadeon, a pod svojim imenom počinje objavljivati 1930. u „Književniku” i „Hrvatskoj reviji”. Objavio je oko 500 pjesama u 40-ak zbirki, a priredio je i nekoliko izdanja svojih izabranih i sabranih djela.
Dragutin Tadijanović pojavio se u vrijeme kad je na scenu stupila moderna književnost i kada su postojale najave socijalne književnosti. No unatoč svemu tome, Dragutin je ostao vjeran sebi oslanjajući se na intimne i zavičajne teme s čim je nastavio više manje do kraja svoje karijere.
Među njegova djela treba spomenuti: „Pepeo srca”, „Dani djetinjstva”, „Tuga zemlje”, „Pjesme”, „Blagdan žetve”, „Prsten”, „Kruh svagdanji”, „More u meni”, „Dom tajnovitosti”, „Čarolije” te mnoga druga djela ovog velikog književnika.
Za svoj književni rad Tadijanović je nagrađen brojnim nagradama (Nagrada grada Zagreba, Nagrada Vladimir Nazor, Zmajeva nagrada, Goranov vijenac, itd..), dodijeljena su mu visoka društvena i državna priznanja (Orden rada sa zlatnim vijencem, Orden Republike sa zlatnim vijencem, Red kneza Trpimira, Red Danice Hrvatske, itd..), počasni je član brojnih književnih i kulturnih društava i organizacija a usto je i počasni građanin Raba, Slavonskoga Broda, Zagreba, Zaprešića, Vukovarsko- srijemske županije.