Tisuće vjernika kod svetog Ante u Podvinju, proslavljen dan sveca svega svijeta

PODVINJE / SLAVONSKI BROD - Svetkovina svetog Antuna Padovanskog  svečano je u subotu, 13. lipnja proslavljena u svečevoj drevnoj župi u Podvinju (Slavonski Brod). Tisuće hodočasnika molilo je svecu svega svijeta na osam svetih misa tijekom dana na svetišnome prostoru pokraj podvinjske župne crkve sv. Antuna, već od praskozorja.

Prvi su vjernici stigli na misu u 5 sati, koju je predvodio župnik slavonskobrodske Župe Duha Svetoga vlč. Krešimir Čutura. Rano izjutra ustao je i don Ante Guberac; salezijanac, koji je predvodio svetu misu u 6 sati, dok je ona u 7 sati povjerena policijskome kapelanu fra Ivici Kyrilu Pavloviću, koji ujedno i na službi župnika u Svilaju, u Bosanskoj Posavini.

Uslijedila je u 8 sati grkokatolička liturgija sv. Ivana Zlatoustog koju je predvodio župnik slavonskobrodske grkokatoličke župe Uzvišenja svetog Križa o. Aleksandar Hmilj. 

Misu u 9 sati predvodio je vlč. Krunoslav Karas, župnik župe Uznesenja Marijina u Brodskom Vinogorju. Središnje hodočasničko misno slavlje u 10.30 predvodio je župnik u Žeravcu u Bosanskoj Posavini fra Mirko Filipović.  

Poslijepodne u 17 sati svetu je misu uz tradicionalni blagoslov djece i ljiljana predvodio vlč. dr. sc. Pavao Mikulčić, ravnatelj Katoličke osnovne škole u Slavonskom Brodu i župnik župe Gospe Snježne u Selcima Đakovačkim. Večernju zahvalnu misu u 19 sati predvodio je voditelj duhovnog centra u Belom Manastiru don Vitomir Zečević.

Podvinje je i ovoga Antunova bilo i velika ispovjedaonica na otvorenom: mnogi su se pomirili s Gospodinom u sakramentu svete ispovjedi kod nekog od brojnih svećenika koji su im bili na raspolaganju cijeloga dana. Slavlju župne svetkovine, glasovitog 'podvinjskog kirvaja', prethodila je i trodnevna duhovna priprava koju su vodili don Vitomir Zečević, umirovljeni svećenik Riječke nadbiskupije mons. Pero Zeba i gvardijan Franjevačkog samostana na Plehanu u BiH fra Ivan Nujić.

Antun Padovanski rođen je 1195. u Lisabonu, u tadašnjoj Kraljevini Portugalu, kao Fernando Martins de Bulhões. Potjecao je iz ugledne obitelji i od mladosti je pokazivao izniman interes za duhovni život. S 15 godina stupio je u augustinski red, posvetivši se molitvi, studiju i služenju Bogu. Prekretnica u njegovom životu dogodila se kada je upoznao franjevce mučenike, ubijene u Maroku tijekom misije. Inspiriran njihovom predanošću, pridružio se Franjevačkom redu, uzevši ime Antun, u čast sv. Antuna Pustinjaka.

Kao franjevac, Antun je postao poznat po učenosti i daru govora. Njegove propovijedi, koje su se često bavile pitanjima društvene pravde, pokajanja i Božje milosti, privlačile su mase. Propovijedao je diljem Italije i južne Francuske, boreći se protiv krivovjerja i prenoseći poruke ljubavi i nade. Antunova svetost bila je prepoznata još za života, a brojne čudesne pojave, poput ozdravljenja bolesnih, pripisivale su se njegovom zagovoru. Umro je 13. lipnja 1231. u mjestu Arcella, nedaleko Padove, u dobi od samo 36 godina. Već godinu dana kasnije, papa Grgur IX. proglasio ga je svetim.

Često je prikazivan s ljiljanom, simbolom čistoće i Djetetom Isusom u naručju, što odražava njegovu bliskost s Bogom. Također je zaštitnik siromašnih, izgubljenih predmeta i onih koji traže pravdu. Njegov grob u Padovi postao je jedno od najvažnijih hodočasničkih mjesta u Europi te predstavlja simbol nade i vjere za milijune katolika diljem svijeta, podsjećajući na temeljne vrijednosti milosrđa, ljubavi i zajedništva koje nadmašuju sve vjerske i kulturne razlike.